Iznenada, kao grom iz vedra neba - Crna Gora je ostala bez selektora, a prvi put u 12-godišnjoj istoriji nacionalnog fudbalskog tima desilo se da razlog smjene na klupi nisu rezultati.
Zoran Filipović je otišao po završetku prvog ciklusa (2008-2010) kada su čelnici saveza nakon izgradnje tima tražili nešto više - rezultat, Zlatko Kranjčar je smijenjen poslije remija sa Bugarskom kod kuće i poraza u Velsu, čime je zakomplikovan činilo se izvjestan put u baraž za Euro 2012 (kasnije ipak ostvaren), dok se Branko Brnović rastao sa FSCG nakon loših rezultata u kvalifikacijama za EP 2016.
Ljubiša Tumbaković odlazi - jer nije vodio ekipu protiv Kosova, zbog pritisaka i prijetnji kojima je bio izložen iz Beograda. Politički, a ne fudbalski razlozi, uticali su da dođe do smjene.
Šta dalje? “Hrabri sokoli” čekaju petog selektora u istoriji. Čelnici FSCG imaju cijelo ljeto, od sjutrašnjeg meča sa Češkom, pa do septembarskog nastavka kvalifikacija, da pronađu novo rješenje, iako je uvijek bolje da se to imenovanje dogodi što prije.
Projekat je, međutim, prekinut na pola - i neminovno je da će ostaviti posljedice. “Udar” koji je u petak pretrpjela crnogorska reprezentacija, ne samo zbog odlaska selektora, već i dva vrlo važna igrača, uzdrmao bi i mnogo jače nacije i fudbalske selekcije. Tumbaković je uradio dobar posao za skoro tri i po godine na klupi crnogorskog tima. Preuzeo je reprezentaciju koja je krajem 2015. i početkom 2016. bila u rezultatskom nokdaunu, nakon neuspješnih kvalifikacija i poraza u prijateljskom meču u Skoplju sa 4:1. Selektirao je skoro novi tim, osvježio ga mlađim igračima i umalo ga odveo u baraž za Svjetsko prvenstvo u Rusiji 2018. Nedostajala je samo jedna pobjeda.
Lošiji rezultat u novom takmičenju Uefe, Ligi nacija, dva poraza od Srbije i jedan od Rumunije, mogu da se opravdaju povredama najvažnijih fudbalera (Jovetić i Savić, prije svih), koje su nastavile i u novom ciklusu kvalifikacija. Osim povreda, reprezentacija je sa Tumbakovićem morala da se nosi i sa problemima koji nemaju veze sa samom igrom - nestvarnim sudijskim previdom koji je odnio pobjedu u Bugarskoj, rasističkom ponašanju dijela navijača protiv Engleza, kaznom Uefe, te sa svime što se dogodilo uoči meča sa Kosovom.
Ako je prije Tumbakovićevog dolaska reprezentacija bila samo u rezultatskom, sada je u još težem nokdaunu - i to zbog stvari koje nemaju veze sa fudbalom.
Fudal, međutim, mora da se igra dalje, ali kako se oporaviti?
Odbijanje dvojice fudbalera da igraju meč protiv Kosova (takođe zbog prijetnji iz Beograda) možda će uticati na opredjeljenje čelnika Fudbalskog saveza da ubuduće ne uzimaju, ili jednostavno, smanje dovođenje fudbalera sa strane, koliko god bilo pozitivnih primjera. Oslanjanje na igrače koji su isključivo rođeni u Crnoj Gori (a sve je manje velikih talenata) vjerovatno će usloviti i rezultatske konsekvence, ali i treba smanjiti očekivanja. Jednostavno, nekad ne postoji drugačiji put.
Ali, prije toga, treba odigrati meč u Češkoj. I imenovati selektora. Možda će njegovo ime otkriti ambicije i opredjeljenje...
Ivanić i Stojković napustili reprezentaciju
Nakon Ljubiše Tumbakovića, koji je zvanično smijenjen tri sata nakon meča sa Kosovom, saopštenjem Fudbalskog saveza (“odluka da ne vodi ekipu protiv Kosova predstavlja neprijatno iznenađenje i kršenje profesionalnih obaveza definisanih ugovorom”), reprezentaciju su juče, poslijepodnevnim letom za Beograd, napustili Mirko Ivanić i Filip Stojković.
“Članovi Izvršnog odbora izrazili su ogromno žaljenje što su pritisci iz pojedinih krugova učinili da u važnom meču za nacionalni tim ne nastupe Filip Stojković i Mirko Ivanić, i što su nesportske stvari u ovom slučaju pobijedile fudbal i sport”, navedeno je u saopštenju FSCG.
Izvjesno je, međutim, da njih dvojica više neće igrati za reprezentaciju Crne Gore. Obojica su odigrala po 15 utakmica za reprezentaciju, Ivanić je dao jedan gol.
Bonus video:
