Ni jedna reprezentacija ne dominira konitinentalnim prvenstvom kao što to radi Kina. Od kad se održava prvenstvo Azije (1975) „Tim Zmajeva“ je isto osvojio čak 16 puta.
S tim što su od 1975 do 2005. godine samo dva puta propustili priliku da osvoje zlato, dok od 2005. do 2019. zlato su osvojili samo dva puta. Ipak kineski košarkaški program je i dalje sinonim za najbolje što Azija ima da ponudi.
Kuriozitet predstavlja podatak da su kineske selekcije mahom vodili Kinezi a ako bi neku kampanju vodio stranac, onda bi to bili treneri najvećeg svjetskog renomea.
Tako su „Zmajeve“ trenirali Del Haris (NBA trener, trenirao LA Lejkerse i Dalas Maverikse), Panajotis Janakis (osvojio Evroligu sa Panatinaikosom, sa Grčkom se popeo na krov Evrope) i Jonas Kazlauskas (osvojio Evroligu i Evrokup sa Žalgirisom, sa Litvanijom dva srebra na evropskim prvenstvima, i bronzu na OI u Sidneju).
Kina nije propšuštala ni najveće smotre pa su tako redovni učesnici Olimpijskih igara od 1984. godine, dok su Mundobasaket od 1978. godine propustili samo dva puta (posljednji put 2014. godine u Španiji).
Kinezi ipak ne mogu da se pohvale nekim rezultatom na najvećim svjetskim smotrama, jer su uvijek završavali u donjem dijelu kostura. Vjerovatno najveći uspijeh je pobjeda 2004. godine na OI u Atini nad tadašnjom ekipom Srbije i Crne Gore 67:66, u direktnom duelu za četvrtfinale.
Ime koje je prva asocijacija za Kinu i košarku je Jao Ming.
Prvi pik na draftu za NBA ligu 2002. godine, osam puta biran u All star tim, neko ko je u posjeku imao 20 poena, 10 skokova i dvije blokade po utakmici kroz karijeru. Dominantna sila u reketu, mekog šuta, koja ostavlja utisak da ipak nije ostvario pun potencijal jer su mu karijeru pratile i česte povrede. To ipak nije smetalo da uđe u Košarkašku kuću slavnih, zajedno sa svojim arhineprijateljem na parketu, i velikim drugom u privatnom životu Šakil O'Nilom.
Ming je upravo od 2017. godine preuzeo funkciju predsjednika nacionalnih košarkaških operacija, a prva njegova pobjeda na novoj funkciji je organizacija Mundobasketa.
Bivši košarkaš Hjustona je iskoristio i svoja poznanstva pa tako nacionalni tim Kine je već dvije godine za redom učesnik Ljetnje NBA lige.
Kina je dosta novca uložila i u nacionalno prvenstvo, CBA liga je postala ravnopravan konkurent Evroligi za dovođenje igrača iz NBA lige.
Na mjesto selektora Ming je postavio bivšeg saigrača iz reprezentacije Li Nana.
Nan je postavljen za trenera kao neko ko prati trendove u svjetskoj košarci, najviše u SAD, pa sa modernijim pristupom probaće da „Zmajeve“ povede u drugu krug.
Ukoliko ne budu imali pad koncetracije Kinezi bi trebali da budu sigurni putnici u drugu fazu.
Prva zvijezda tima: Ji Jianlan
Par igrača konkuriše za nosioca igre, ali kad se pogleda ukupna karijera i iskustvo onda svakako Jianlan je produžena ruka Nana na parketu. Centar koji je smatran za nasljednikom Jao Minga igrao je za više NBA ekipa (Milvoki ga draftovao 2007. godine prije Žoakima Noe i Mark Gasola), a najbolji trag je ostavio u timu Nju Džersija.
Ji trenutno nastupa za ekipu Guandong Južnih Tigrova i sa njima je uspio da osvoji CBA, kao i da se okiti titulom MVP-a finalne serije.
Centar kineske reprezentacije je uoči prvenstva uzeo na sebe ulogu glavnog motivatora, pa tako često u intervjuima pominje kako od jedinstva ekipe zavisi sve.
Prednosti
Defintivno jaka i visoka centarska linija kojom raspolaže Nan.
Pored Jianlana tu je Čou Ki (216 cm) koji nastupa za Hjuston Rokitse, ali koji još nije dobio pravu priliku u najjačoj ligi svijeta, kao i Vang Želin (213 cm) aktuelni MVP kineske lige koji nastupa za ekipu Fujiana.
Predonst će biti i domaći teren i publika koja će vjerovatno biti vjetar u leđa reorezentaciji.
Mane
Dok je centarska linija dominantna, spolja linija je više nego upitna.
Nedostatak „generala na parketu“ u vidu organizatora i dobrih šutera za 3 poena moglo bi da predstavlja problem.
Po nekim skautima Kinezi ne igraju dovoljno brzu košarku.
Bonus video:
