Austrijsko pravosuđe preblago postupa prema nacističkim zločincima, kritikuju organizacije koje se bore za pravdu žrtava zločina Trećeg rajha, ukazujući da bi i nedavno otkriven slučaj nekadašnjeg pripadnika SS jedinice, koji je bio u Aušvicu, Johana H, mogao biti još jedan u nizu onih koji se neće naći pred licem pravde.
Poslije 1945. godine, u Austriji se veoma mali broj nacističkih zločinaca našlo pred sudom, a ako bi im bilo suđeno često bi postupak završio oslobađajućom presudom.
"Frustrirajuće je da se ne sudi osumnjičenima ili zato što su stari, bolesni ili, pak, što su bili u vrijeme zločina premladi, tako da su njihovi zločini zastarjeli", kritikovao je Vinfrid Garša, šef odsjeka za istragu poslijeratne pravde u Dokumentacionom arhivu austrijskog otpora.
Prije četiri godine javnost je uzburkao slučaj Josiasa Kumpfa, nekadašnjeg čuvara u koncentracionom logoru (inače rođen u Novoj Pazovi), koji je protjeran 2009. iz SAD u 83. godini života, pošto je prilikom ulaska tu zemlju 1953. prećutao da je bio pripadnik SS "mrtvačke glave" jedinice.
Čuvari logora pod lupom i danas (FOTO:jagahost.proboards.com)
On je navodno učestvovao u masakru nad 8.000 Jevreja u logoru Travniki.
"Njegov advokat je tada insistirao da Kumpf bude protjeran u Austriju, a ne Njemačku, jer mu u Austriji ne može biti suđeno", kazao je Garša.
Kumpf je pred kraj rata bio mlađi od 21 godine, pa je, prema zakonu koji je štitio mlade, kapitalni zločin za koji se tereti zastario.
U Njemačkoj, na drugoj strani, nema zastarjevanja zločina ubistva i genocida, čak iako počinilac nije bio punoljetan u vrijeme zločina.
"U tom pogledu je Austrija za ratne zločince utočište. Bilo bi hitno potrebno da se izvrši promjena zakona, jer bi, u suprotnom, za par godina i veterani iz ratova na prostoru bivše Jugoslavije mogli u Austriji tražiti utočište", upozorio je Garša.
U Austriji su ratni zločini u vrijeme Trećeg rajha decenijama prećutkivani i tabuizirani, a ako bi neko bio priveden pred lice pravde, u najvećem broju slučajeva bio bi oslobođen.
Skandalozni slučaj iz 1972. godine
Najbolji primjer za to je suđenje za nacističke zločine iz 1972, u vezi kojih je istraga trajala čak 11 godina.
Glavni graditelji mašinerije za masovno ubistvo Valter Dejako i Fric Ertl, koji su učestvovali u izgradnji i održavaju krematorijuma i gasne komore u logoru Birkenau, oslobođeni su optužbi, kao i Oto Graf i Franc Vunš, koji su, prema tvrdnjama svjedoka, lično ubijali logoraše.
"Da bi slične skandalozne presude izbjegao, tadašnji ministar pravosuđa Kristijan Broda više nije imao nikakvo interesovanje za krivičnim gonjenjem nacističkih zločinaca", kazao je Garša.
Hajnrih Gros (FOTO:tv.orf.at)
Tek je 1999. ponovo suđeno jednom osumnjičenom za nacistički zločin.
Nekadašnji ljekar u klinici "Špigelgrund", koja je u Beču bila poznata po eutanaziji, Hajnrih Gros našao se pred sudom.
Suđenje je završeno nakon samo pola sata, jer je kod osumnjičenog ustanovljena "vaskularna demencija".
"Odmah potom je Gros ponovo davao intervjue u kafiću", kritikovao je Garša.
I generalni sekretar Jevrejske zajednice Rajmund Fastenbauer smatra da se austrijsko pavosuđe nije proslavilo kažnjavanjem nacističkih zločina.
On je kazao da je samo neposredno po završetku rata došlo do gonjenja nacističkih zločinaca.
"Tokom Hladnog rata sve je, međutim, stalo i pod kancelarom Brunom Krajskom nije postojala želja da se gone nacistički zločinci, a to se nije poboljšalo ni proteklih godina", tvrdi Fastenbauer.
I Centar "Simon Vizental" u više navrata je kritikovao Austriju zbog pasivnosti u kažnjavanju osumnjičenih za ratne zločine počinjene tokom Drugog svjetskog rata
Galerija
Bonus video:
