Istanbul: Ljepota koja traži da joj se uvijek vraćate - Vijesti.me
centar Turske

Istanbul: Ljepota koja traži da joj se uvijek vraćate

Smješten na dva kontinenta, geostrateški važan, poprište najvećih bitaka i mjesto gdje su se sudarale civilizacije

Kao što ne postoji riječ kojom bi se mogla opisati ljepota Istanbula, grada koji je podijeljen između Evrope i Azije, tako je bilo teško pronaći i drugačiji način do da se izrazitom impresijom oduševljenja započne putopis o mjestu na zemaljskoj kugli koje, ako za života ne posjetite, kao da nigdje nikada nijeste ni mrdnuli.

Nije ovo fraza, a ni euforija koja je zahvatila mnoge koji su nekadašnji Carigrad poželjeli da vide dok su nam sa malih ekrana pričane priče iz “1001 noći”, dok smo čekali da opadne lišće ili brisali “Suze Bosfora”.

Smješten na dva kontinenta, geostrateški važan, poprište najvećih bitaka i mjesto gdje su se sudarale civilizacije.

Oduzima dah

Ni mjesec dana nije dovoljno da bi se doživio grad od 17 miliona duša, zbog kojeg noge klecaju, ali ne zbog umora, jer je prečnik metropole 90 kilometara, već ljepote koja vas tjera da mu se opet vratite. Iako nije glavni grad Turske, ekonomski je i kulturno-istorijski centar zemlje o kojoj, kada kročite na njeno tle, razbijate sve predrasude.

Kad jednom opet čujem da smo “ovakvi” jer smo 500 godina bili pod Turcima, poželjeću vam odlazak u Istanbul, gdje ćete se zapitati zašto nam nijesu ostavili vrline koje ih krase.

Putovanje turskim nacionalnim avioprevoznikom i usluga tokom leta bili su uvertira u ljubaznost koju ćete doživjeti na svakom koraku. Osim arhitektonskih dragulja, koji stameno svjedoče o bogatoj istoriji zemlje i naroda koji nam, ustvari, i nije tako stran, pažnju privlače čiste ulice, ali i saobraćajna nekultura.

Tokom obilazaka znamenitosti, potreban vam je ogroman kapacitet pluća za uzdahe koje ne možete kontrolisati.
Iako smješten na Mramornom moru, građani Istanbula mogu samo da ga gledaju, ali ne i da se u njemu kupaju, jer kvalitet vode nije na visokom nivou. Činjenica da moreuzom godišnje prođe 36.000 brodova objašnjava zašto je to tako.

Tokom obilazaka znamenitosti, potreban vam je ogroman kapacitet pluća za uzdahe koje ne možete kontrolisati.

Sultanahmet mejdan je mjesto prema kojem se turististi najprije upute, jer su kao biseri nanizani najvažniji spomenici kulture.

Plava ili Sultan-Ahmetova džamija, jedina u Istanbulu sa šest minareta, ime je dobila po brojnim ukrasima od plavog porculana.

I taman kad zaslijepljeni njenom ljepotom pomislite da vas ništa ne može tako zadiviti, dah oduzima Aja Sofija (Sveta Mudrost), nekadašnja crkva koja je, nakon osvajanja Turaka pretvorena u džamiju, a koju je Kemal paša Ataturk pretvorio u muzej 1935. i čija su vrata otvorena za posjetioce svih religija.

Luster težak 4,5 tone

Ljepotu svega već viđenog definitivno je zasjenio najljepši istorijski objekat Istanbula - Dolmabahče palata, u kojoj je živjelo posljednjih šest sultana. Izgrađena je u evropskom stilu da bi se ambasadorima pokazala želja za modernizacijom, a po ugledu na pariski Luvr, za šta je utrošena milijarda zlatnika.

Fascinira podatak da je na ukrašavanje enterijera potrošeno više od 14 tona zlata i 40 tona srebra, da ukupna površina tepiha iznosi 4.500 kvadrata, a da najveća slika u palati, naslikana na svili, ima 24 kvadratna metra.

Drugi dio se čuva u Vatikanu, a treći u Jerusalimu.
Muk je nastao i pred kristalnim lusterom dužine 35 metara sa gotovo 800 sijalica, teškim 4,5 tone, a koji je poklon engleske kraljice Viktorije.

Čaroliju grada upotpunila je i posjeta centralnoj pravoslavoj crkvi svijeta, Vaseljenskoj patrijaršiji. Iako iznenađujuće mala, plijeni svojom unutrašnjom ljepotom i činjenicom da se u njoj nalazi najveća relikvija hrišćanstva, dio krsta na kome je razapet Isus Hrist.

Drugi dio se čuva u Vatikanu, a treći u Jerusalimu.

Palata kao Vatikan

A onda vas zatekne grandioznost Topkapi palate, koja je skoro 400 godina bila centar rukovođenja Otomanske imperije, a koju je izgradio sultan Mehmet osvajač u 15. vijeku. Njen značaj u istoriji Turske najbolje potvrđuje posjeta od dva miliona turista godišnje. Naziv je dobila zbog velikih topova na kapiji palate. Prostor koji posjeduje je dva puta veći od prostora Vatikana, osnažena je sa 28 kula i predstavlja mjesto koje samo dijelom daje uvid u raskošan život na dvoru i haremu.

Krstarenje Bosforom, odlazak na azijsku stranu grada i utisak da ste na drugom kontinentu “daleko” od Evrope, prelazak ispod i preko čuvenog Bosforskog mosta dužine 1.560 metara, a koji je zbog pokušaja samoubistava zatvoren za pješake od 1974. godine, šetnja glavnom ulicom Ištiklar, kupovina na Kapali čaršiji i obavezno cjenkanje samo su neki od detalja za koje nije bilo mjesta u putopisu, a koji kompletiraju savršenu sliku metropole koju moram ponovo doživjeti.

Pa makar me opet obuzela tuga što odlazim iz grada koji u mom sjećanju ostaje urezan kao jedan od najljepših u Evropi.