Prolazi još jedno razočaravajuće ljeto, još jedna godina u kojoj je crnogorska vaterpolo reprezentacija potvrdila da je skliznula sa najveće scene, da je već ozbiljno zagazila u društvo selekcija koje bitno zaostaju za vrhunskim timovima spremnim da jure medalju.
Nekada je znala da bude kobna Njemačka, kao u Rimu prije 10 godina, nekada Rumunija (u grupi na EP u Zagrebu 2010), sada je u tom društvu Australija, koja je zaustavila „ajkule” u osmini finala Svjetskog prvenstva u Kvangdžuu i otvorila nove/stare dileme.
U prvom redu tražiće se odgovori na pitanja: kakva je bliska budućnost crnogorskog vaterpola, hoće li ona biti povjerena aktuelnom selektoru Vladimiru Gojkoviću ili će čelni ljudi u Savezu tražiti druga rješenja?
Na te odgovore će se sigurno sačekati, makar do povratka sa Svjetskog prvenstva, gdje Crnu Goru nakon bolne eliminacije od „kengura” čekaju dva meča u razigravanju za plasman od 9. do 12. mjesta. Prvi protivnik u toj borbi je Japan sjutra rano ujutru (četiri sata po našem vremenu).
A plan je bio drugačiji, ambicije visoke, očigledno nerealne. Priznao je to i Gojković nakon poraza poslije peteraca od upornih Australijanaca ukupnim rezultatom 13:11, gdje je Crna Gora opet propustila bezbroj šansi da sve riješi u regularnih 32 minuta.
„Nismo došli ni da bismo igrali četvrtfinale, već je bila želja da idemo do samog kraja. Nismo bili loši, ali ne mogu reći ni da smo igrali dobro. Posebno u ključnim momentima sve tri utakmice”, osvrnuo se Gojković i na duele u grupi sa Srbijom i Grčkom.
NEUSPJEH I KRAJ PRIČE
Dakle, tim koji je ciljao da ode u borbu za medalju završio je misiju na SP prvog dana druge sedmice takmičenja. Kako se to dogodilo, šta nije valjalo?
Crna Gora jednostavno nije imala rutinu da mečeve u kojima je bila na korak od trijumfa pretvori u trijumf. Za to je potreban i pravi kvalitet i koncentracija u momentima kada pada odluka...
Nije sve ni u tom napadu s igračem više, iako često „zašteka”, ili odbrani s igračem manje, koja je uglavnom i najjači adut. Pričaće se o psihološkom momentu, jer je Crna Gora na sve tri utakmice - protiv Srbije, Grčke i Australije - imala prednost od dva ili tri gola u kasnoj fazi, finišu treće ćetvrtine.
I sve tri utakmice je završila neriješeno, s tim što je ova posljednja imala u sportskom smislu tragičan kraj za naše vaterpoliste. I laik će ukapirati da je Crna Gora „pukla” pod pritiskom, da su joj se svezale ruke kada greške nije smjelo da bude...
Gojković je ponovio da je ekipa tokom priprema i tokom turnira prihvatila apsolutno sve njegove zamisli i zahtjeve.
I preuzeo je odgovornost i prihvatio krivicu, ali nema naznaka da li to znači i da će nakon SP nastaviti ili završiti misiju na klupi koja traje od septembra 2015, kada je naslijedio Ranka Perovića.
„Neuspjeh je i tako ga moramo označiti. Htjeli smo više, ali ne mogu da zamjerim momcima, koji su bili motivisani, imali smo i odličnu atmosferu. Ako je neko kriv, ja preuzimam svu krivicu. Ja sam birao rješenja, momci su dali sve što su imali. Ne možemo da budemo zadovoljni. Slijedi analiza i da se onda okrenemo budućnosti, jer Crna Gora ima mnogo obaveza u narednom periodu”, istakao je Gojković.
Crna Gora je posljednju medalju sa najvećih takmičenja osvojila na Evropskom prvenstvu u Beogradu, i to srebrnu, nakon što je u finalu bolja bila Srbija. Gojković je tada debitovao na klupi.
BORBA ZA OLIMPIJSKU VIZU
„Ajkule” su ranom eliminacijom na SP propustile i drugu šansu da obezbijede vizu za Olimpijske igre u Tokiju.
Prvu je ugrabila Srbija osvajanjem Svjetske lige, a iz Kvangdžua idu dvije najbolje selekcije, ili tri, ako „delfini” stignu do finala.
Ključno će biti Evropsko prvenstvo u januaru 2020. u Budimpešti, na kojem Draško Brguljan i drugovi moraju da doguraju bar do četvrtfinala da bi obezbijedili plasman na kvalifikacioni turnir za OI.
Bonus video:
