Prije 70 godina proglašena je makedonska država u okviru tadašnje Jugoslavije. Nakon raspada SFRJ, Makedonija se uzalud trudi oko ulaska u EU i NATO, a za to možda i sama snosi dio krivice.
Prema Ustavu zemlja se zove Republika Makedonija, međutim UN koriste akronim FYROM (Former Yugoslav Republic of Macedonia, tj. "Bivša jugoslovenska republika Makedonija").
Sve je počelo prije 70 godina.
"Danas, na drugi slavni Ilindan, postavljen je kamen temeljac makedonske države, u kojoj će naš narod ponovo ujedinjen voditi srećan život, kakav je zaslužio poslije svih tih patnji u ropstvu i pet vjekova borbi."
Tim patetičnim riječima Panko Brašnarov otvorio je 2. avgusta 1944. godine, na Ilindan, pravoslavni dan Sv. Ilije, prvo Antifašističko sobranje narodnog oslobođenja Makedonije. To rođenje Narodne Republike Makedonije (kasnije Socijalističke Republike) dogodilo se na godišnjicu Ilindanskog ustanka protiv osmanske vlasti (1903) koji je krvavo ugušen.
Ime kao kamen spoticanja
Makedonija je 47 godina bila dio Jugoslavije, sve do proglašenja nezavisnosti 1991. Paradoks je da ova zemlja kao jedina od šest bivših republika još nosi oznaku "jugoslavenska". UN koriste akronim FYROM nakon što se Grčka pobunila protiv imena Makedonija, budući da isto ime nosi i njena pokrajina. Atina je svoj veto na ime nove države obrazložila strahom od mogućih teritorijalnih pretenzija susjedne države.
O imenu se pregovara već dvije dcenije. Zbog tog neriješenog pitanja Grčka je uložila i veto na članstvo Makedonije u EU i NATO.
Koliko je Makedonija sama kriva za tu situaciju?
Stojan Andov, bivši jugoslavenski političar i prvi predsjednik demokratski izabranog makedonskog parlamenta, za DW kaže da se proteklih godina uočavaju dva procesa: "S jedne strane, sve makedonske vlade podržavaju politiku evroatlantskih integracija, koja bi trebalo da dovede do međunarodnog priznanja zemlje i njenog etabliranja u svjetskoj politici. Međutim, drugi proces, koji je ojačao, i to od jeseni 2007. do danas, slijedi suprotnu logiku. Poluzvanična, a dijelom i zvanična politika kreće se u smjeru ponovnog oživljavanja ideje ujedinjene Makedonije koja je vrlo opasna za zemlju i narod."
Andov ističe da školski programi, od osnovne škole do fakulteta, uče da je Makedonija u stvari imala druge etničke i geografske granice, drugačije od ovih današnjih. I kaže da su u skladu s tom politikom i propagandni projekti koje finansira vlada. Time misli i na veliki projekt "Skoplje 2014". Riječ je o postavljanju spomenika svih važnih osoba koje su živjele, djelovale i borile se na teritoriji antičke Makedonije. Taj projekt se u zemlji kritikuje, ali uglavnom samo zato što je na njega potrošeno previše novca.
Nezaposlenost kao problem
Stopa nezaposlenosti iznosi 28 odsto, a udio siromašnih je oko 30 odsto. To je veliki izazov za državu, ističe u razgovoru za DW Stine Klaper, šefica njemačke fondacije Friedrih Ebert u Makedoniji: "Veliki rizik posebno predstavlja nezaposlenost mladih." Ona smatra da nije dovoljno samo otvarati nova radna mjesta, nego da se ljudima mora omogućiti da od svoje plate mogu i živjeti.
Makedonija je bez većih turbulencija uspjela da prevlada finansijsku i ekonomsku krizu, ali ne i unutrašnju političku krizu. Opozicija je poslije parlamentarnih izbora aprila ove godine optužila vladu za izbornu prevaru i bojkotuje rad parlamenta. Problematični su i međuetnički odnosi koji se stalno zloupotrjebljavaju za stranačke i "patriotske" potrebe vladajuće koalicije (VMRO-DPMNE i albanska stranka DUI).
Angela Merkel budi nadu
Uprkos tim problemima, ambasador EU u Makedoniji Aivo Orav je optimističan: "Danas vidim tu zemlju kao zemlju koja teži članstvu u EU, kao zemlju koja svojom raznovrsnošću doprinosi evropskoj porodici. Ta zemlja je u istoriji imala teške trenutke, ali je njena jaka povezanost sa idealima EU vidljiva i sveprisutna. Nadam se da će sadašnje prepreke uskoro biti prevladane tako da možemo Makedoniji poželjeti dobrodošlicu u evropskoj prodici."
Nadu budi i izjava Angele Merkel koja je najavila da će se lično angažovati u rješavanju makedonsko-grčkog spora. Ona može biti nepristrani sudija samo u poštenoj igri dvije države. Sada još preostaje samo pronalaženje igrača za tu igru. Dosadašnji nisu pokazali ni mudrost ni kondiciju.
Sedam decenija poslije osnivanja Makedonije, ta zemlja čezne za jakim vođstvom. A ni sve želje izrečene na Ilindan 1944. nisu se još ostvarile. Danas se ne može reći da većina građana dobro živi. A država doduše ima samostalnost, ali i dalje mora da se bori za svoje ime.
Galerija
Bonus video:
