Željeli smo samo medalju - Vijesti.me
DVA PUTA HEROJ

Željeli smo samo medalju

"Hvala Ranku Peroviću koji mi je ukazao povjerenje, nadam se da sam mu uzvratio", kaže golman Jadrana.

Od Malage je prošlo tri i po godine. Već je i javnost počela da gubi strpljenje, zaboravila momke kojima je klicala nakon senzacionalnog zlata. Zbog toga su tiho, bez ikakve pompe, vaterpolisti Crne Gore u ranim jutarnjim časovima 14. januara otputovali preko Dubrovnika u Ajndhoven.

A u zemlji vjetrenjača, u gradu „Filipsa”, „ajkule” su opet postale heroji. Srebro na 30. Evropskom prvenstvu ostaće upisano u istoriju crnogorskog sporta, mada ga je rijetko ko očekivao...

"Svjesni smo da je od situacije u kojoj se na svakom takmičenju očekivalo zlato, došlo do toga da je poluljano povjerenje navijača u nas. Opterećivali smo se time, i sami smo izgubili vjeru u sebe, ali smo znali da možemo, da samo neke stvari moraju da se poslože i prelome. To nas je pritiskalo i mučilo, ali daleko od toga da smo pošli bez očekivanja u Ajndhoven. Govorili smo da bi uspjeh bilo polufinale, ali smo željeli samo medalju. To nam je bio jedini cilj", iskren je Miloš Šćepanović.

Put do srebra, međutim, nije bio nimalo lak, jer je grupa bila jako teška.

"Grupa nas je pritisla žestoko, nije bilo ni osrednje, a kamoli lake utakmice, svaku smo igrali bez ikakvih kalkulacija. Protiv Njemačke smo, srećom, brzo stvorili prednost, a u duelu sa Hrvatima smo bili loši, igra je bila rastrzana i dekoncentrisana. Meč sa Rumunijom smo odlično otvorili i to je nešto za šta smo se posebno spremali, jer nismo željeli da, kao na nekim prethodnim takmičenjima, gubimo bodove protiv njih ili Njemaca. Grupa je bila takva da to nismo smjeli da dozvolimo".

Prva šansa za četvrtfinale bio je okršaj sa Španijom. Nažalost, osvojen je samo bod (10:10).

"Čitavo prvenstvo smo igrali protiv sudija, tako je bilo i protiv Španije. Nakon tog meča svi smo se prisjetili prethodne tri godine, gubili smo tlo pod nogama. I to ne svojom krivicom, jer su sudije gurale Njemačku sve vrijeme".

Pred posljednje kolo, Crna Gora je znala da mora da savlada Srbiju ili bi se užasna serija nastavila. I slavila je sa 11:7.

"Stisli smo se, prelomili smo taj meč. Loše smo otvorili utakmicu, gubili, ali smo odigrali najbolje na prvenstvu. Osjetio se timski duh, konačno smo shvatili koliko smo jaki".

Koliko su vam zasmetale priče da vas je Srbija pustila kako bi izbacila Hrvatsku?

"Svakome je bilo jasno da bi nas poraz gurnuo još dublje u krizu, pogotovo Srbima, čiji stručni štab i te kako analizira sva dešavanja. Da smo izgubili, teško da bismo se iščupali, to su i oni znali. Svi stojimo iza toga da smo zasluženo pobijedili. Svako ko nas je vidio znao je da smo imali veliki strah od ispadanja, ali smo očigledno reagovali više nego dobro. A u te spekulacije, pogotovo hrvatskih novinara, ne bih ulazio, jer su i njihovi igrači rekli da su vidjeli da je Srbija htjela da nas dobije".

Protiv Grčke je razbijen kompleks četvrtfinala, iako je bilo očito da je presija ogromna.

"Loše smo otvorili meč, primili dosta lakih golova. Ta utakmica nam je bila psihološki izuzetno teška. Uostalom, zbog pritiska smo u svakom meču htjeli odmah da napravimo razliku, ali se dešavalo da uđemo u seriju grešaka. Ali, vidjelo se da imamo snagu da preokrenemo", napominje Šćepanović.

Ta snaga, i igračka i mentalna, najbolje je pokazana u polufinalu sa Mađarskom. Neviđena sudijska nepravda nije spriječila pulene Ranka Perovića da sruše trostrukog uzastopnog olimpijskog prvaka.

"Nikada ne komentarišem suđenje, ali to je bila brutalna krađa. Ne znam zašto to ne bih rekao, jer tako nešto nisam vidio ni u jednom polufinalu. Očito je da su arbitri bili izlobirani, da su sudili po direktivi. Na svu sreću, na krilima pobjeda nad Srbijom i Grčkom potpuno nam se vratilo samopouzdanje. Bili smo kao u Malagi, kada smo se u svakoj utakmici vraćali iz „mrtvih”, što sada odlikuje Srbiju. Sa takvim suđenjem bi bilo nenormalno da smo savladali Njemačku, a kamo li Mađare. To je bio podvig, naša velika utakmica. Nakon nje nam je pao ogroman teret sa leđa, jer smo obezbijedili medalju koja je veoma važna za buduća takmičenja. Sada će da nam bude mnogo lakše".

Nažalost, u finalu nije bilo dovoljno snage i koncentracije da se još jednom savlada Srbija, pogotovo zbog činjenice da je Boris Zloković bio povrijeđen.

"Suvišno je pričati koliko nam znači Boris, ili Nikola Vukčević, koji ima fantastičnu sezonu. Ali, i Filip Klikovac je pružio više nego što se očekivalo. Gledao sam snimak finala i moram da naglasim da je Nikola Janović odigrao zaista vrhunski na dva metra, u određenim momentima se nije ni osjetilo da nema Borisa. Da je bilo suprotno, bili bismo pregaženi. Nažalost, Nikola nam je falio spolja..."

Da li, i pored svih problema, smatraš da je Crna Gora mogla do zlata?

"Imali smo ih, i te kako, posebno dok smo se držali dogovora u prve dvije četvrtine. Ali, poslije nam je iskliznula ta utakmica zbog klasičnih padova koncentracije u dvije-tri situacije. To se dešava, to presuđuje utakmice", kazao je Šćepanović.

Niko nema konkurenciju na golu kao mi

Miloš Šćepanović je bio junak u Malagi, ali je naredno Evropsko prvenstvo propustio. Njegovo mjesto u Zagrebu zauzeo je Denis Šefik.

"Tada mi je bilo jako teško, naravno. Nisam, ipak, to tragično doživio, jer je konkurencija postala zaista velika, kakvu nema nijedna reprezentacija na tom mjestu. Hvala Ranku Peroviću koji mi je ukazao povjerenje, nadam se da sam mu uzvratio", kaže golman Jadrana.

Koliko ti prija kada ponovo čuješ skandiranje „Šćepo majstore”?

"Naravno da mi prija, ali sam svjestan da je sport svakodnevno dokazivanje. Teško je da se živi na staroj slavi, sport proguta i najveće asove".

Sve je moguće u Kanadi

Crna Gora kao favorit ide na kvalifikacioni turnir za Olimpijske igre, koji se od 1. do 8. aprila održava u Edmontonu. Jedno od prva četiri mjesta u konkurenciji Njemačke, Grčke, Španije, Rumunije, Holandije, domaće Kanade, Brazila, Kube, Kine, Japana i još jedne ekipe (ko se prijavi), ne bi smjelo da izmakne.

"Ako zadržimo nivo ozbiljnosti, a vjerujem da hoćemo, problema ne bi smjelo da bude. Ali, pošto jedan meč odlučuje o prolazu, moramo da budemo maksimalno fokusirani. Vidjelo se šta su sudije radile na Evropskom prvenstvu, a ne u Kanadi, gdje nema ni kamera", naglašava Šćepanović.

Žrijeb je 19. februara u Londonu, a ekipe će biti podijeljene u dvije grupe sa po šest timova (možda će jedna imati i pet).

Po četiri najbolje selekcije idu u četvrtfinale, čiji pobjednici obezbjeđuju vizu za Olimpijske igre.

Lakše je da se naviknemo na obaveze u Jadranu

Nepunih šest dana nakon dolaska iz Ajndhovena, Miloš Šćepanović će stati na gol Jadrana. Sjajni golman je juče počeo da trenira, jer tim sa Škvera u 1. kolu tzv. Lige 6 (borba za fajnl-for Jadranske lige) gostuje Jugu.

"Sada mi predstavljaju zadovoljnstvo klupske obaveze, jer mi je pao veliki teret sa leđa. Sigurno bi mi bilo teže da smo bili neuspješni u Ajndhovenu. A sezona nikada nije bila tako ubitačna kao ova, jer su otvoreni svi mogući frontovi - bilo je Evropsko prvenstvo, čekaju nas kvalifikacije i Olimpijske igre, imamo Evroligu, Jadransku ligi, kao i domaća takmičenja", kaže Šćepanović.

Možete li da uhvatite Jug „na spavanju”?

"Nadam se, mada nam je najbitnija utakmica sa Volgogradom, koju igramo u srijedu", zaključio je Šćepanović.


Najčitanije iz sekcije Vaterpolo