Posljednji, otresiti bekhend Novaka Đokovića u petom setu nedjeljnog finala Australijan ppena prisilio je Dominika Tima na grešku zbog koje je izgubio meč. Ovaj udarac nagovijestio je ono što bi mogao biti početak finalne faze trke u troje za naslov najboljeg tenisera svih vremena, analizira Piter Bodo, novinar ESPN-a.
Đoković je osmi put osvojio Australijan open, a prvi put u osam mečeva dogodilo se da nadoknadi zaostatak u setovima 2:1 u velikim finalima na pet setova.
Ova pobjeda donijela mu je 17. Grend slem naslov pa sada za vodećim Rodžerom Federerom zaostaje tri titule, a za Rafaelom Nadalom dvije. Čini se da će 2020. godina biti ključna u njihovoj borbi oko toga ko će se oprostiti kao najveći svih vremena.
U ovom scenariju postoji još jedna borba, ona protiv godina. Federeru je 38, a Nadalu 33. Iako je Đoković najmlađi (u maju će imati 33 godine), takođe je treći po osvojenim Grend slem titulama. Zato sva trojica podjednako žure da osvoje još naslova, smatra ESPN-ov novinar.
Oni su, međutim, toliko trofejni igrači da mjerilo broja osvojenih naslova i nije najvažniji faktor u procjeni ko je najbolji igrač. Teško je utvrditi da jedan igrač zaslužuje status najvećeg u istoriji, s, recimo, 22 naslova, ako ostali konkurenti takođe imaju 20 ili više Grend slemova. Zbog toga i drugi detalji povezani uz rejting, poput međusobnih mečeva i jedinstvenih postignuća, postaju važni u dubinskoj analizi slike njihovog rivalstva.
Novak Đoković
Dok su Federer i Nadal izjavili da im nije važan status rekordera u broju Grend slem naslova, Đoković je u avgustu prošle godine tokom US opena jasno rekao da ga ta čast zanima.
"To je definitivno moja ambicija i jedan od mojih ciljeva. Meni su 32 godine, ali i dalje se osjećam mladim iznutra i izvana. I još uvijek sam vrlo motivisan da nastavim da igram tenis, na ovom nivou".
Bilo je to odvažno priznanje, ali Đoković je bio svjež nakon veličanstvenog trijumfa i nametnuo se kao jedan od favorita na US openu. To baš nije završilo najbolje. Njegujući bolno rame, predao je meč osmine finala protiv Stena Vavrinke nakon dva seta. Kasnije te godine, Nadal se progurao ispred Đokovića i ispred nosa mu oteo broj 1. To je Đokovića lišilo značajnog argumenta u raspravi o najvećem svih vremena – šeste godine koju završava na broju 1 - što je prije toga postigao samo Pit Sampras. Đoković u tom segmentu je izjednačen na drugom mjestu s Džimijem Konorsom, Federerom i Nadalom.
Đoković se vratio nakon tog razočaranja i osvetio. Bio je u glavnoj ulozi na premijernom izdanju ATP kupa u januaru, imao je učinak 6-0 u singlu i doveo je Srbiju do naslova. U toj seriji, među ostalima, pobijedio je Kevina Andersona, Denisa Šapovalova i u finalu Nadala. Njegova je forma bila tako dominantna da je postao glavni favorit za svoj osmi naslov na Australijan openu.
Iako je tu misiju uspješno završio, Đoković i dalje ima dosta posla. Postavio je temelj za taj iskorak. Njegov procenat pobjeda u Grend slem mečevima otkako je napunio 30 godina (90,6 odsto) najbolji je na ATP turu. Iako je Đoković bio samo u pet finala, u poređenju sa Federerovih osam i Nadalovih sedam, osvojio je svih pet.
Đoković je prihvatio način života koji graniči s asketizmom. On izgleda izuzetno zdravo i ne pokazuje da je izgubio i najmanji dio svoje poznate elastičnosti. Na Grend slem turnirima je izgubio samo šest od 64 meča otkako je napunio 30 godina.
Srbin dugih udova izgledao je nepobjediv tokom dugih razdoblja. Njegove kvalifikacije za najvećeg u istoriji uključuju treći najveći pobjednički niz na velikim turnirima. Pobijedio je u 30 uzastopnih Grend slem mečeva od Vimbldona 2015. do Vimbldona 2016. godine. Jedini je teniser u Open eri koji je na Grend slemovima imao tri pobjedničke serije od 25 ili više mečeva. Nijedan drugi igrač u Open eri nije osvojio dva Grend slema nakon što je zaostajao dvije meč-lopte, što je Đokoviću uspjelo na US Openu 2011. i prošle godine u Vimblednu. Gubitnik u oba meča bio je Federer.
Još jedan snažan argument u Đokovićevu korist je činjenica da je jedan od samo trojice igrača koji su istovremeno držali sva četiri Grend slem naslova. Don Baddž je to uspio u amatersko doba. Rod Lejver je to postigao dvaput, ali samo jednom u konkurentnijoj Open eri.
Rafael Nadal
Federerovi navijači neće podnijeti ovu tvrdnju, ali gotovo je sigurno da će se Nadal nakon finala Rolan Garosa izjednačiti s Federerom na 20 Grend slem titula. Dosad ih je u Parizu osvojio 12, što je najviše titula nekog igrača na jednom turniru u Open eri.
Nadalova nadmoć na zemlji temelj je njegove kandidature za najvećeg svih vremena (u Parizu ima učinak 93-2, a u cijeloj karijeri 491-57 na sporim podlogama), ali ovaj detalj zasjenjuje neka druga njegova dostignuća.
Ona su još impresivnija kad se uzme u obzir broj Grend slemova koje je morao propustiti ili je nastupio opterećen povredama. Ni Federer niti Đoković ne mogu se mjeriti s njim kad je riječ o njegovih više od 400 pobjeda na tvrdim i zemljanim terenima.
Nadal je nakon svog prvog Grend slem nastupa morao da propusti čak osam velikih turnira, sedam više od Đokovića i tri više nego Federer. Najočitiji je primjer još jedan slučaj kad je Nadal zaprijetio Federerovom rekordu u Grend slam naslovima.
Federer je 2014. godine imao 17 titula. Nadal je izvrsnu godinu završio s 13 naslova. Pobjeda na Australijan Openu i titula na Rolan Garosu bile su očekivane, ali Nadala su na početku finala u Melburnu ukočila leđa pa je povreda imala veliku ulogu u porazu od Vavrinke.
Nadal je gotovo pet godina mlađi od Federera, ali otkako je napunio 30 godina već je odigrao sedam finala, samo jedno manje od Federera. Takođe bi mogao izjednačiti Đokovićevih pet Grend slem naslova nakon 30. rođendana.
Nadal se ističe uspjesima u međusobnim mečevima. Dominirao je protiv Federera (24-16), dok je s Đokovićem vrlo blizu i trenutno zaostaje 26-29. Nadal je Španiju doveo do pet naslova u Dejvis kupu prije prošlogodišnje reforme, a u pojedinačnim mečevima u pet setova ima učinak 19-1. Niko nema više titula na prestižnim ATP Masters 1000 turnirima od Nadala (35).
Za razliku od svojih konkurenata, Nadal je prošao jedan od najznačajnijih testova kad je osvojio olimpijsko zlato u pojedinačnoj konkurenciji. Takođe je jedan od trojice igrača koji su osvajali Grend slemove u tinejdžerskim godinama, te u 20-im i 30-im (ostala dvojica su Ken Rouzvel i Sampras). Đoković nikad nije osvojio Vimbledon i Rolan Garos u istoj godini. Federeru je to uspjelo 2009. godine pa se u tome pridružio Bjernu Borgu, Lejveru i Nadalu. Ali samo su Nadal i Borg to postigli više od jednom.
Nadal je 16 godina zaredom osvajao barem jedan Grend Slem turnir. Bez obzira na to kako igra Đoković i koliko opasan Federer još uvijek može biti na brzim podlogama, Nadalov povratak u 2019. godini (na Grend slem turnirima imao je učinak 24-2), izostanak povreda i njegova superiornost na zemlji možda ga stavljaju u najbolju poziciju da osigura status najvećeg tenisera u istoriji, iako je on odbacio taj izazov.
"U mojim godinama i s mojim ciljevima, ne mogu gubiti energiju ili vrijeme ganjajući broj 1. Moram o svojoj karijeri razmišljati na drugačiji način", napomenuo je Nadal govoreći o želji za dugotrajnom karijerom nakon osvajanja US opena.
Rodžer Federer
Iako je kod većine ljudi i dalje glavni kandidat za status najboljeg svih vremena, čini se da je Federer prihvatio ono što je nekad bilo nezamislivo - da će ga neki ili možda obojica njegovih konkurenata prestići u broju Grend slem naslova.
Rekao je novinarima prije početka Australijan Opena: "Uživam u tenisu, još uvijek volim da igram i nadam se da ću moći još malo da nastupam. Biće sjajno ako osvojim još koji Grend slem, ali ne takmičim se s drugima. Ako me prestignu, to će biti OK".
Đokovićeva pobjeda protiv Federera u julu prošle godine u Vimbldonu i kasniji problemi švajcarskog šampiona te neuspjesi na sljedeća dva Grend slem turnira pokazuju da bi posljednji njegov veliki naslov (Australijan open 2018.) mogao da bude i njegova labudova pjesma.
Što god da će budućnost donijeti, jedno od najistaknutijih poglavlja u istoriji tenisa 2017. i 2018. godine ispisao je Federer. Opterećenog bolnim koljenom nakon manje operacije početkom godine, Federera je Miloš Raonić iznenadio u polufinalu Vimbldona 2016.
Odlučio je da napravi dužu pauzu i godinu nije odigrao nijedan meč. Mnogi su se pitali hoće li 35-godišnjaka ikad više vidjeti na terenu i nisu ni pomišljali da bi ga mogli da ga gledaju kako prima pobjednički pehar na Grend slemu.
Ali, vidjeli smo ga. Federer je u Melburnu 2017. godine osvojio prvi Grend slem nakon povratka i privremeno otklonio Nadalovu prijetnju. Tog dana Federer je postao prvi teniser koji je osvojio najmanje pet titula na tri Grend slem turnira. Bio je to početak nevjerojatne jesenje berbe tokom koje je Federer učvrstio svoje vođstvo u broju osvojenih Grend slem naslova ispred Nadala i Đokovića. To je takođe odložilo neizbježan pad zbog njegovih godina.
Što ako se Federer zaustavi na 20 titula i ako ga konkurenti prestignu? Federer već ima najniži procenat pobjeda u Grend slem mečevima nakon 30. rođendana (84,2), ali odigrao je i dvostruko više velikih turnira od Nadala (15) i 19 više od Đokovića. Kako oni budu igrali sve više, tako će i Federerova statistika vjerovatno izgledati bolje. No, Federerov procenat pobjeda neizbježno će i dalje padati zato što nije vjerovatno da će napustiti tenis sve dok bude prolazio daleko u drugu sedmicu na Grend slemovima. Na određeni način, mogao bi postati žrtva vlastite izvrsnosti i dugovječnosti.
Međusobni mečevi nisu Federerov argument za status najvećeg. Đoković protiv njega vodi 26-23. Nadalova izrazita prednost ponešto je varljiva jer na zemlji vodi 14-2 (Federer je bolji na tvrdim podlogama 11-9, a na travi 3-1). Dva posljednja Grend slem turnira ukazuju da je Vimbldon Federerova najbolja, a možda i jedina prilika da osvoji još koju titulu. I dalje se radi o najcjenjenijem turniru i to se računa. Federer je u Londonu osvojio osam naslova, uz učinak 101-13. Đoković je drugi najbolji sa 72-10 i pet titula.
Federerova kandidatura za naslov najvećeg utemeljena je na njegovoj postojanoj i sveobuhvatnoj izvrsnosti i raznovrsnosti. Nadal se pokazano nadmoćnim na travi, ali Federer je odigrao pet finala na Rolan Garosu (1-4, uz sva četiri poraza protiv Nadala). Rekordnih šest puta osvojio je i ATP World Tour turnire, u dvorani i na otvorenim tvrdim podlogama. Pomogao je Švjcarskoj da osvoji Dejvis kup. Jedini vrijedan cilj koji još nije postigao je olimpijsko zlato u pojedinačnoj konkurenciji.
Federer je na broju 1 od 2004. do 2008. godine proveo rekordnih 237 sedmica, a rekordnih je i njegovih ukupno 310 nedjelja na vrhu liste. Trenutno je izjednačen sa Ruzvelom u broju Grend slaem finala (8) nakon 30. rođendana, a to bi mogao i poboljšati.
Federer ima više pobjeda na Grend slem turnirima (362) nego bilo koji drugi teniser ili teniserka. Njegove dionice za status najvećeg u istoriji bitno će porasti uspije li da sruši jedan od najstarijih i najvažnijih rekorda Open ere - Konorsovih 109 pojedinačnih turnirskih naslova. S trenutne 103 titule, Federer se bliži rekordu.
Sa Rolan Garosom na vidiku, loptica je na Nadalovoj strani terena. Međutim, sve ukazuje na to da će ovo biti duga i uzbudljiva godina velikog (t)rivalstva.
Bonus video:
