Protiv Španije oko 2.800, protiv Slovenije ne više od 2.500 gledalaca – ukupno oko pet hiljada ljudi gledalo je u „Morači“ mečeve košarkaške reprezentacije Crne Gore protiv najtrofejnijeg evropskog tima 21. vijeka i aktuelnog šampiona Evrope.
Tačno, Španija je igrala bez čak 29 igrača, koji bi sigurno bili u prednosti u odnosu na one koje je u novembru doveo Serđo Skariolo.
Tačno, Slovenija je nastupila bez Dončića i Rendolfa. Goran Dragić ne bi došao ni da je mogao, jer se oprostio od nacionalnog tima.
Isto tako je tačno da je Crna Gora u oba meča bila oslabljena, protiv Slovenije i desetkovana.
Ali, to je reprezentacija države, sastavljena od najboljih igrača, koji su u datom trenutku spremni i dostupni da se odazovu pozivu. I koji igraju najbolje što mogu u tom momentu.
Od kada je to Crna Gora košarkaška velesila, pa „probirljiva podgorička i crnogorska publika“ nema interesovanje da gleda oslabljeni tim? Šta je to navikla da gleda „probirljiva podgorička i crnogorska publika“, pa su joj španski i slovenački košarkaši, kako god se oni zvali, nedovoljno atraktivni da privuku ljubitelje košarke i sporta?
U ponedjeljak će Crna Gora gostovati u Saragosi, a gotovo je izvjesno da će dvorana u tom gradu biti ispunjena do posljednjeg mjesta, iako neće gledati ni braću Gasol, ni Rubija, ni Ćaća, ni ostale španske asove. U Frankfurtu večeras nije bilo praznog mjesta, iako su i Njemačka, a posebno Srbija, bile sve, samo ne u najjačem sastavu. I tako dalje... To se zove sportska kultura, poštovanje nacionalnog tima...
Da li je cijena karte bila visoka – pet eura je, bez sumnje, za prosječnog stanovnika Crne Gore veliki iznos za dva sata bilo kakve aktivnosti (osim ispijanja kafe i ispunjavanja kladionioce), ali ne igra naš nacionalni tim, ne samo košarkaški, ni svakog dana, ni često u Crnoj Gori. A gosti takve reputacije kakvu imaju Španija i Slovenija dolaze jednom u ko zna koliko godina.
I zašto, uostalom, Podgorica kao domaćin. Zašto ne, recimo, Nikšić, u kome bi, bez dileme, atmosfera bila neuporedivo bolja, a teža za goste, i gdje bi grupica slovenačkih navijača, koja je bila glasnija od crnogorskih, uzalud navijala za svoj tim.
Da li bi podrška sa tribina bila dovoljna za pobjedu, to je drugo pitanje, ali da bi šanse za pobjedu bile veće – to je sigurno.
Ako ko sumnja, neka se sjeti kako su crnogorski rukometaši u nikšićkom „paklu“ slomili Švedsku, koja je nedavno bila vicešampion Evrope...
Bonus video:
