Ukrajina spada u najveće proizvođače žitarica na svijetu. Ali, žito i suncokret su zarobljeni u silosima jer je izvoz preko luka nemoguć. Kopnenim putem to ide teško. Cijene skaču, a Africi prijeti glad.
„Nema rješenja za krizu sa hranom bez poljoprivrednih proizvoda iz Ukrajine“, upozorio je nedavno generalni sekretar UN Antonio Gutereš. On se nada nekakvom dogovoru sa Rusijom, uprkos ratu.
Šef Svjetskog programa za hranu UN Dejvid Bizli rekao je da se ne radi više samo o Ukrajini, veći i o najsiromašnijim zemljama svijeta. „Molim predsjednika Putina, ako uopšte ima srca, da otvori luke.“
Ta organizacija UN do sada je polovinu zaliha žitarica pribavljala u Ukrajini. Ali, tamo su silosi krcati bez načina da se žito izveze iz zemlje.
More puno mina
Glavna luka, Odesa, praktično je odsječena. „Neke teretne brodove su Rusi pogodili“, kaže Petr Obučov iz gradskog vijeća tog crnomorskog grada za kanal Frans 24. „Pred Odesom ima mnogo morskih mina, prolaz nije siguran.“
Obučov ne vjeruje u brza rješenja poput uspostavljanja morskog koridora. „I da se rat danas završi, trebalo bi nam najmanje pola godine da očistimo more i opet pokrenemo luku“, kaže on.
Prije rata Ukrajina je preko svojih luka izvozila šest miliona tona žita i sjemena suncokreta mjesečno. Sada samo u Odesi stoji 57 brodova sa oko milion tona žita koje bi moglo da propadne. Vlasnik jedne luke kaže: „Apsolutno je mirno. Samo galebovi i vrane. Pet hiljada radnika nije na poslu.“
„U luci u Odesi sam vidio silose pune pšenice i kukuruza, spremnih za izvoz“, opisao je predsjednik Evropskog savjeta Šarl Mišel ono što je vidio tokom posjete. „To ima dramatične posljedice za siromašne nacije. Treba nam globalni odgovor.“
Pomoć iz Rumunije
Mala pomoć stiže preko obližnje Konstance, rumunske luke na Crnom moru. Do sada je tamo baržama preko Dunava, vozovima i kamionima prebačeno oko 240.000 tona ukrajinskih žitarica, kako bi se izvezle dalje.
„Sa velikom mukom nekako uspijevamo“, rekao je Viorel Panait iz firme koja upravlja lukom. Ali, kako je dodao, potrebno je još mnogo opreme i vremena da bi se veće količine hrane prebacivale preko Konstance. Ta luka već ima dosta posla, jer godišnje izvozi 25 miliona tona žitarica iz Mađarske, Srbije i Austrije.
Ali, ukrajinska proizvodnja je daleko veća od toga. Zemlja spada u pet najvećih proizvođača žitarica na svijetu. Oko 400 miliona ljudi na svijetu se prehranjuje od ukrajinskih proizvoda.
Narednih mjeseci bi trebalo izvesti oko 20 miliona tona žitarica, kako bi bilo mjesta za iduću setvu – koja će, u ratnim uslovima, izvjesno biti manja.
Problem sa prugom
Brisel je apelovao na sve članice EU da stave na raspolaganje kamione, vagone i kranove kako bi se pšenica i suncokret izvozili kopnenim putem.
No teškoće počinju već zbog širine pruge. U bivšem Sovjetskom Savezu su šine deset santimetara odmaknutije jedna od druge nego u ostatku Evrope. To znači da na granici roba mora da se pretovaruje.
Procjenjuje se da evropska željeznička mreža može da prihvati svega milion do dva tona ukrajinskih žitarica mjesečno. Uz to, trenutno se na granicama EU čeka između 16 i 30 dana na uvoz pa Brisel apeluje na članice da smanje birokratske prepreke.
Transporti kas Poljskoj idu do Gdanjska na Baltičkom moru. Litvanija nudi da se sa Bjelorusijom ispregovara humanitarni koridor za hranu, te da se vozi do litvanskih baltičkih luka. I Litvanija i Bjelorusija imaju istu širinu pruge kao Ukrajina.
U Kargo odjeljenju Njemačke željeznice (Dojče ban) kažu da bi trebalo stotinak vozova dnevno do luka na Sjevernom, Baltičkom, Crnom i Jadranskom moru, kako bi se ukrajinske žitarice izvezle, a još treba ojačati i pojedine pruge.
„To sve će biti ekstremno skupo. A još nisu ni pomenuti dodatni troškovi za zemlje koje kupuju hranu, prije svih u sjevernoj Africi ili za organizacije UN“, dodaju u njemačkoj firmi.
Pri tome Afriku pogađa najveća suša u posljednje četiri decenije. Procjenjuje se da je oko dvadeset miliona ljudi na rogu Afrike najviše ugroženo.
Bonus video:
