Nevjerovatan put Beki Hemon - Vijesti.me
PRVA ŽENA NBA LIGE

Nevjerovatan put Beki Hemon

Za druge žene u sportu, ona je inspiracija. Za mlade djevojke je uzor. Za fanove je kuriozitet. Za istoričare je fusnota

Beki Hemon
Beki Hemon (Foto: Beta/AP)

Malo šta na ovom svijetu može da uplaši Beki Hemon. Sebe opisuje kao “adrenalin džankija”, lovi ajkule, jurile su je barakude, planira da skače padobranom… Ipak ona kaže da nije neustrašiva, već da se tako bori sa svojim strahovima. “Ja sam jedna od onih ljudi koji strah pobjeđuju suočavanjem sa njim”.

Beki tako probija lične barijere, ali ove sezone je ušla u istoriju kada je postala prva žena asistent u NBA ligi kao dio stručnog tima San Antonio Sparsa. Za druge žene u sportu, ona je inspiracija. Za mlade djevojke je uzor. Za fanove je kuriozitet. Za istoričare je fusnota.

Hemon je željela da nakon završetka karijere nastavi trenersku karijeru, a mogla je to uraditi i u WNBA gdje je jedan od 15 najboljih igračica u istoriji, ili u koledž košarci, ali i u Evropi gdje je provela dio svoje profesionalne karijere. Ali, Greg Popovič, čovjek sa pet šampionata i sjajnom mentorskom reputacijom, je pozvao prvi i Hemon je ljetos prihvatila posao. U Beki je Pop vidio jednako posvećenu, strastvenu, studioznu, pametnu i vrijednu osobu i idealnu učenicu. Uklapa se potpuno u profil trenera koji su u posljednjih skoro 20 godina radili sa Popom, a sad su glavni treneri u NBA: Bret Braun, Majk Budenholcer, Monti Vilijams i Žak Von.

Jedina razlika je više X hromozoma i konjski repić.

“Kada si toliko u igri, znaš ko može da bude trener, a ko ne”, priča Popovič. “Beki je jedna od tih ljudi. Ona je Stiv Ker. Ona je Dok Rivers. Ona je takav tip. Imaju osjećaj za igru u kojoj žele da nastave da učestvuju”.

Ženski Pop

Popović i Hemon su se “skontali” na letu za SAD iz Londona, nakon Olimpijade 2012. i razvili odnos mentora i učenika prošle sezone, kada je Hemon bila trenerski pripravnik dok se oporavljala od povrede koljena. Njen trenerski instinkt se iskazao na sastancima osoblja. Zato niko u Sparsima nije bio iznenađen kada je postala dio stručnog tima nakon što se povukla iz WNBA u 37. godini.

“Iskreno, nisam shvatio da je to toliko bitno. Ljudi su poludjeli, kao da smo spasili svijet od fašizma ili slično. Bilo je važnije nagraditi je zbog onoga što jeste, što je uradila i što vjerujem da može da uradi, nego brinuti o reakcijama ljudi”, objašnjava Pop.

Na mnogo nivoa je ova tranzicija očekivana i prirodna za Hemon. Igrala je na elitnom nivou, bila prepoznata po svojim liderskim kvalitetima, bila All-Star plejmejker… I dok sve u njenoj biografiji pokazuje da je tako, jedan detalj je uvijek bio prisutan: Niko nikada nije Beki izabrao prvu ni u čemu…

Naše malo misto

Beki je odrasla u Rapid Sitiju, drugom gradu po veličinu u Južnoj Dakoti. Taj grad je, s obzirom da ima 70 hiljada stanovnika, dao dosta profesionalnih sportista poput Adama Vinatijerija, Marka Elisa, Erika Pjatkovskog i Beki koja je srednju školu napustila kao rekorder u poenima, asistencijama i ukradenim loptama.

Sa starijim bratom Metom i sestrom Đinom, je provodila slobodno vrijeme pecajući, loveći, vozeći trotočkaše u šumi… Koš je bio postavljen ispred kuće koja je bila na brdu, pa bi svaki promašaj koštao dosta vremena dok se ode nizbrdo po loptu…

Mnogi se šale da je Beki rođena za košarku, ali to i nije pretjerivanje kada znate da je u petoj godini driblala loptu sa obje ruke.

“Imam slike kada sam imala svega dvije ili tri godine, na kojima držim košarkašku loptu. Ne sjećam se perioda u životu kada nisam imala loptu”, priča Beki. Odrastanje u Rapid Sitiju je međutim načilo da je uglavnom morala da igra sa dječacima, jer nije bilo puno djevojaka zainteresovanih za košarku. Ispostavilo se da je to dobra stvar.  Počela je da se takmiči sa dječacima u osmoj godini, ali je bila toliko nadmoćna da su je prebacili da igra sa dvije godine starijim košarkašima.

Nikad nećeš moći da zakucaš

Tokom čitave karijere je bila poznata po umijeću sa loptom, sjajnim dodavanjima, okretima i šutevima. To je niko nije naučio, već je bila nužda za Beki. Uvijek je bila najniži igrač na terenu, pa je morala da nalazi razne uglove kako bi proturila loptu do koša ili do saigrača.

Vremenom su najveći rivali postali njen brat Met i njegovi drugari sa kojima je igrala basket, ali koji joj nisu puštali i dozvoljavali joj lake šuteve i prolaze. “Bilo je intenzivno jer nisu htjeli da joj daju da postiže koševe”, priča njena majka Bev.

A porodica Hemon se uvijek takmičila u nečemu, tako da joj takmičarskog duha nije falilo. Takmičili su se u društvenim igrama, fudbalu, pa čak i u tome ko će prvi pojesti svoje povrće.

“Naša familija nikad nije naučila da gubi. Sve je bilo takmičenje”, priznaje Met.

Kada je blo hladno, Hamonovi su igrali košarku u kući sa košem na vratima. Otac Marti je igrao na koljenima. Kada je imala 10 godina, Beki je skočila i uspjela da zakuca preko oca, a potom ga upitala: Tata, tata, hoću li moći da zakucam ovako na pravom košu?

“Bek, nikada nećeš moći. Moraš da naučiš da igraš na zemlji”, morao je da prizna Marti.

"Stvarno, tata, zar nikad neću moći da zakucam?”

Marti je ponovio: “Ne Bek, nikada nećeš moći da zakucaš”.

Dugo vremena Bev Hemon se pitala da li će njena najmlađa kćerka izrasti preko 150 centimetara. “Bilo je jako niska dugo vremena”, priča Bev. 

Beki je počela i da lovi kad je bila mlada, ali je prvi jelen, koga je ubila u 15. godini, bio i posljednji. Sada lovi samo fazane i ostale male ptice, a u velikim lovovima učestvuje samo kao posmatrač.

Okean je već druga stvar, jer porodično idu u Floridu, gdje Beki traga za ajkulama raznih vrsta.

Beki je shvatila da je drugačija i što se tiče košarke, kada je u kampovima jedva čekala treninge, dok je većini saigračica bilo muka od košarke nakon dva treninga dnevno. A i kući je sa Metom mogla da igra do kasno uveče, jer kada živite na granici nacionalnog parka, nema komšija kojima možete da smetate.

Kada nije bilo nikoga kući, vježbala je šut i polaganja, a često se čuo i zvuk udaranja lopte u zidove kuće, gdje je vježbala dodavanje lopte. “Bila je košarkaški štreber”, kazao je njen otac.

Nema posla, ako…

Greg Popovič je u protekle dvije decenije radio sa tuce asistenata razilčitih karakteristika i ličnosti, ali u svakom je trener vidio prirodne trenerske sklonosti. Popovič traži trenere koji imaju snažnu radnu etiku, želju da uče i poboljšavaju se, i one koji su shvatili da je bitan tim, a ne pojedinac. 

Popović od svojih trenera da kažu što misle. Na klupi on nije autokrata kao što se to čini zbog njegovog imidža u javnosti. On traži trenera sa idejama koji će ga izazvati i sa kojim će nešto kreirati, bilo tokom priprema ili tajmauta u posljednjoj četvrtini.

“Odmah je uskočila”, priča Ime Udoka, kolega iz stručnog štaba.

Popovič traži od trenera da se dobro osjećaju u svojoj koži, da priznaju greške, da umiju da komuniciraju i posebno: “Smisao za humor. Nema smisla za humor, nema ni posla”.

Preniska i prespora

Beki je bila predodređena za velike stvari, u drugom srednje je preuzela mjesto pleja, i oborila brojne rekorde svoje srednje škole. Jedino je falilo državno prvenstvo. Međutim, Hemon nikada nije bila sebična i išla sama.

“Ako si sam, ona će ti dodati. U nekom trenutku je djelovalo da treba da šutira više. Preuzimala bi kada je bilo potrebno”, prisjeća se Amber Zimiga Hemon, bivša saigračica koja je udata za Bekinog brata Meta.

Karijera u srednjoj školi se završila u državnom polufinalu, gdje je postigla 29 od ukupno 34 poena svoje ekipe. Na nekoliko sekundi do kraja je Stivens srednja škola je povela poen razlike, nakon što je Beki postigla koš uz faul. Hemon, koja je šutirala 90% sa linije bacanja nije htjela tajm-aut, već da šutira.

Promašila je bacanje, protivnički tim je uhvatio loptu, i u brzom napadu postigao 2 poena, i prošao u finale. 

“Znam da i danas misli da je ona izgubila utakmicu. Ali, da nije postigla onolike poene ne bi bili u situaciji da možemo dobiti”, objašnjava trener Riherd.

Prije svega zbog udaljenosti grada, niko od velikih koledža nije primijetio Hemon. Oni skauti koji su je vidjeli su ocijenili da je preniska i prespora. Beki je dostigla visinu od 168 centimetara.

Kari Galegos-Doring, asistentkinja na Kolorado Stejt univerzitetu je međutim vidjela nešto drugo. Hemon je uvijek nalazila saigrače savršeno, niko nije mogao da joj oduzme loptu, a uprkos tome što nije bila naročito brza, nijedan defanzivac nije uspio da ostane ispred nje.

“Imala je nešto posebno, nešto što se ne viđa često. Rijetkost je vidjeti omalene bijele bekove koji igraju tako”, objašnjava Galegos-Dering.

Hemon je Kolorado Stejt stavila na košarkašku mapu, vodivši ekipu do 33-3 učinka u sezoni 98-99, a ekipa je stigla u osminu-finala državnog takmičenja. Karijeru na koledžu je završila kao rekorder u poenima, asistencijama i trojkama, prestigavši Kita Van Horna kao vodeći strijelac u obje kategorije u Zapadnoj Atletskoj Konferenciji.

Ali, i dalje je bila preniska i presporna. Nijedna WNBA ekipa nije draftovala Beki 1999. Otišla je u trening kamp Njujork Liberti ekipe, zavrijedila ugovor i postala All-Star igrač. Ali, i pored toga Njujork je trejdovao u San Antonio 2007.

U dresu Njujorka

Kada je završila karijeru, mogla se pohvaliti sa učešćem na sedam All-star utakmica, sedmim mjestom po broju poena u istoriji, četvrta u asistencijama i druga u trojkama. Izglasana je u najboljih 15 igrača u istoriji WNBA.

Stekla je fanove i u NBA ligi, pa su je hvalili LeBron Džejms i Kobi Brajant.

“Impresionirala me je zbog visine. Nije ni najbrža. Našla je način da bude bitna. Ako je šut ne ide, bila je dovoljno pametna da bude korak ispred. Takvi igrači postaju treneri”, poručio je Manu Đinobili.

Na pravom mjestu u pravo vrijeme

Iskustvo sa igrom je dodatno preporučuje, naročito što 16 glavnih trenera u NBA nikada nije igralo u tom elitnom takmičenju, a u toj grupi je i upravo Greg Popovič, kao i između ostalih, Majamijev Erik Spolstra.

“Malo je teže za nas da zaradimo kredibilitet”, priznao je Popovič.

Nema stabilnija i poštovanije franšize od Sparsa, ni boljeg mentora od Popoviča ni bolje situacije za razvoj Beki Hemon. Ekipa je zrela, grupa veterana sa snažnim liderima kao što su Tim Dankan, Toni Parker i Đinobili, i bez ijedne usijane glave.

Parker i Hemon su se sprijateljili još prije nekoliko godina, pa nema brige za Hemon što se tiče opstanka u dominatno muškom društvu. “Nema brige”, potvrđuje Đinobili dodavši da bi možda bilo problema u drugim ekipama, ali ne i u Sparsima.

Mesina i Hemon

Franšiza Sparsa zaista promoviše diverzitet sa igračima iz Australije, Italije, Francuske, Argentine, Brazila, Kanade… U stručnom timu je i legendarni Italijan Etore Mesina, pa nije neočekivano da u Popovičevom timu vidimo prvu ženu trenera. I jedino Popoviču možemo da vjerujemo da je napravio istorijski potez, a da mu je to bila posljednja stvar na umu. Fanovima je to bio kuriozitet, Popoviču samo popunjavanje stručnog štaba.

Ruski dres

Odrastajući u 80-im i ranim 90-im, Beki Hemon je idealizovala Medžika Džonsona i Majkla Džordana i sanjala da igra u NBA ligi. Otac je spuštao na zemlju, govoreći joj da bez obzira koliko bude vrijedno radila, neće zaigrati u elitnom takmičenju. WNBA još uvijek nije postojala. Mlada Beki je sanjala o Olimpijadi, o danu kada će slušati američku himnu prilikom dodjele nagrada. U 2007. je bila WNBA zvijezda sa sjajnim šutem i vizijom. Završila je druga u glasanju za MVPm iza Australijanke Lorin Džekson iz Sijetla Storma. Dakle, te godine je Hemon bila najbolja američka košarkašica.

Ipak, iz nikada do kraja razjašnjenih razloga, Hemon se nije našla među 23 igračice koje su pozvane u trening kamp reprezentacije SAD. Prijatelji i familija su govorili da se radi o favorizovanju igrača koji su igrali u ekipama trenera SAD.  “Nisu se javljali na pozive njenih agenata, niti išta. Ona je bila očajna”, prisjeća se Bev Hemon.

Šokantan potez je uslijedio nakon toga. Hemon je prihvatila poziv da igra za reprezentaciju Rusije, gdje je poznata zato što je tokom odmora u WNBA igrala za moskovski CSKA.  Naravno, uslijedila je “patriotska” odmazda.

En Donovan, selektorka reprezentacije SAD je imala grube riječI: “Ako odrasteš i igraš u ovoj državi, a onda obučeš ruski dres, onda nisi patriota. Ona je kasnije povukla svoju izjavu.

Snovi o Olimpijadi su držali Beki koja je predvodila ekipu do polufinala gdje ih je sačekala upravo reprezentacija SAD. Hemon je loše šutirala, postigla svega tri poena i Rusija je izgubila. Beki se vratila u meču za bronzu i sa 22 poena bila najbolji igrač u pobjedi nad Kinom.

“Bilo je sjajno. Ne bih ništa promijenila”, iskrena je bila Hemon nakon Olimpijade.

Ništa nije slučajno?

Površno gledano sve je logično i linearno – mlada djevojka otkrila sport koji voli i posvetila život igri. Starter i rekorder u srednjoj školi – izabrana u državni tim godine – koledž zvijezda – najbolji strijelac – all-star igrač – profesionalac – osvajač olimpijske medalje – trenerski potencijal.

Ali bilo je i bolnih detalja, skauti koji su govorili da je preniska i prespora, svi koledž treneri koji su je ignorisali, WNBA menadžeri koji su je preskočili na draftu, i selektori koji su je izostavili sa spiska.

Ali da nije bila u ruskom olimpijskom timu, nikad ne bi bila na istom letu sa Popovičem 2012. Da se nije teško povrijedila, ne bi provela čitavu sezonu u stručnom štabu Sparsa. Da je Njujork nije trejdovao u San Antonio, možda se nikad ne bi povezala sa tom franšizom.

Na mnogo načina, Beki Hemon je perfektna individua u perfektno vrijeme za istorijski čin. Isto tako, ona je bila najmanje vjerovatan kandidat za to. Kada je Popovič pozvao, nije mogla da zadrži suze.

“Mama, izabrali su me. Niko me nikada nije izabrao. Oni jesu”.

Izvorna ideja i djelovi teksta preuzeti od autora Howarda Becka.
Preveo, uredio i prilagodio Srdan Kosović.