Miloš Šćepanović je za evropske okvire bio golman koji je, iako ne tako mlad, morao tek da se dokazuje, sve do kontinentalnog prvenstva u Malagi 2008. i bljeska koji je u tom trenutku zapalio “Akvatik centar” u andaluzijskom gradu.
Duel sa Grčkom je bio prekretnica, Šćepanović je zamijenio Zdravka Radića i zablistao u meču koji je, tada se činilo, bio izgubljen... Tadašnji selektor Petar Porobić je pogodio sa izmjenom, pa je Šćepanoviću pokazao put prvo ka srcima navijača, a onda i put kojim idu legende.
"Šćepo majstore", čulo se sa tribina u svakoj utakmici "ajkula" u Malagi, a kasnije je melodija postala gotovo kultna kada je crnogorski vaterpolo u pitanju.
"Evropsko prvenstvo u Malagi je takmičenje koje nam je i u srcima i u mislima, turnir koji nas je odredio i kao generaciju u svakom smislu. Naravno da je to veliki uspjeh crnogorskog sporta, sjećamo se euforije koje ni sami nismo bili svjesni dok se nismo vratili u Crnu Goru. Stvarno nismo imali ideju da se na taj način prati i da naš uspjeh toliko znači ljudima u Crnoj Gori. Onda smo na dočecima u raznim gradovima shvatili šta smo zaista uradili", rekao je Šćepanović.
Već je i napisano i ispričano, ali - ko je tada mogao da pretpostavi da će deset godina kasnije u Barseloni Crna Gora juriti tek drugo zlato na velikim takmičenjima?
"Nažalost, tako je, to je ostalo jedino zlato do sada sa velikih takmičenja. Ali, mislim da je, sve i da je bilo titula koje smo, naravno, svi željeli, bilo nemoguće ponoviti utisak kakav je bio u Malagi", pogodio je suštinu iskusni čuvar mreže.
Šćepanović je o Malagi sve ove godine pričao biranim riječima. Svjestan da je i on poslije tog turnira postao ono o čemu je sanjao kada je počeo da se bavi vaterpo lo sportom - golman kojeg stručnjaci svrstavaju među najbolje.
"Veliki dio ekipe je sa medaljom u Malagi bio potpuno afirmisan. Prije svih ja, jer sam dobio šansu u tom trenutku i znao sam da moram da je iskoristim. Takva prilika se ne dobija svaki dan, neko je nikada i ne dočeka. Sreća pa sam je iskoristio, vjerovao sam u sebe i saigrače...
Kada se pomene Malaga bude se i emocije.
"U Malagi smo imali neviđeno zajedništvo. Bio je tu Veljko Uskoković kao stariji igrač i čovjek sa iskustvom osvajanja medalja u bivšim državama. Bilo je još momaka koji su igrali za Jugoslaviju, pa Srbiju i Crnu Goru i svi mi smo bili podređeni uspjehu. Iz meča u meč smo sve više vjerovali, ali nismo nijednog trenutka bili euforični", kaže Šćepanović i prisjeća se:
"To zajedništvo, nažalost, kasnije nije bilo izraženo u velikoj mjeri kao 2008. Bilo je neuspjeha, negativnih iskustava... Mislim da smo osvajanjem te medalje u Malagi stavili sebi veliki teret na leđa, koji očigledno u nekim momentima nismo mogli najbolje da iznesemo. Onda smo, poslije sve te euforije, godinu kasnije imali neuspjeh na Svjetskom prvenstvu u Rimu, kada smo vidjeli da sve ima dvije strane. Da tu ogromnu euforiju koja je bila prisutna može veoma brzo da zamijeni veliko razočaranje. Počelo je EP u Barseloni i nova šansa za medalju.
"Spremni smo, motivisani i znamo da imamo šansu", jasan je Šćepanović.
Vjerujem da smo mnoge mlade inspirisali da se bave vaterpolom
Vaterpolo je poslije Malage bio nevjerovatno popularan. Ali, sistem je zakazao - samo su Podgorica i Nikšić u međuvremenu dobili bazene.
"Nadam se da je taj uspjeh iz 2008. mnoge momke inspirisao, da je naša generacija u određenoj mjeri učinila da se mladi bave sportom, pogotovo da se posvete vaterpolu. Žao mi je što za sve ove godine nismo proširili bazu, vjerujem da će ubuduće i ostali gradovi imati ravnopravnu šansu da se bave ovim sportom kao mi sa primorja", rekao je Šćepanović i dodao:
"Mi smo u Malagi, ako ništa drugo, pokazali da možemo. Ta zlatna medalja je i bila uvod u to da crnogorska javnost počne da vjeruje da naši sportisti mogu da ostvaruju velike rezultate. Kasnije je bilo medalja, osvajali smo ih i mi i rukometašice... Uspjeha je svakako bilo, sigurno će ih biti još", kaže Šćepanović, koji u oktobru puni 36 godina.
Nikada nismo bježali od izazova
Crnogorski vaterpolisti od prvog velikog takmičenja 2008. pa do danas nisu sišli sa velike scene.
Uvijek su bili u vrhu ili pri njemu, uvijek su na velika takmičenja išli kao ozbiljan kandidat da se vrate sa medaljom.
"Svake pripreme za veliko takmičenje smo počinjali s vjerom da možemo do medalje, spremali se za zlato gdje god smo igrali. Bili smo sve vrijeme u samom vrhu, jedna od četiri najbolje ekipe i u očima drugih, ali i u našim očekivanjima, očekivanjima javnosti... I kada nismo bili kompletni, i kada nije sve bilo idealno, vjerovali smo da možemo do odličja. Istina, izgubili smo mnogo polufinala, utakmica za medalju i žalimo što medalja nije bilo više. Ipak, moram da ponovim: Žalimo što je 2008. osvojeno do sada jedino zlato, ali i da ihje bilo još nijedno se ne bi tako proslavilo kao ono iz Malage. To EP je neponovljivo i znam da tako misli svaki moj saigrač koji je bio u Malagi", zaključio je Šćepanović.
Bonus video:
