Budućnost Španije i Katalonije zavisi od ove tri dame

Tri najjače stranke na izborima u Kataloniji vode žene jer je jedan šef odustao, drugi je u zatvoru, a treći u egzilu
99 pregleda 0 komentar(a)
Ines Arimadas, Foto: Reuters
Ines Arimadas, Foto: Reuters
Ažurirano: 21.12.2017. 19:29h

Marta Rovira, Ada Kolau i Ines Arimadas tri su mlade žene u čijim je rukama budućnost Katalonije, piše danas hrvatski Večernji list.

Izbori za novi parlament te španske pokrajine koji se danas održavaju u Kataloniji, vjerovatno neće dati apsolutnog pobjednika već će se trebati tražiti koalicije.

To, prema nekim komentatorima, odlaže mogućnost proglašenja Katalonije nezavisnom od ostatka Španije, piše Večernji list.

U svakom slučaju, tri stranke – Građanska stranka (Ciudadanos), Katalonska republikanska ljevica (Esquerra Republicana de Catalunya (ERC) i Zajedno za Kataloniju (Junts per Catalunya, JuntsxCat) – prema ispitivanju javnog mnjenja u potpuno su izjednačenoj trci.

Na čelu tih triju stranaka nalaze se muškarci, ali jedan je u egzilu – Karles Pudždemon (JuntsxCat), drugi u zatvoru – Oriol Žunkeras (ERC), a treći – Albert Rivera (Ciudadanos) odustao je od trke.

Bitka za Generalitat

Tako su na tri ključna mjesta došle žene.

Marta Rovira kandidatkinja je ERC–a, Ada Kolau kao gradonačelnica Barselone takođe ima šanse, a moguća je pobjednica i Ins Arimadas (Ciudadanos).

Bez obzira na to koja će stranka pobijediti, te će tri žene imati odlučnu ulogu u stvaranju katalonske politike.

Arimadas, kandidatkinja Građanske stranke za dolazak na čelo administrativno-institucionalne vlasti u Kataloniji (Generalitat), prava je Katalonka, ali nije za otcjepljenje regije već za veću autonomiju, ali unutar Španije i EU.

Rođena je 1981. u španskom mjestu Herez de la Frontera, ali je odmalena živjela u Kataloniji, gdje su se zbog posla preselili njeni roditelji. Diplomirala je pravo i upravljanje, završila je u Nici master iz upravljanja administracijom, perfektno govori i piše katalonski, španski, engleski, francuski i njemački.

Radila je u naftno-hemijskoj kompaniji, a zatim je prešla u kompaniju "D’Aleph" koja savjetuje javnu upravu.

Ušla je u politiku 2011. nakon što je učestvovala na jednom mitingu stranke Ciudadanos, a 2012. ulazi u katalonski parlament gdje je glavna opoozicija Pudždemonu kojem je, kada je proglašavao nezavisnost, kazala da je usamljen.

Lani se udala za poslanika Ksaviera Cimaua iz demokratske konvergencije Katalonije.

Poštuje druge i prije svega ne vrijeđa druge stranke i političare, "kao što je to s nama učinio gospodin Pudždemon”, kako je kazala Arimadas.

Želi govoriti istinu, a ne podsticati maštu obećanjima koja nisu ostvariva.

"Radiću na onome što ujedinjuje Katalonce, a ne na onome što ih razdvaja. Djelovaću na poboljšanju obrazovnog sistema, zdravstva, javne uprave, infrastrukture i mislim da ću ujediniti sve Katalonce", govori Arimadas i naglašava da "neće pothranjivati odvajanje, već ujedinjavanje".

"Ne želim biti predsjednica pod svaku cijenu", kaže Arimadas.

Oriol Žunkeras (ERC) kandidovao je Martu Roviru za čelo katalonske vlasti.

"Vrijeme je da žena bude vođa, žena koja se neće predati, koja će biti odlučna, a ujedno senzibilna, tvrdoglava, ali i spremna na dijalog", kaže Rovira.

Marta Rovira prisilila je Karlesa Pudždemona da odustane od sazivanja izbora 27. oktobra.

"Ako nemaš hrabrosti proglasiti nezavisnost, neka to izglasa parlament", urlala je, kažu, Rovira na Pudždemona, a ostali u kancelariji gledali su u pod.

Da je ona bila predsjednica na mjestu Pudždemona, sigurno bi, kažu oni koji je dobro poznaju, izišla na balkon zgrade Generalitata i proglasila nezavisnost Katalonije.

No, što je za neke možda zabrinjavajuće, Rovira bi kao predsjednica bila zapovjedila katalonskoj policiji "Mossos d’Esquadra" da brani članove vlade od španske policije koja ih je došla uhapsiti.

"Morski pas u koži delfina"

Marta Rovira rođena je 1977. u mjestu Vic s otprilike 43.000 stanovnika, 70 km od Barselone. Živi sa svojim partnerom Raulom Presegerom u Vicu te svakodnevno putuje u Barselonu. Diplomirala je pravo. Postala je članica ERC–a 2005., a tri godine poslije postala je stranačka šefica za međunarodna pitanja i napustila je advokatski posao. Rovira naziva Španiju "propalom državom" te brani osobe koje su bile uhapšene nakon referenduma o nezavisnosti tvrdeći da su "samo radile kako bi živjele u slobodnoj zemlji". Nakon te fraze prisutni su počeli aplaudirati, a Rovira ih je odmah ućutkala kazavši kako još nije završila svoj govor. I svi su zaćutali. Rovira je vuk u jagnjećoj koži ili, kako je češće opisuju, "morski pas u koži delfina".

"Politika je društveni impuls usmjeren na poboljšanje uslova našeg života. Mislim da je to najčasniji aspekt djelatnosti koja može odlikovati ljudsko biće zajedno s kulturom i umjetnošću", kaže Rovira.

Ada Kolau, gradonačelnica Barselone

Ada Kolau, gradonačelnica Barcelone, koja je 2015. izabrana na čelo građanske platforme "Barcelona en Comú (BC)", u kojoj su male stranke ljevice, među kojima su i Podemos, Izguierda Unida, crveno–zeleni, ICV.

Rođena je u Barseloni 1974., studirala je filozofiju, te je već 1990. protestovala protiv rata u Iraku.

Na izbore u Barseloni ušla je nakon što su joj kao političkoj aktivistkini rekli sljedeće: "Ako želite nešto, pojavite se na izborima!".

Predstavila je sve nezadovoljnike i kazala: "Budućnost Barselone u vašim je rukama".

Na kraju je, kako je kazala, David pobijedio Golijata, odnosno postala je gradonačelnica Barselone.

Njezin suprug Adrian Alemani je ekonomista, zajedno imaju sina. Za sebe kaže da je "aktivistkinja za ljudska prava i demokratiju".

Bila je u pokretu No Global, protestovala protiv G8 u Đenovi 2001., podsticala proteste u Barseloni protiv preventivnih ratova američkog predsjednika Buša starijeg.

Kolau je postala tako važna u Španiji da su je vlasti smatrale "opasnom".

Bonus video: