Finansijska tržišta trepere oko toga šta je to šta su iznjedrili izbori u Francuskoj i Grčkoj. Evropska komisija bila je poslovično štura u reakcijama i preko glavnog portparola poručila da očekuje formiranje vlada i njihove odluke.
Nakon izbora, Grčka je postala tako veliki problem da je niko ne želi komentarisati.
Osim činjenice da su Grci podržali partije koje su protiv mjera štednje na koje se Atina dosad obavezala, zabrinjava i veoma visok procenat glasova koji su dali radikalnoj desnici.
Osim toga, uočava se urušavanje tradicionalnih partija, na račun fragmentisanih radikaliziranih opcija.
Grčka umara
Povjerenje u Grčku je opet opalo. Grčka umara. Postoji mogućnost da se oformi koalicija koja bi nastavila glavnim zacrtanim kursom, koji bi se mogao osvježiti idejama koje se javljaju u Francuskoj.
Ako se prihvate Olandovi predlozi dopune fiskalnog pakta odredbama o ekonomskom rastu, moglo bi, prema idealnom scenariju, porasti povjerenje i optimizam – glavni element da bi pakt profunkcionisao.
Ako se, međutim, Grci ne dogovore, od njih se očekuje da u roku od mjesec dana organizuju nove izbore – što govori koliko se u Evropi cijeni demokratija u Grčkoj.
Kakvu promjenu donosi nova vlast u Parizu?
Od kad je postalo jasno da će Fransoa Oland pobijediti na predsjedničkim izborima, počela je neformalna komunikacija između njegovog tima i tima njemačke kancelarke Angele Merkel.
Ta komunikacija će biti vrlo intenzivna do 15. maja kad će novi predsjednik biti inaugurisan i kada će, kako se pretpostavlja, detaljnije izložiti svoje poglede na promjenu ugovora o fiskalnoj disciplini.
U ovom trenutku vlada zbunjenost koliko daleko Oland želi da ide. Prije mjesec i po, rekao je da će srušiti pakt. Kad su evropski lideri desnog centra, koji su uz strahovite napore postigli taj sporazum, odlučili da ga ignorišu, naglo je promijenio mišljenje i poslao izaslanike u sve važnije glavne gradove EU. Tada su njegov i kancelarkin tim počeli da rade na kompromisu.
Prije mjesec dana, francuski socijalisti su u povjerenju napominjali da će se nova vlast u Parizu zadovoljiti specijalnim amandmanom o rastu.
Francuski socijalisti su u povjerenju napominjali da će se nova vlast u Parizu zadovoljiti specijalnim amandmanom o rastu
Međutim, prije nekoliko dana su ponovo najavili da neće ratifikovati fiskalni pakt. Kako malo ko zna o čemu se zapravo radi, možda se tako reflektuje napetost u pregovorima između Berlina i Pariza.
U briselskim kuloarima, naime, njemačke diplomate kažu da kancelarka nije spremna da „ponovo otvara“ fiskalni pakt, i dopunjuje ga na zahtijev nove vlade u Parizu. Ona bi radije novi, specijalni dogovor 27-orice o ekonomskom rastu. U svakom slučaju, Merkelova isključuje, osim u vrlo posebnim situacijama i vrlo ograničenom periodu, fiskalne potsticaje.
Paralelno s tim, jedan od Olandovih savjetnika rekao je na dan njegove pobjede da su fiskalni potsticaji (tj. minus u budžetu) dozvoljeni ako će biti upotrebljeni za nove investicije. Možda je to trag novog sporazuma, koji bi mogao imati ogromnu političku važnost.
Nema ravnoteže Berlina i Pariza
Međutim, u kolikoj mjeri će novi francusko-njemački par biti efikasan kao što je bio dvojac Merkozi? Posljednjih 15-ak godina Njemačka je ekonomski mnogo jača od Francuske, a nakon ujedinjenja dobila je i na političkoj težini.
To je poremetilo tradicionalnu ravnotežu ovog para na kojem počiva EU, a i njihove uloge. Francuska je bila „kontrolor“ Njemačke, kako ta velika, snažna zemlja ne bi postala previše silna. Ali, ta politička funkcija ne može se zadržati ako ta država stalno ekonomski slabi.
Iako je rekao da neće, u Briselu očekuju da će se Oland prilagoditi, jer fiskalni pakt omogućava spasavanje perifernih zemalja eurozone, gdje je izloženost francuskih banaka velika. A
ko Oland bude tako darežljiv prema Grcima, onda će patiti francuske banke, a u bankama je kapital francuskih kompanija i građana. Ako bude rušio pakt, ruši i francuske banke – to je bio razlog zašto je Sarkozi toliko podržavao kancelarkin plan.
U EU mnogi žele da se stane na kraj beskompromisnom zahtjevu stezanja kaiša i da se stavi naglasak na rast
Fiskalni pakt služi i za svojevrsno odvajanje srži Unije od njene periferije, ili sjevera od juga eurozone. Sve više se govori da je nemoguće da eurozona, uz ovolike razlike, preživi kao cjelina. Ako se desi podjela, Pariz želi da u toj situaciji sačuva dobre karte.
Međutim, ako Oland ostane pri izbornim obećanjima koja, kako je izračunato, udvostručuju troškove države u odnosu na troškove iz Sarkozijevog vremena, Francuska će biti još nekonkurentniji i podređeniji dio osovine Pariz-Berlin.
Međutim, s druge strane, u EU mnogi žele da se stane na kraj beskompromisnom zahtjevu stezanja kaiša i da se stavi naglasak na rast. Oland mora postići ravnotežu između suprostavljanja kancelarki oko fiskalnog ugovora i podržavanja tog istog ugovora, koji je koristan za Francusku.
Bonus video:
