Trener Nikola Rakojević je čudotvorac, golman Vladan Giljen apsolutni heroj, štoper Aleksandar Šofranac momak bez čije reakcije u nadoknadi vremena ništa ne bi bilo moguće, baš kao što je bio slučaj sa Damirom Kojaševićem, autorom evrogola u prvoj utakmici u Bratislavi.
Momak koji je dobio najveće aplauze nikšićke publike, prave ovacije na otvorenoj sceni, bio je, međutim - Branislav Janković.
Da je bilo uređaja za mjerenje pretrčanih kilometara, kao što nije, nekadašnjii crnogorski reprezentativac vjerovatno bi oborio mnoge rekorde.
Zamijenjen je pet minuta prije kraja drugog produžetka, u 115. minutu trilera kraj Bistrice, kada bukvalno više nije mogao da stoji na nogama...
Povezani članci
- Osjećaj je prelijep i mogu slobodno da kažem da onakve ovacije još nisam doživiou karijeri. Dok sam izlazio sa terena još sam nekako bio mislima u utakmici, ali kada sam pogledao snimak tog aplauza, kada sam čuo šta su mi ispričali prijatelji - doslovno sam se naježio. Šta da kažem nego hvala navijačima - kaže Janković.
Petnaestak minuta kasnije, 27-godišnji Kotoranin dobio je neku novu energiju, injekciju adrenalina, kao uostalom i svi njegovi saigrači. To mu je pomoglo da pretrči 50-ak metara i pridruži se velikom slavlju fudbalera Sutjeske, nakon odbranjenog penala Vladana Giljena najboljem strijelcu Slovana Adražu Šporaru.
Sutjeska je u utorak veče napravila podvig nad podvizima, plasirala se u drugo kolo kvalifikacija za Ligu šampiona i izborila dvomeč sa APOEL-om sa Kipra, čestim učesnikom grupne faze Lige šampiona.
- Napravili smo ogroman uspjeh, postali smo prva crnogorska ekipa koja je uradila ovako nešto i osjećaj je fenomenalan - dodaje Janković.
Dva gola duboko u sudijskoj nadiknadi vremena, prvo u Bratislavi, pa onda u Nikšiću - ludačka sreća, da, ali ne samo to...
- Imali smo sreće, naravno, ali sreća ne dolazi sama od sebe. Još nisam igrao u timu koji ima takav kolektiv, takvu atmosferu, takvu hemiju. Sa sruge strane, igrali smo protiv ekipe koja je pojedinačno sigurno bolja od nas, ali koja djeluje raštimovano i na terenu i van njega, koja nema kolektiv ni približno kao mi. Fudbaleri Slovana se ne drže kao ekipa, za razliku od Sutjeske, i mislim da je to bilo presudno u ovom dvomeču - priča Branislav Janković.
Bivši fudbaler Čukaričkog, Grblja, Rudara i rumunskog Sepsija bio je veliki optimista i prije revanša.
- Rekao sam da bi sve osim prolaza dalje doživio kao neuspjeh, a tako mislim i pred mečeve sa APOEL-om!
Kiparski prvak naredni je rival crnogorskog šampiona, a prva utakmica je već u utorak kraj Bistrice.
- Mislim da igramo sa ekipom koja nije ništa jača od Slovana i vjerujemo da možemo da se plasiramo u treće kolo kvalifikacija za Ligu šampiona - optimistički zaključuje sjajni vezista.
Uoči Slovana, takav optimizam nije bio bez pokrića...
Nikada se u karijeri nisam toliko potrošio na jednom meču
Za pretrčane kilometre i kilometre, Branislav Janković je nagrađen dugotrajnim apluauzom u 115. minutu, kada je izlazio iz igre...
- Ne pamtim utakmicu u kojoj sam se toliko potrošio. Slovan je takav tim, rekao sam već da se njihovi igrači ne drže kao ekipa, već su samo skup pojedinaca, pa se napravi i takav ritam meča - ostaje puno prostora, trči se gore-dolje, bukvalno kao tenis. Za nas vezne fudbalere, to je posebno neugodno. Utakmica je imala takav ritam da je to nevjerovatno. U drugom produžetku sam imao grčeve, nisam mogao više - kaže Janković.
Za Apoel, međutim, tvrdi da ima “goriva”...
- Naravno, ništa strašno, nije povreda, siguran sam da ću se fizički povratiti, baš kao i cijela ekipa.
Bonus video:
