Oni su bili najbolji na terenu, i najgori u kancelariji - Vijesti.me
DŽORDAN, MEDŽIK, AJZEA...

Oni su bili najbolji na terenu, i najgori u kancelariji

Ovo je priča o onima koji su u igračkim danima izazivali otvorene vilice divljenja, dok su kao operativci te iste vilice bile otvorene u čuđenju i nevjerici

Oni su bili među najboljima u svoje vrijeme, ako ne i najbolji. Bili su junaci svojih epoha, šampioni, ljudi sa TV špica, ljudi koji su pomjerali granice košarke ali i marketinga. Igrači koji su postali inspiracija budućim generacijama.

Sa tom dozom uspješnosti u igračkim danima, pretpostavka je da bi isti nakon karijere na parketu mogli da postanu sjajni i u kancelariji radeći posao usko povezan za košarku.

Brojni slučajevi pokazuju da od dobrih igrača mogu da budu sjajni operativci u penziji. Uzmimo samo naprimjer Bil Rasela, Denija Ejndža, Pet Rajlija, Lerija Birda, Džerija Vesta.

Kada su dresove zamijenili odijelima i kravatama, ovi ljudi su se sjajno snašli i brojnim franšizama podarili identitet svojim vještim rukovodstvom.

Ovo je priča ipak o onima koji su u igračkim danima izazivali otvorene vilice divljenja, dok su kao operativci te iste vilice bile otvorene u čuđenju i nevjerici.

MAJKL DŽORDAN

Gospodin košarka lično. Najbolji igrač svih vremena, što mnogi čak ne stavljaju ni u kontekst rasprave (RIP fanovi LeBrona). Njegovo leteće visočanstvo. Izlišno je govoritu o njegovim uspjesima kao košarkaša. Šest finala, šest titula, prkosio i pomjerao zakone fizike a ljude iz "Najkija" natjerao da mu narave specijalan odsjek robe sa njegovim imenom.

Kada se konačno treči put penzionisao kao igrač, noseći dres Vašington Vizardsa, legendarni vlasnih franšize Abraham Polin (i dalje rekorder lige sa čak 46 godina staža kao vlasnik Vizardsa) odlučio je da mu da odriješene ruke u kancelariji.

Džordan je već na prvom ispitu pao. Na draftu 2001. godine, Vašington Vizardsi su izabrali klinca iz srednje škole Glin akademije, Kvame Brauna.

To je prvi put u istoriji da neko direktno iz srednje škole bude prvi pik na draftu.

Momak koji je imao impresivne brojke u srednjoj školi, bio je upitan za većinu prekaljenih NBA skauta.

Od toga da nema dobru kretnju za centra, do toga da ima čak i male šake za njegovu poziciju. Epilog je poznat Kvame Braun je do pojave Entonija Beneta (prvi pik Klivlenda iz 2013. godine) smatran za najgori izbor sa prve pozicije ikada.

Braun je u karijeri bilježio u prosjeku šest poena i pet skokova po meču.

Napomene radi, Džordan je propustio da te sezone uzme na draftu Pau Gasola, Tajsona Čendlera, Džo Džonsona, Zeka Rendlofa i Tonija Parkera (ruku na srce većina timova se ogriješila o francuskog košarkaša preskačući ga na draftu).

Džordan je već naredne sezone trejdovao Ričarda "Rip-a" Hamiltona u Detroit Pistonse, za Džerija Stekhausa. Rip je u Detroitu postao dio šampionskog tima, Stekhaus je nakon solidne prve sezone, u drugoj preopolovio svoje poene, i nikad više nije dostigao brojke koje je nekada imao.

Ejbu Polinu su ovakva dva poteza bila dovoljna da uradi ono što Majklu nije niko nikad uradio, uruči otkaz.

Džordanu je sve to teško palo, i neko vrijeme je bio van košarke. Radio je na svom zamahu u golfu, i pratio je svoju moto ekipu na AMA (Američka moto asocijacija).

Sve do 2006. godine kada uzima udio vlasništva u Šarlot Bobketsima, gdje postavlja sebe za direktora košarkaških operacija. Tu već slijedi niz ozbiljnih propusta.

Odmah na draftu te godine, sa treće pozicije uzima krilo Gonzage Adama Morisona (poznat i domaćoj javnosti jer je 8 utakmica nosio dres Crvene Zvezde i bio nabjolji strijelac tima).

Morison je pored toga što mu je sa 13 godina urađena dijagnoza dijabetisa prve klase, od starta bio upitan kao neko ko bi mogao da bude budućnost franšize. Nakon samo dvije sezone trejdovan je u Lejkerse za Vladimira Radmanovića.

A u Šarlotu će da ga pamte po tome što nije vjerovo u tuširanje. Legenda kaže da ga je Džerald Henderson jednom prilikom bukvalno na silu poveo do tuša.

Majk je tome draftu inače propustio da izabere Brendona Roja, Ražon Ronda, Kajl Laurija.

Tajsona Čendlera je nakon samo jedne loše sezone trejdovao u Dalas za Erika Dampiera, Eduarda Naheru i Meta Kerola 2010. godine.

Rezultat trejda je bio da je Tajson te sezone uzeo NBA titulu sa Dirkom i Mavsima, i bio jedan od ključnih ljudi, pogotovo defanzivno, dok su Dempir, Nahera i Kerol odigrali ukupno tri utakmice za Šarlot.

Na draftu 2012. godine Džordan je odlučio da kao drugog pika draftuje Majkl Kid Gilhrista. Momak koji je sa Entoni Dejvisom predvodio Kentaki do NCAA titule je opisan kao neko ko ima želju za nadmetanjem istu kao sam Džordan.

Povrede, ali i uptan ofanzivni repertoar MKG-a dovele su ozbiljno u pitanje moć procjene, najboljeg košarkaša svih vremena.

Ta generacija 2012. godine obilovala je talentom, a Bredli Bil, Demijan Lilard, Andre Dramond, Drejmond Grin i Kris Midlton su sigurno bili bolji izbor.

Već naredne godine na draftu je izabran Kodi Zeler sa četvrte pozicije. Iako se radi o solidnom košarkašu (svakako najboljem od sve braće Zeler), i čovjeku od zadatka, Zeler nikako nije profil igrača oko kojeg bi mogla da se gradi franšiza.

Te godine Džordan nije bio svjestan talenata Rudija Gobera, Si Džej Mekaluma, i danas jednog od najboljih igrača lige Janisa Antetonkunmpa.

Pred draft 2015. Majkl je odbio više pikova od Bostona za svoj deveti pik prve runde.

Ponovo izbor koji je iznervirao većinu navijača Šarlota jer je uzet krilni centar Viskonsina Frenk Kaminski prije nego Majls Tarner, Devin Buker, Rondi Holis Džeferson, Teri Rozir, Bobi Portis.

Svi ovi potezi natjerali su Džordana da na mjestu direktora košarkaških operacija postavi Miča Kupčaka. Kupčak je deceinju i po vodio isti posao za Los Anđeles Lejkerse i poznat je kao neko ko je imao dobre poteze, ali i neko ko je dao Kobi Brajantu skoro 50 miliona za dvije sezone pri zalasku karijere, iako je pokidao ahilovu tetivu.

Ako ništa u Džordanovoj eri se barem vratilo ime po kojem je tim iz Sjeverne Karoline bio poznat - Šarlot Hornetsi.

MEDŽIK DŽONSON

Medžik Džonson je neko ko je, da oproste Kobi i Šek, sinonim za glamur koji košarka kao sport može da pruži. "Šou tajm Lejkersi" i veliki trio Medžik, Džabar, Vorti igrali su nešto što do tada nije viđeno na NBA terenima. Lakoća igre, atraktivni potezi, Medžik kao plej iako je bio visok 206 cm.

Rezultat je bio pet titula , u vjerovatno najzabavnijem rivalitetu Bostona i Lejkersa, odnosno Birda i Medžika.

Nakon prvog povlačenja, zbog toga što su rezultati pokazali da je HIV pozitivan, pa i drugog nakon kratkog povratka 1996. godine, Džonson je pokazao zavidan preduzimački duh.

Tako je postao suvlasnik bejzboj tima LA Dodžersi, suvlasnik ženske košarkaške ekipe LA Sparks, kao i suvlasnik fudbalskog tima iz LA, FC Los Anđeles.

Ipak 2017. godine, kada je dobio poziv da zamjeni Džerija Basa u LA Lejkersima, nije mogao da odoli, i oprobao se kao Direktor košarkaških operacija.

Već prije tog drafta je izjavio da je mladi D'Аnđelo Rasel siguran kao plej, i da nema razloga da brine za svoju budućnost u Los Anđelesu.

Lejkersi na tom drafu biraju sa druge pozicije Lonza Bola, koji takođe pokriva poziciju organzatora igre i tu već dolazi do komplikacije.

Znalo se da će jedan plej morati da napusti La La Land. Iako je javno govorio da je Rasel siguran, Medžik je odlučio da njega u paketu sa "kriminalnim ugovorom" Timofija Mozgova (64 miliona za četiri godine) pošalje u Bruklin za Bruk Lopeza i pravo na 27. pik sa kojeg su uspjeli da uzmu Kajla Kuzmu, koji obećava da postane ozbiljan NBA igrač.

Trejd koji ne mora nužno da bude označen kao loš.

Uz Lonza Bola, Lejkersi su dobili i njegovog oca LaVara, koji je od starta nevjervovatnim izjavama dizao tenziju u timu LAL, ali i pravio veliki pritisak na njegovog sina. Bol ima prostora za napredak, ali postavlja se pitanje koliko će biti u mogućnosti da nadogradi svoju igru, pogotovo šut koji je daleko od elitnog.

Rasel je sa druge strane odveo Bruklin ove sezone do plejofa, i postao All star igrač.

Ipak Medžik je uspio ono što se već dugo pričalo po kuloarima NBA lige. Na ljeto 2018. godine Lejkersi su doveli, vjerovatno najboljeg igrača današnjice LeBrona Džejmsa.

Dolazak "Kralja" u Holivud, raspalilo je maštu navijača koga će Medžik imati u vidu od super zvijezda da upari sa Džejmsom.

Međutim umijesto nekog all star igrača, ljubičasto-žuti dres su obukli Ražon Rondo, Lens Stivenson i Džaval MekGi, igrači koji u momentima lucidnosti pokažu da posjeduju talenat, ali su ti momenti ipak rijetki.

Medžik je uvjeravao sve, da sa Ingramom, Bolom, Kuzmom kao mladim talentima i LeBronom kao nekom vrstom mentora, LAL mogu do plejofa.

Sva priča o vjeri u mlade igrače pala je u vodu tokom posljednjeg trejd prozora, kada je u javnost izašlo da je Medžik upravo tri mlada igrača ponudio u paketu sa Rondom, Nju Orleans Pelikasnima za Entoni Dejvisa.

Trejd nije uspio, Dejvis je ostao u NOLI, mladi igrači su postali tiha opozicija i Medžiku i LeBronu, LAL opet nisu uspjeli da igraju doigravanje, što je LeBronu prvi put od 2005. godine, a i prvi put nakom osam sezona da neće igrati finale NBA lige.

Ovakav fijasko rezultirao je ostavkom Medžika, koji je svoju odluku teatralno saopštio prvo novinarima, pa tek onda upravi.

Jedan od najboljih NBA insajdera, Edrijan Vojnarovski kazao je da Džonson tokom svoje kampanje nije previše vremena provodio u kancelariji, stalno je bio na nekim putovanjima, i generalno nije radio posao za koji je doveden.

AJZEA TOMAS

Prije dalekometne paljbe Stefa Karija, i eksplozivnosti Rasela Vestburuka, plavi dres sa brojem 11 iz Mičigena je znao da prevrne cijelu ligu naglavačke.

U eri epske borbe Lejkersa i Seltiksa, te nadolazeće sile u vidu Džordanovih Bulsa, uspjeti dva puta da se okitiš sa titulom NBA lige je predstavljalo i više nego podvig.

Tomas i njegovi "Loši momci" iz Detroita uspjeli su to da urade dva puta za redom, prvo počistivši Lejkerse sa 4:0 1989. pa Portland 1990. sa 4:1.

Plej Pistonsa je pored ofanzive igrao i sjajnu defanzivu (u karijeri gotovo dvije ukradene lopte po utakmici), a koliko je bio naporan protivničkim igračima najbolje govori podatak da je Majkl Džordan lično tražio da ga isključe iz orignalnog "Tima snova" sa OI u Barseloni 1992. godine.

Tomas je nakon košarkaške karijere, preuzeo funkciju u tada mladoj franšizi Toronto Reptorsa, i tamo je odradio sjajan posao.

Uspio je na draftovima da uzme Dejmona Stodemajera, Markus Kembija i Trejsi MekGrejdija.

Kako se nije slagao sa klupskom politikom i novim menadžmentom oko pravca razvoja kanadske franšize, Tomas podnosi ostavku 1998. godine.

Nakon neuspjele epizode kao trener Indijane Pejsersa (od 2000. do 2003.) dolazi na poziv kontoverznog vlasnika Njujork Niksa Džejmsa Dolana na čelo košarkaških operacija u "Velikoj jabuci".

Sreća, pa je Tomas 2000. primljen u košarkašku Kuću slavnih, jer potezi koje je vukao u vrijeme operative Njujorka, vjerovatno bi pokrenule debatu o njegovom košarkaškom naslijeđu.

Umjesto da nastavi sa dobrim odabirom sa drafta, Tomas je prvo dao dva buduća pika prve runde Čikago Bulsima za Edi Karija. Kari je samo prve sezone donekle opravdao povjerenje sa 19 poena i 7 skokova po meču.

Centar Njujorka se već naredne sezone pojavio sa viškom kilograma, i nedostatak radne etike pokazale su i brojke. Zbog debljine patila su i koljena pa je tako često i cijelu sezonu znao da provede van pogona. U tim rijetkim nastupima bilježio je mizeran poen po utakmici.

Čikago je od dva pika koja je dobio draftovao LaMarkus Oldridža (proslijeđen Portlandu) i Žoakima Nou.

Tomas je sve nade polagao i u Stefona Marberija u kojem je vidio mogućnost da postan franšizoidni igrač. Marburi, koji je rođeni Njujorčanin, i navijač Niksa od malena, iako je znao da puni svoju statistiku, zadavao je trenerima više muka.

Samo prve sezone je uspio da uvede Nikse u doigravanje, ostale četiri sezone nije.

U međuvremenu je uspio da se gotovo pobije sa trenerskom legendom Lerijem Braunom, a kasnije i sa samim Tomasom.

Ajzea je probao da ga upari sa nekada eksplozivnim plejom Stivom Frensisom, i za bivšeg pleja Hjustona i Orlanda se odrekao usloga talentovanog mladog Trevora Arize, ali ta ideja nije dala nikakve rezultate i već naredne sezone je Frensis je proslijeđen Portlandu, koji ga je odmah isplatio, kako bi se plej vratio u Hjuston Rokitse i tamo odigao samo još jednu profesionalnu sezonu.

I za sve fanove košarke iz Podgorice, legendarna je priča kako je Ajzea Tomas bivšem igraču Budućnosti Džerom Džejmsu, nakon jedne solidne post sezone u dresu Sijelt Super Soniksa ponudio tada nevjerovatnih 30 miliona dolara za pet sezona.

Džejms je vratio povjerenje sa često i tridesetak kilograma viška i famoznih 2 poena po utakmici.

Ugovor Džejsmu se i danas smatra za jednim od gorih u ligi ikada.

Tomasova kampanja po mnogim fanovima Niksa koštala je franžizu ozbiljnijeg napretka.

VES ANSELD

Kada su tadašnji Baltimor Buletsi (današnji Vašington Vizardsi) izabrali Vesa Anselda davne 1968. godine kao drugog pika, nisu ni sanjali da će već u prvoj sezoni košarkaš sa Luivila totalno da okrene pravac franšize.

Bulitsi su sezonu prije završili kao ubjedljivo zadnji tim NBA lige, u prvoj Anseldovoj godini završili su sa 57 pobjeda i 25 poraza. Anseld je u svojoj ruki sezoni uspio da osvoji nagrade za najboljeg rukija, ali i najbljeg igrača uopšte (MVP lige).

Koliko je velik taj uspjeh najbolje govori podatak da prije njega to je za rukom samo pošlo velikom Viltu Čemberlenu, a poslije Anselda još niko nije uspio da ponovi nešto slično.

Atipičan centar, skromne visine od 201 cm, ali i odlične percepcije i velike snage, pa mu tako nije bio problem da ima i po 18 skokova u prosjeku.

U sezoni 1978. uspio je, tada već Vašington Buletse da predvodi do NBA titule (4:3 protvi Sijelta), a lično se okitio titulom MVP-a finalne serije.

Anseld je važio za nekoga ko posjeduje veliki košarkaški IQ, i nekoga ko ima košarku u malom prstu, zato se pretpostavljalo da bi trebao da odradi sjajan posao kao GM u svom Vašingtonu.

Klupska legenda je uradila upravo suprotno.

Kada je preuzeo palicu u glavnom gradu SAD, čekali su ga mladi igrači u reketu. Anseld umjesto da kao neko ko je bio sjajan centar iskoristi takav potencijal, je jednog po jednog trejdovao.

Prvo je rukija Rašida Valasa trejdovao u Portland za Roda Striklenda. Ovaj potez možda i ima logike jer je Bulitsima trebao plej, i Striklend ih je upravo te prve sezone predvodio do plejofa prvi put (i jedini put u Anseldovoj eri) nakon osam sezona pauze.

Anseld je potom mladog centra Ben Valasa poslao u Orlando za Ajzaka "Ajka" Ostina.

Valas je kasnije postao poznat kao četvorostruki osvajač nagrade za najboljeg defanzivca lige, i zajedno sa Rašidom u Detroitu kao šampion NBA.

Ostin je u prosjeku bilježio 4 poena i 3 skoka po utakmici, a košarkaški fanovi iz Evrope ga možda pamte po nastupima za francuski Lion, i turski Tuborg Pilsener.

I na kraju možda i najveći "WTF" momenat je odluka da superstara Kris Vebera pošalje u Sakramento Kingse za već istrošenog Miča Ričmonda i Otisa Torpa.

Kingsi sa Veberom postaju sila na Zapadu, a krilni centar ima sezone sa prosjekom od 27 poena i 13 skokova. Ričmond sa druge strane nije bio toliko uspješan, izgubio je svoj procenat šuta, a treću sezonu je morao da propusti zbog povrede.

Anseld je tako iako se smatra za 50 najboljih košarkaša svih vremena, i da je na terenu imao sjajnu viziju za centra, u kancelariji pokazao potpuno suprotno.

ELDŽIN BEJLOR

Ako treba da se diskutuje koji je najbolji NBA igrač svih vremena koji nije uspio da osvoji prsten, onda bi sva priča trebala da se završi pominjanjem samo jednog imena...Eldžina Bejlora.

Svaka čast i Čarlsu Barkliju i Karlu Melounu i Džonu Stoktonu, Alenu Ajversonu...Bejlor, košarkaš Lejkersa je bio ipak nešto više. Kao igrač u karijeri je imao prosjek od 27 poena, 13 skokova i 4 asistencije po meču, a na svom vrhuncu bilježio je 38 poena i 18 skokova po meču (igrao je na poziciji krila).

Super atletski građen, prodoran, odličnog šuta, Majkl Džordan prije Majkl Džordana, LeBron prije LeBrona.

Čak sedam puta je igrao NBA finale i nije uspio da osvoji prsten jer je igrao u eri Bil Raselovih Boston Seltiksa.

U svojoj posljednjoj sezoni, kad je odlučio da se penzioniše, Lejkersi osvajaju titulu. Toliki je baksuz bio.

Nakon poluuspješne trenerske karijere u Nju Orleans Džezu (današnja Juta), Bejlor je preuzeo mjesto direktora košarkaških operacija u Los Anđeles Klipersima.

Na toj poziciji ostaće pune 22 godine, a za taj period Klipersi će samo tri puta uspijeti da uđu u plejof i ostvare samo jedan prolaz u narednu rundu.

Bejlor je vjerovatno osoba koja je uz Džordana imala najviše promašaja na draftu NBA lige.

Tako je 1987. godine sa četvrte pozicije birao Redžija Vilijamsa, iako su slobodni bili Skoti Pipen, Kevin Džonson, Redži Miler, Mark Džekson.

Na jednom od najboljih draft klasa ikada, 1996. godine sa osme pozicije bira Lorencena Rajta, i tako je propustio priliku da uzme Kobija Brajanta, koji je u istoj dvorani, samo u drugom dresu obilježio cijelu epohu u NBA ligi.

Osim Brajanta slobodni su bili i Stiv Neš, Peđa Stojaković kao i Džermejn O'Nil.

I onda 1998. godine, kada su Klipersi dobili prvog pika, komesar NBA lige Dejvid Štern je pročitao ime Majkl Olovakandija.

Nigerijski centar je rijetko kad uspio da završi sezonu, a i kad je igrao to je bilo dosta "mršavo".

Na istoj draft klasi Bejlor je mogao da bira Dirka Novickog, Vins Kartera, Pol Pirsa i time možda ranije promijeni sudbinu Klipersa.

Iako je imao sve ove promašaje, 2006. godine kada Klipersi prvi put u 30 godina dolaze do doigravanja, Beilor je dobio nagradu za najboljeg NBA operativca.

Po mnogima utješna nagrada za sve ove promašaje na draftu.

KEVIN MEKHEJL

Dio generacije slavnih Boston Seltiksa iz 80-ih godina. Krilni centar koji je imao srca da uđe u kontakt sa puno jačim igračima i izađe kao pobjednik. Hrabar, podređen ekipi, prvih pet sezona ulazio je kao "šesti igrač" s klupe.

Uz Birda, Periša, Ejndža i Maksvela bio je sinonim za Boston.

Nakon uspješne NBA karijere (3 puta šampion sa Bostonom), vratio se u rodnu Minesotu, gdje je probao da napravi od lokalne franšize standardnog plejof učesnika.

Na draftu 1995. godine, drznuo se da uzme super talentovanog srednjoškolca Kevina Garneta, a na trenersku poziciju je postavio svog koledž druga Filipa Saundersa, koji se pokazao kao sasvim solidna akvizicija.

MekHejl je u tom trenutku izgledao kao genijalac pred kojim je sjajna karijera.

Međutim već na draftu 1996. je napravio prvu grešku. Na draftu je birao Rej Alena, ali ga je odmah proslijedio u Mivloki Bakse za Stefona Marberija.

Tako se odrekao radne etike Reja Alena, a za uzvrat dobio ludlo Marberija.

Koliko su Alen i Garnet mogli da budu dobar tandem najbolje se vidi iz njihovog vremena kad su bili saigrači u Bostonu.

Plašeći se da bi Kevin Garnet mogao da napusti Vulvse, Mekhejl se odlučio da svojoj zvijezdi ponudi do tada nevjerovatnih 126 miliona dolara za pet sezona, čime je Garnet u narednim godinama bio igrač sa daleko najvećom platom.

Iako je Garnet bez sumnje bio jedna od najvećih NBA zvijezda i najboljih košarkaša u tom trenutku, toliko veliki ugovor dosta je smanjio prostor za dovođenje igrača koji bi igrali oko njega.

Zatim je uslijedila i velika mrlja u MeKhejlovom košarkaškom CV-u. Želeći da potpiše Džo Smita, MeKhejl i vlasnik Minesote Glen Tejlor probali su sa igračem da se dogovore "ispod žita".

Smit je trebalo da potpisuje tri ugovora za redom, na ispod 3 miliona dolara, a onda bi nakon toga dobio višegodišnji ugovor vrijednosti čak 86 miliona dolara. Kada je javnost saznala za "dogovor", Dejvid Štern je bio nemilosrdan.

Minesota je kažnjena sa 3,5 miliona dolara, Smit je napustio klub, MeKheju je bilo zabranjeno godinu dana da obavlja bilo kakve funkcije, Vulvsi su godinu dana dobili zabranu za bilo kakve akcije, a pet sezona za redom od 2001. do 2006. godine oduzeti su im bili svi pikovi (2003. godine im je ipak omogućeno da biraju).

Jedna od najtežih kazni ostavila je Vulvse bez svijetle budućnosti, iako su 2004. godine stigli do finala konferencije, gdje su poraženi od Los Anđeles Lejkersa sa 4:2.

Na draftu 2006. godine, MekHejl propušta priliku da bira Brenodna Roja, umjesto njega se odlučio za Rendija Foja.

Već naredne u ekipu Bostona je poslao najboljeg igrača, oko kojeg je izgradio čitavu svoju karijeru operativca, Kevina Garneta, za uzvrat dobio Al Džefersona, Rajana Gomeša, Sebastijana Telfera i Džeralda Grina.

Minesota je često igrala doigravanje pod palicom MeKHejla, ali opšti je utisak da kad imate jednog od najboljih igrača tog vremena, apetiti su veći od pukog izleta u plejof, gdje su u većini slučajeva doživljavali poraz već u prvom krugu.

Uz drakonsku kaznu od NBA lige, MekHejl je zavrijedio nadimak u NBA krugovima McFail (MekPromašaj)