Slavoljub Bubanja: Ne dam na moje igrače - Vijesti.me
TRENER GODINE

Slavoljub Bubanja: Ne dam na moje igrače

"Imponuje mi što sam proglašen najboljim trenerom, kao i činjenica što sam u svom gradu dobio značajno ali i obavezujuće priznanje", rekao je Bubanja.

Plasman Čelika u prvoligaško društvo u sezoni 2011-2012, te trofej u Kupu Crne Gore, kao i visoka pozicija u debitantskoj sezoni u eliti, bili su dovoljni da sada već bivši trener “metalurga” Slavoljub Bubanja dobije epitet najboljeg domaćeg stručnjaka u godini na izmaku. Iako je na početku trenerske karijere, ali za zavidnim rezultatima u proteklom period, Slavoljub je dokazao da s pravom “puca” na visoke domete. Uostalom, vječiti optimista, kako za sebe voli da kaže, imao je sreću da tokom igračke karijere iskoristi dobru priliku da uči od stručnjaka dobrog kova…

"Sigurno da sam u toku igračke karijere imao dobru priliku da učim od velikih trenera – Josipa Pirmajera, Kime Vislavskog, Cige Đorđevića, Dragana Šakovića, Branka Smiljanića. Moram istaći da veliku zahvalnost dugujem pokojnom Peđi Stanojeviću, koji je za kondicioni dio treninga bio perfektan. Od njega sam naučio pravilo koje mi je uvijek ponavljao – “sve mogu da ti dam, napišem, nacrtam, pokažem, ali ti to na terenu moraš da osjetiš i vidiš, da imaš svoj pravac i put”. Smatram da uspjeh ne može doći slučajno. Dok sam igrao, dobro sam slušao i zapisivao, a kada sam ušao u trenerske vode nisam se libio da dovedem stručnjake poput Radomira Antića, Ljupka Petrovića, da drže predavanje mojim igračima, sve sa ciljem da zajedno napredujemo", kaže za “Vijesti” Bubanja.

Nakon osam godina provedenih u Bosni i Hercegovini kao igrač, vratili ste se kući i latili se trenerskog posla. Da li se to pokazalo kao ispravna odluka?

"Nije mi bilo lako vratiti se u Crnu Goru i odmah uplivati u trenerske vode. Međutim, na moju sreću odmah sam sa Čelikom ostvario uspjeh, s obzirom na to da smo došli u situaciju da se borimo kroz baraž sa Sutjeskom za plasman u elitu. Istina, nismo uspjeli, ali u svakom slučaju to je bio praznik fudbala, kada se zna da je dvomeč pratilo više od 15.000 gledalaca. Čini se da je to bio dobar signal za uspješan nastavak posla, ali ne u Nikšiću već na strani, tačnije u OFK Baru. Moj uspjeh nije prošao nezapaženo. Prvi čovjek OFK Bara Vlatko Aprcović predočio mi je svoje ambiciozne planove i nisam puno razmišljao da li da preuzmem u tom trenutku barskog trećeligaša. Za dvije godine uspjeli smo zajedničkim snagama da ostvarimo cilj – prvoligaško društvo."

Nije teško doći do zaključka da gdje god ste radili uspjeh nije izostajao. U čemu je tajna?

"Slažem se, gdje god sam radio imao sam dobre rezultate. Jednostavno, dobra komunikacija sa igračima i uzajamno povjerenje znatno su mi olakšavali posao. Kratko vrijeme sam proveo u Jedinstvu iz Bijelog Polja, gdje sam postavio temelje ekipe, koja je kasnije ušla u najveći rang takmičenja."

U zimskom prelaznom roku prošle godine preuzeli ste Čelik. Da li ste zadovoljni ostvarenim?

"Na poziv predsjednika Čelika Ranka Radulovića preuzeo sam po drugi put u trenerskoj karijeri „metalurge”, koji su u tom momentu bili blizu plasmana u prvu ligu, odnosno izborili su nastup u polufinale Kupa Crne Gore. Moje i klupske ambicije bile su da osvojim trofej u najmasovnijem takmičenju i da ujedno oborimo rekord pobjeda u Drugoj ligi što smo i uspjeli. Ostvarenim u jesenjoj sezoni moramo biti zadovoljni – osvojili smo 4. poziciju, dok moj nasljednik ima dobru priliku da odbrani trofej u Kupu. Sigurno da nije bilo evropskih iskušenja prije početka šampionata mogli smo i više, ali ponoviću, nema razloga za nezadovoljstvo. U fudbalu ništa ne treba raditi preko noći."

U anketi FSCG i Vaših kolega dobili ste značajno priznanje.

"Imponuje mi što sam proglašen najboljim trenerom, kao i činjenica što sam u svom gradu dobio značajno ali i obavezujuće priznanje. Znajući sebe, mogu da obećam da je to tek početak mojih trofeja i nagrada. Zahvalnost dugujem svima koji su mi pomogli da budem najbolji na kraju godine. Dobre stvari izuzetno se cijene. Ovih dana imam poziva i poziva sa raznih strana. Sve ću dobro izvagati i vidjeti šta i kako dalje."

Na klupi Čelika proveli ste godinu. U toku sezone dva puta ste podnosili ostavku – nakon poraza od Zete u Golubovcima kada je odbijena, a zatim i poslije poraza od Petrovca u Nikšiću. Iako je javnost upoznata sa navedenim, u dobro obaviještenim krugovima govori se da ćete i na proljeće predvoditi „crvene”.

"Ugovor mi nije istekao. Ostavku sam dao i vjerujem da će je prvi čovjek kluba prihvatiti. Dakle, naći ćemo zajednički jezik. Sebe smatram ambicioznim čovjekom, profesionalcem sa jakim karakterom, što je izuzetno bitno u ovom poslu. Govorili su mi da se mijenjam jer olako dajem ostavke, ali ja to ne radim napamet. Moja posljednja ostavka je bila čin branjenja svog grada i svojih igrača. Mogu da istrpim razumljive kritike od strane Uprave kluba, naših navijača, ali ne i pojedinaca koji ne vole Čelik. Ti isti pokušavaju da se dodvore gazdi, koji je uložio svoj novac a ne njihov. Nikada neću dati na svoje igrače, jer i oni znaju kada je dobro, a kada loše. U fudbalu sam naučio da se ne treba uzdizati kada imate dobre rezultate, ali ni padati kada je suprotno", zaključio je Bubanja.