SR Njemačka 1974: Gerd Miler i pomorandža

Kako je Gerd Miler, kratkonogi i zdepasti golgeter, kome je trener u minhenskom TSV-u preporučio da prestane da igra fudbal, postao svjetski prvak tako što je dao odlučujući gol u finalu. Svijet je 1974. upoznao totalni fudbal - igrali su ga Holanđani, predvođeni Johanom Krojfom

2600 pregleda 1 komentar(a)
Gerd Miler, Foto: Fifa
Gerd Miler, Foto: Fifa
Ažurirano: 12.11.2022. 15:30h

Na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj 1974. godine promovisan je totalni fudbal.

Holanđani Krojf, Neskens, Krol, Rensenbrik i Rep kao da su imali krila na kopačkama, svi su išli u napad i svi se vraćali u odbranu.

Bili su svi kao jedan i protivnici nikako nisu mogli da se snađu u narandžastom vihoru. Tu čudesnu tvorevinu trenera Rinusa Mihelsa jedan brazilski novinar nazvao je “uređenim neredom”.

Ali, fantastični momci iz Ajaksove škole fudbala nikada se nisu popeli na svjetski krov. Ni 1974, ni četiri godine kasnije u Buenos Ajresu.

Oba puta su u finalu poraženi od domaćina. Za Njemce kažu da su osvojili Mundijal samo zato što su se fudbalskom filozofijom najviše približili Holanđanima.

Osim promjene na fudbalskoj mapi (na klupskom nivou tih godina dominirali su Ajaks i Bajern), Svjetsko prvenstvo u SR Njemačkoj donijelo je još novina. Predstavljen je novi pehar - zlatna boginja, za koju su mnogi tada smatrali da je ružnija od prethodnog, a sada važi za možda i najljepši u sportu.

Promijenjen je i sistem takmičenja, pa su se nakon nadmetanja u prvoj fazi formirale nove grupe, umjesto eliminacionih utakmica. Kvalifikacije su ponovo bile najmasovnije (učestvovalo preko 100 selekcija), a na Svjetskom prvenstvu prvi put pojavile su se reprezentacije DR Njemačke, Haitija, Zaira i Australije.

Sovjetski Savez nije igrao na Mundijalu, umnogome zahvaljujući i bizarnom detalju tokom kvalifikacija: Sovjeti su odbili da igraju na stadionu Nasional u Čileu, jer je na njemu nekoliko godina ranije bio smješten koncentracioni logor.

Čileanci su tu utakmicu odigrali sami, bez protivnika, natrpali su u mrežu gomilu golova, a publika je svaki put euforično regovala. Kasnije, na Mundijalu, Čileanci su izgubili sve utakmice.

Holanđani su, zapravo, fudbalski svijet iznenadili i prije početka Svjetskog prvenstva.

Doputovali su u Njemačku u pratnji vjerenica i djevojaka, što je tada bila revolucija u fudbalu. Šetali su sve do finala, ne pamti se da je neko sa takvom lakoćom dobijao utakmice.

Pred “mehaničkom pomorandžom”, kako su ih još zvali, padali su Urugvaj (2:0), Bugarska (4:1), Argentina (4:0), Istočna Njemačka (2:0) i Brazil (2:0).

Dirigent raspjevanog orkestra bio je fenomenalni Krojf, momak koji je tada radio više od drugih. Bio je uporan i plahovit, priča se da je na debiju za “narandžaste” udario i sudiju.

Kao dječak skupljao je lopte duž aut-linije, postavljao je zastavice i čistio kopačke starijim igračima. Radio je, međutim, sve ono što bi ga zamolili, a ništa od onoga što bi mu naredili. Oprostio se od fudbala u 37. godini, nakon što su ga navijači nosili na ramenima od stadiona do kuće.

SR Njemačka je, s druge strane, imala teži put do finala. U grupi je čak poražena od DR Njemačke (2:0), kada se dogodila mini-revolucija zbog koje su “panceri”, po mnogima, i osvojili titulu.

Naime, igrači su zamolili kapitena Franca Bekenbauera da izdejstvuje kod selektora Helmuta Šena promjenu sastava i taktike. Kajzer je uspio i Njemci su se popeli na svjetski krov.

Poput Holanđana, i oni su imali legendu čudnog fudbalskog puta. Za Gerda Milera se pričalo da mu se trener u minhenskom klubu TSV obratio riječima:

“Nećeš u fudbalu dogurati daleko. Bolje ti je da se baviš nečim drugim”.

Taj zdepasti i kratkonogi golgeter, koji je kao mladić radio najteže poslove u jednoj fabrici tekstila, trenirao je tada 12 sati dnevno.

Jedanaest godina kasnije postao je svjetski prvak postigavši odlučujući gol u finalu - 2:1 protiv Holandije.

Osim njega i Bekenbauera, za šampionski sastav “pancera” igrali su Majer, Fogts, Henes, Brajtner...

Najveće iznenađenje desetog Mundijala bila je selekcija Poljske, koja je zauzela treće mjesto i imala najboljeg strijelca - Lato je postigao sedam golova.

Učešće Jugoslavije, predvođene Draganom Džajićem, pamti se po ubjedljivoj pobjedi nad Zairom od 9:0, ali i po sva tri poraza drugoj fazi - od SR Njemačke, Poljske i Švedske.

Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj bilo je prvo koje su ljubitelji fudbala pratili putem televizije u boji.

Bonus video: