Nevjerovatno zvuči, ali dok je Češka bila dio Čehoslovačke, ta nacionalna reprezentacija bila je specijalista za evropska prvenstva i jedna od većih evropskih košarkaških sila.
Jedno zlato, šest srebrnih medalja, pet bronzanih. Prva stvar za čuđenje je da uspjehe sa takmičenja „Starog kontinenta“ nisu uspjeli da prebace na svjetska prvenstva i olimpijske igre.
Tako bi vezali dva evropska sa srebrnom medaljom, a između ne bi uspjeli da se kvalifikuju na mundobasket. Najveći dometi na nekim prvenstvima van Evrope su peto mjesto na OI u Rimu 1960. godine i šesto mjesto na Mundobasketu 1970. godine u SFRJ.
Druga stvar koja za čuđenje da od razdvajanja dvije zemlje ni Češka ni Slovačka nisu imali više ni jedan uspjeh vrijedan pomena.
Prvo evropsko prvenstvo organizovano poslije Drugog svjetskog rata odigralo se u Švajcarskoj 1946. godine.
Nakon što su pobjedili domaćina Švajcarsku i Belgiju u grupi C, Čehoslovačka je u polufinalu bila dominantna protiv Mađarske, da bi u tijesnom finalu 34:32 bili bolji od selekcije „Azura“.
Prva zvijezda tog tima bio je Ivan Mrazek, košarkaš iz Brna koji je u narednom periodu važio za jednog od najboljih šutera Evrope. Tom titulom se zvanično okitio 1951. godine u Francuskoj kada je Češka u fianlu zaustavljena od Svojetskog Saveza. "Zbornaja" je slavila samo poenom prednosti.
Koliko se košarka promjenila u tih pet godina najbolji je pokazatelj da su 1946. godine ekipe u prosjeku postizale 30-ak poena po meču, a da je Čehoslovačka je u grupnoj fazi 1951. godine dala 103 poena na jednom meču.
Mrazek će ostaviti trag i kao selektor nacionalnog tima ne toliko po rezultatima koliko po odluci da u selekciju tima 1963. godine uvrsti Jirija Zideka Seniora, 206 cm visokog momka iz Praga.
Jiri će narednih 12 godina biti nosilac igre reprezentacije, dominiraće reketom evropske košarke, kako klupske tako i nacionalne.
Košarkaš Praške Slavije (koju je znao da dovede do finala Evrolige) se i dan danas smatra za najboljeg košarkaša u istoriji Češke, a uvršten je i među 100 osoba koje su doprinjele razvoju Evrolige.
Da iver ne pada daleko od klade dokazaće njegov sin Jiri Zidek Junior, kojeg je javnost poznavala kao Džordž. Centar cisine 213 cm osvojiće NCAA ligu sa UCLA-om, nakupiti par NBA sezona, prije nego što će se vratiti u Evopu i napraviti solidnu karijeru u Žalgirisu, Real Madridu, Fenerbahčeu...(sa Žalgirisom će osvojiti Evroligu 1999. godine).
Njeogovom ocu u reprezentaciji tih 60-ih i 70-ih godina će glavni saigrač biti Jiri Zedniček koji je po mnogima bio prototip modernog pleja.
Izuzetno visok za tu poziciju i dekadu u kojoj je igrao (196 cm) Zedniček će da bude prije svega skorer plej koji je znao da se okiti i titulom najboljeg igrača Evropskog prvenstva.
Na EP u Helsinkij Zedniček je dobio titulu MVP-a, ali Čehoslovačka nije uspjela da osvoji zlato, jer zaustavio njihov „košarkaški nemezis“ Sovjetski Savez u finalu.
Interesantno je da je tadašnja Čehoslovačka pobjedlia u grupi SFRJ koji je trenirai Ranko Žeravica, a nacionalni dres nosili velikani kao što su Krešimir Ćosić, Dragan Kapičić, Petar Skansi...
Posljednje prvenstvo na kojem su Čehoslovaci bili sam krem evropske košarke je EP u tadašnjoj Zapadnoj Njemačkoj.
Kao i mnogo godina do tada, ponovo su položili oružje pred SSSR-om u finalu.
Prvenstvo su počeli sporije, i jedva prošli dalje iz grupe B sa samo dvije pobjede iz pet mečeva.
Utakmica sa SFRJ koju je tada trenirao Krešimir Ćosić a za koju si igrali Dražen Petrović, Stojko Vranković i naš Borislav Boro Vučević (otac Nikole Vučevića) je trebala da bude lagana za tim Jugoslavije. Ipak prvo Kamil Brabanec, pa onda i Stanislav Kopilak pokazali su se kao ekipa koja je bila „kripton“ za Jugoslaviju tih godina.
Nakon odvajanja Češke i Slovačke 1993. godine, Česi su čekali do 1999. godine da nastupe na prvom ozbiljnijem takmičenju.
EP u Francuskoj im je odredilo pretešku grupu sa Litvanijom, Njemačkom i Grčkom, ali Česi uspjevaju da napravi pravi šok i prvo savladaju Litvaniju predvođenu Sabonisom i Štombergasom, zatim tijesno gube od Njemačke tada mladog Dirka Novickog, da bi u odlučujućem meču dobili Grčku za koju su tada igrali Papanikolau, Sigalas, Buduris.
Češku su tih godina predvodili Jiri Velš, košarkaš koji je igrao i u ABA ligi (prvo izdanje 2002. godine) ali i u NBA ligi (igrao za više NBA ekipa najbolje partije pružao u Bostonu) kao i Luboš Barton koji je imao odličnu evroligašku karijeru (sa Barselonom osvojio Evroligu).
U drugom krugu ipak bilježe tri poraza (Hrvatska, Italija i Turska) pa tako nisu uspjeli da se domognu elimincaionog dijela.
Kao i u doba Čehoslovačke, učestvuju samo na evropskim prvenstvima ali daleko od uspjeha nekadašnje državne zajednice.
Češka i dalje daje Evropi sjajne igrače, ali kao nacionalni savjet nisu uspjeli da naciji koja ipak više živi za hokej i fudbal daju više povoda za slavlje.
Čehe sa klupe posljednjih sedam godina predvodi izraelski stručnjak Ronen Ginsburg, koji u Kinu želi da prvo vidi kakav je domet mlađih košarkaša.
Cijelu naciju je šokirala vijest da Jan Veseli, centar Fenerbahčea i jedan od najboljih igrača Evrolige propušta prvenstvo zbog povrijede.
Prva zvijezda tima: Tomaš Satoranski
Košarkaš koji se može opisati kao neka češka verzija Dejana Bodiroge.
Krilo (po visini) koje često organizuje napade, čak i u NBA ligi gdje je branio boje Vašington Vizardsa i imao prošle sezone pet asistencija po meču.
Od iduće sezone ćemo ga gledati u dresu Čikago Bulsa.
Prednosti
U odsustvu Jana Veselog, cijela igra češke pada na leđa Satoranskog.
U reketu se Ginsburg oslanja na 217 cm visokog Ondreja Balvina koji od ove sezone će nastupati za tim Bilbaa.
Reprezentaciji na raspolaganju stoji i iskusni Blejk Šilb, koji je igrao i za Crvenu Zvezdu u ABA ligi 2014. godine.
Jakub Tuma bi mogao biti prekomandovan iz mlade selekcije, jer je zalog Čeha za budućnost i EP 2021. godine kada su među organizatorima njihovog omiljenog prvenstva „starog kontinenta“.
Mane
Odsustvo Veselog je daleko najveća mana jer je srušen cijeli koncept njega i Satoranskog koji su sjajno sarađivali u nacionalnom timu.
Publika u Kini će ostati uskraćena za sjajne blokade i „divljačka“ zakucavanja košarkaša za čiju karijeru su najzaslužniji Duško Vujošević (koji ga je otkrio) i Željko Obradovič koji ga je sa krilne pozicije poslao u reket, gdje posljednjih godina predstavlja jednog od najdominantijih igrača Evrolige.
Česi najavljuju sa ushićenjem meč sa SAD, ali pored Amerikanaca i Turaka, teško da mogu da se nadaju drugom krugu.
Bonus video:
