Iako je prvi meč i prvo takmičenje igrao prje više od 100 godina, Japan i košarka nekako nikad nisu bili pojmovi koji bi išli u istoj rečenici.
Ipak riječ je o naciji koja ima jednu od najvećih košarkaških tradicija u Aziji, kao i osnivačima azijskog ogranka FIBE.
Nakon prvog nastupa na Dalekoistočnim igrama 1917. godine, i nacionalnog oporavka nakon kraja Drugog svjetskog rata, Japanci bivaju redovni učesnici na Olimpijskim igrama od 1956. do 1976 (propustili samo 1968. Meksiko Siti).
Najbolje godine nacionalnog tima su druga polovina 60-ih i sam početak 70-ih. To je ujedno i najtrofeniji period košarke u „zemlji izlazećeg sunca“.
Tim su tih godina predvodili spoljni igrači Kauoru Vakabajaši na pleju i Takašu Macuda na beku. U tom periodu osvajaju i dva FIBA Azija kupa, prvi 1965. drugi 1971. godine.
Iako su znali da iznenade na Kupu Azije, i osvoje po koje srebro ili bronzu, ipak do 1997. godine nisu mali nikakav značajniji uspijeh.
Uvijek bi na nekim preliminarnim turnirima naišli na Kinu, Južnu Koreju ili Filipine i tu bi se završavala priča oko nastupa na nekoj većoj smotri.
U svoj istoriji Japan je ipak imao čime da se pohvali, a to su prvi NBA igrači iako nisu uspjeli da naprave uspješnije karijere.
Prvo ime je Vaturu Misaka, rođen na teritoriji SAD, šampion NCAA sa Univerzitetom Juta. Kako je imao američki pasoš Misaka je stigao čak i da se prijavi u američku vojsku i tako učestvuje u borbama protiv svojih zemljaka u Drugom svjetskom ratu.
To mu međutim nije pomoglo da stekne popularnost u SAD, pa je bio česta meta rasističkih napada. Na NBA draftu ga biraju Njujork Niksi, ali nije sakupio više od tri meča.
Misaka je prvi igrač koji nije bijele puti koji je zaigrao za neku NBA ekipu.
Drugo ime je centar koji je srušio sve predrasude o Japancima kao niskoj naciji.
Jasutaka Okojama je bio projekat Univerziteta Portland, pošto je sa svojih 234 cm visine predstavljao gotovo stripovsku pojavu na košarkaškim terenima.
Biraju ga kao 171. pika Golden Stejt Voriorsi, 1981. godine, ali nikada nije obukao njihov dres već je karijeru gradio u rodnom Japanu.
Okojama je ujedno i najviši igrač ikada koji je biran direktno preko drafta u NBA ligu.
Nakon godina ispod prosječnih rezulata na Azijskom kupu u Saidijskoj Arabiji 1997. godine, Japanci igraju jedan od boljih turnira u istoriji. U finalu gube tijesno od Južne Koreje koju su prethodno dobili u grupi. To im je omogućilo vizu za Mundobasket, prvi nakon 31 godine čekanja.
U Grčkoj 1998. godine ipak su bili baksuzni sa žrijebom, pa su tako snage odmjerili sa dva tima koja su igrala finale te godine (Jugoslavijom i Rusijom) kao i Filipinima i završavaju prvenstvo sa tri ubjedljiva poraza.
Da bi igrali sljedeče svjetsko prvenstvo, Japanci su odlučili da ga organuzuju. Kako je FIBA dala zeleno svjetlo nacionalni savez je ekipu povjerio hrvatskoj trenerskoj legendi Željku Pavličeviću.
Trener koji je Jugoplastiku vodio do treće titule prvaka Evrope 1991. godine iz korijena je izmjenio japansko shvatanje košarke. Kako je od saveza u Tokiju dobio povjerenje od tri godine, Pavlićević je znao da treba da krene od osnovnih fundamentalnih stvari.
Tako je Japance natjerao da promjene pristup treninzima, objasnio im kako dolazi do razvoja napredne košarkaške taktike, kako se mijenja a kako prilagođava po potrebi.
Pavlićević je tih godina održao jedan od najvećih seminara košarkaških trenera ikada u košarci. Tokijo je tada posjetilo preko 900 stručnjaka.
Mundobasket Japancima donosi prvu pobjedu protiv Paname, a samo tri poena je falilo u duelu sa Novim Zelandom pa da Japan prođe svoju grupu.
Pavlićevićev rad dao je dugoročne rezultate, jer 10 godina od tada Japan je već počeo da daje igrače koji su blizu NBA potpisa.
Intersantno je da ih je tokom jedne kampanje vodio i bivši selektor Crne Gore Luka Pavićević, koji je poslije godinu dana ipak više odlučio da se posveti klupskoj japanskoj košarci.
Naš stručnjak sa uspjehom vodi ekipu Alvark Tokija (iza koje stoji Tojota) sa kojom je dvije prethodne godine osvajao japansku ligu (u minuloj sezoni dres nosio i naš reprezentativac Milko Bjelica, a od iduće sezone Pavićević je tim pojačao srpskim reprezentativcem Milanom Mačvanom). Pavićeviću će dogodine u stručnom savjetu biti i bivši pomoćnik KK Budućnost Voli Igor Đaletić.
Japan dolazi na prvenstvo kao generalnu pripremu za OI u Tokiju 2020. godine.
Novi nadimak reprezentacije je „Akatsuki Five“ (petorka zore), jer nacija vjeruje da će na krilima talentovanih Rui Hačimure, Juta Vatanabe, Judai Babae, ali i iskusnog naturalizovanog Nika Fazekasa (amerikanac mađarskih korijena) postati nova sila, ako ništa onda azijskog kontinenta.
Prva zvijezda tima: Rui Hačimura
NBA draft 2019. godine. Novinari opkoljavaju Zajona Vilijamsona, buduću zvijezdu NBA lige i košarkaškog prodidžija kojeg porede sa Čarlsom Barklijem. Izgleda da novinare niko drugi od mladih košarkaša ne interesuje, a onda se čuje graja u sobi pored, i kamera pokazuje 206 cm visokog Japanca taminje puti kojeg u svakom pokretu prati duplo više novinara (mahom japanskih).
Hačimura je za kratko vrijeme postao zvijeza u Japanu. Od oca Japanca i majke Kenijke Hačimuirin svaki korak je praćen na univerzitetu Gonzaga u NCAA.
Iako je u prvoj sezoni dobijao šansu „na kašičicu“, u drugoj, a pogotovo u trećoj je postao glavni igrač „Buldoga“. Ove sezone ga sa devete pozicije biraju Vašington Vizardsi.
O kakvom je talentu riječ na svojoj koži su osjetili Novozelanđani kojima je na pripremnoj utakmici pred Kinu, Hačimura sipao 35 poena za samo 26 minuta.
Prednosti:
Od svih reprezentacija koje nastupaju na Mundobasketu, Japanci imaju najmanji pritisak jer ne treba da jure olimpijsku vizu pošto po automatizmu kao domaćini igara 2020. godine učestvuju na košarkaškom turniru.
Trenerski posao za taj ciklus povjeren je Huliu Lamasu, bivšem selektoru Argentine, ali i treneru Real Madrida i Baskonije.
Lamas gradi tim oko Hačimure, Vatanabea i Fazekasa. Ova trojka u prosjeku protivnicima zbirno ubacuje 50+ koševa.
Mane:
Prva bi mogla da bude organizacija igre, jer je igrač koji je majstor za asistencije Juki Togaši visok svega 167 cm, pa bi u odbrani definitivno bio igrač manje. Ostali plejevi koje Lamas ima su „shoot first“ opcija.
Neiskustvo bi takođe moglo da bude presudno, kao i povećano očekivanje nacije, sad kad imaju svoju, kako se nadaju prvu NBA zvijezdu.
Bonus video:
