Saša Petrović otišao je iz Budućnosti nakon prvog pravog poraza u polugodišnjem mandatu, ne dočekavši ni šansu da se dovrši posao zbog kojeg je došao u klub. Otišao je s porukom “idem prije nego me smijene”, poslušavši glas navijača, koji su se nakon 15 mjeseci vratili na stadion i već nakon 60 minuta navijanja tražili - ostavke. Petrović je kazao da je očekivao skandiranja, da je znao da se sve spremalo i da zna gdje se sve spremalo.
Prije četiri godine, Petrovićev kum Miodrag Božović Grof, sada najbolji crnogorski trener i jedan od najcjenjenijih stručnjaka u Rusiji, otišao je na sličan način. Rekao je “bolje da odem sam, nego da me smijene”, predosjetivši šta mu se sprema čim doživi prvi poraz. Poput Petrovića, i Grof je poslušao navijače - “varvari” su decembra 2006. godine na gostovanju u Petrovcu (meč završen 1:1) skandirali “vrati se Brano”, što je i bila posljednja utakmica u Božovićevom mandatu. I on je, poput Petrovića, ta skandiranja nazvao - unaprijed režiranim. “Znam ko ih je naručio”, rekao je tada Božović.
I Božović i Petrović imali su rezultatski uspješne polusezone. Prvi je na krševitom Cvjetinom brijegu, dok se stadion Budućnosti renovirao, osvojio jesenju titulu, bez poraza, osvojivši tri boda više od budućeg šampiona Zete, dok je drugi završio mandat sa pet bodova više od Mogrena, isto koliko su “plavi” imali manje prije nego što je došao. Nije osvojio titulu jer su Budvani imali bolji međusobni skor, sa dvije pobjede koje su ostvarili prije nego je on došao.
Ni Božović ni Petrović nisu dobili šansu da dovrše posao. Grof je otišao sa samo jednim pravim porazom (protiv Zete u Kupu), baš kao i Petrović, kojeg je potopio Fljamurtari.
Ali, niti je Božović otišao zbog Zete, niti je Petrović digao ruke zbog Fljamurtarija. I ovo nije priča o njima, već o trenerima uopšte, ali i o podgoričkom fudbalskom mentalitetu koji definitivno prijeti da ugasi klub od kojeg je odavno ostalo samo ime.
Uostalom, između Božovića i Petrovća bilo je još osam trenera. Svi ukupno su trajali samo tri i po godine, a neki su pokušali i po dva puta. Zar ni od njih niko nije valjao - Brano Milačić, Božo Vuković, Mojaš Radonjić, Branko Babić, Miodrag Ješić, Mihajlo Ivanović, Nenad Vukčević i Nikola Rakojević?
Svaki, ili većina od njih, ispraćani su iz Podgorica kao posljednje fudbalske neznalice, a ispraćali su ih oni koji su tvrdili da znaju o fudbalu više od njih. Da li će tako biti ispraćen i Nebojša Vignjević? Sudeći po onome što se ovdje dešavalo, Vignjević još nije ni svjestan u kakvu sredinu dolazi.
Bonus video:
