Trofejni srpski stručnjak i trener turskog Fenerbahčea, Željko Obradović u velikom intervjuu za Agenciju Anadolija kazao je da je rat jedina stvar koju nikad više u životu ne želi da vidi, bilo gdje u svijetu.
U opširnom razgovoru, Obradović je govorio o Fenerbahčeu, ciljevima za ovu sezonu, ali i o drugim temama.
Na pitanje šta bi promijenio u svijetu, da ima tu moć Obradović kaže:
"Postoji velika razlika između bogatih i siromašnih. Svaki čovjek na svijetu ima pravo da ima normalan i dobar život. Kada o tome razgovarate, svako će se s tim složiti, ali kada treba pomoći ljudima, onda nema reakcije. Jedina stvar koju više nikada u životu ne želim vidjeti je rat, bilo gdje u svijetu. Naš svijet ima jednu mračnu i jednu, recimo, dobru stranu. Mi uvijek govorimo o tome zašto nastaje neki problem u svijetu, ko pravi probleme. Mislim da je to jednostavno razumijeti. Ko provocira, kako sve nastaje. Ali, na kraju svega toga, uvijek cijenu plaćaju oni slabiji, oni koji su siromašni."
Mobilni telefoni i tableti ne mogu biti naši pravi prijatelji
U medijima je protekle sedmice objavljen je snimak sa time-outa Fenerbahčea, sa utakmice protiv izraelskog Makabija, u kojem se može vidjeti kako je Obradović bio prilično oštar prema svojim igračima.
Upitan da prokomentariše tu situaciju, Obradović je kazao da je povjerenje veoma bitna stvar.
"Moji igrači mi vjeruju, a i ja vjerujem njima. Pauze su vrlo kratke. Imam minut da im prenesem nešto kako bi bili bolji na terenu. Oni to vrlo dobro znaju i razumiju šta ja tražim. To je nešto između mojih igrača i mene. To je nešto prirodno i dio mene. Ponekad moram da uspostavim ekstra motivaciju. Nikada prije meča ne razmišljam na način: 'Moram to kazati na pauzi'. U većini slučajeva oni se koncentrišu i vrlo dobro razumiju moju poruku. Ja ih moram motivisati svojim riječima. Ono što je najznačajnije u našem poslu jeste da moramo biti koncentrisani punih 40 minuta. To nije lako, ali to moramo uspjeti", podvukao je Obradović.
Trofejni stručnjak ukazao je i na važnost mladih igrača, ali, s tim u vezi, istakao je kako u vremenu kada je tehnologija veoma razvijena nastaju problemi u komunikaciji.
Na pitanje o tome da li smatra da bi film ili knjiga posvećeni njegovom životu mogli biti od pomoći mladima, kojima je jedan od uzora, Obradović je odgovorio:
"Uvijek podržavam sve što će biti dobar primjer mladima. Generacije se brzo mijenjaju. Dok sam bio u Čačku, za primjer sam uzimao ljude koji tamo igraju. Nastojali smo biti kao oni. Vrlo su značajne obaveze trenera koji radi s mladima. To je zapravo najteže, jer moraju imati mnogo strpljenja. Moraju pomoći mladima da zavole košarku."
Obradović ističe kako je najvažnija komunikacija s ljudima.
"S obzirom na to da smo ljudi, moramo uspostaviti vezu i razgvarati jedni s drugima. Nažalost, razvojem tehnologije naši prijatelji postali su mobilni telefoni i tableti, ali oni nam nikada ne mogu biti pravi prijatelji", kazao je Obradović.
Ponosan na uspjeh Fenerbahčea u Evropi
Govoreći o situaciju u istanbulskom klubu, Obradović je kazao kako će Fenerbahce ove sezone biti na mjestu koje priželjkuju navijači. Obradović je na klupu Fenerbahčea sjeo prije pet godina i za to vrijeme od turskog kluba napravio evropskog giganta. Sa Fenerbahčeom samo jednom nije uspio da se domogne Fajnl fora. Do finala je stizao u posljednje tri sezone, a titulu najboljeg na Starom kontinentu osvojio je prošle godine. Tada je Fener u finalu u Istanbulu savladao ekipu Olimpijakosa.
"Još smo u novembru, pred nama su brojne utakmice u dvije lige. Forma koju smo postigli kroz treninge primijetit će se u utakmicama. Ono što je najvažnije jeste da se u kritično vrijeme nađemo na pravoj poziciji. Svjesni smo činjenice koliko nam ljudi vjeruju. Zadovoljan sam onim što ekipa za sada pokazuje, ali mi moramo igrati bolje. Smatram da ćemo i u ovoj sezoni biti na zasluženom mjestu", rekao je Obradović.
Dodaje kako je donošenjem odluke da dođe u Fenerbahče imao jasne ciljeve s tim klubom, a to je da bude među najboljim klubovima u Evropi.
"Ponosan sam na činjenicu da smo među najboljim klubovima u Evropi. U ostvarenju ovog uspjeha velike zasluge pripadaju upravi kluba. Takođe, veoma značajno je da se podrška nastavlja", rekao je Obradović.
Voditi Partizan u sezoni 1991/1992 je nešto kao san
Prisjetio se kada je sa 32 godine, kao trener Partizana, osvojio titilu prvaka Evrope 1992. godine, te tadašnjeg razgovora s legendarnim jugoslovenskim trenerom Aleksandrom Nikolićem, koji je 1991. godine preuzeo ulogu savjetnika novog trenera Obradovića, koji je tada tek počinjao trenersku karijeru. Kao plod te saradnje u sezoni 1991/1992, Partizan je osvojio tripl krunu, prvenstvo i Kup Jugoslavije, ali i najvažniji trofej koji je neki klub iz Srbije osvojio – Kup evropskih šampiona, istorijskim trijumfom na finalnom turniru u Istanbulu.
"Voditi Partizan tada za mene je bilo nešto kao san. Nikolić nije bio samo trener u košarci, već i u životu. Vrlo dobro se sjećam. Nakon evropskog šampionata, prišao mi je i kazao: 'Nadam se da će biti još uspješniji'. Bio sam iznenađen i u sebi sam pomislio: 'Šta on želi kazati, šta može biti veći uspjeh od ovoga?' Profesor Nikolić je bio takav čovjek, vrlo jasno je mogao vidjeti budućnost. Bio je korak prije, ispred svakoga", kazao je Obradović.
Obradović je na kraju razgovora odgovorio i na nekoliko kratkih pitanja.
Košarka: Strast.
Fenerbahce: Nevjerovatan klub.
Aleksandar Nikolić: Ljubav i poštovanje, moj drugi otac.
Ivković: Isto što i mislim o Aleksandru Nikoliću.
Dimitris Dijamantidis: Najpošteniji čovjek kojeg poznajem.
Evroliga: Lijepa organizacija.
Istanbul: Veoma lijep grad.
Šarunas Jasikevičijus: Karakter.
Čiji biste pomoćni trener željeli biti: Ivkovićev, samo sam bio pomoćnik Ivkovića.
Panatinaikos: Poseban.
Bonus video:
