Za vrijeme ljeta kada najnovije mjere štednje u Italiji prijete da umanje penzije, zatvore škole i lokalne službe, jedna žena upozorava da Italijani mogu izgubiti nešto manje opipljivo, ali na neki način daleko važnije – jezik, naveo je britanski dnevnik „Gardijan“.
Nikoleta Maraskio se bori da spriječi zatvaranje instituta Akademija dela Kruska sa sjedištem u Firenci i koji se smatra najvažnijim čuvarem italijanskog jezika pošto je 1612. objavio prvi rječnik.
Gotovo 400 godina kasnije, vlada je najavila plan da ukine godišnji fond za akademiju vrijedan 190.000 eura, u okviru odluke da eliminiše nekoliko desetina istraživčkih organizacija koje upošljavaju manje od 70 ljudi, a koje finansira država.
„Ukoliko nas zatvore, Italija gubi glavnog zaštitnika njenog prelijepog jezika, baš kada smo mu, zbog globalizacije jezika, najpotrebniji“, kazala je Maraskio, upravnica akademije.
"Jedina stvar koja može garantovati da ćemo preživjeti jeste direktna intervencija Silvija Berluskonija"
Iako je ministar kulture Đankarlo Galan obećao da će se boriti da u parlamentu za usvajanje amndmana na uredbu o budžetu, Maraskio ne uzima ništa zdravo za gotovo.
„Jedina stvar koja može garantovati da ćemo preživjeti jeste direktna intervencija Silvija Berluskonija“, rekla je.
Akademija je, pored redovnih poslova pružanja pomoći prosvetnim radnicima širom zemlje i istraživanja starog italijanskog jezika, predvodnik borbe protiv invazije engleskog slenga, naročito korporativnih poštapalica kao što su „benčmark“, „brejnstorming“ i „brend“.
Dok italijanski fudbaleri svoje menadžere danas zovu „misterima“, mlade djevojke kažu „želim da budem više fešn“, a muškarci kupuju porno filmove u „seks šopovima“.
„Manje sam zabrinut kada se usvoji neka engleska riječ ako mi nemamo odgovarajuću, ali kada imamo savršenu alternativu, a neko koristi englesku riječ, ja to smatram razmetanjem“, kazao je akademik Ermano Pakanjini za „Gardijan“.
Očuvanje tog „slatkog“ jezika koji pomaže u prodaji modnih brendova i hrane širom svijeta, takođe, ima i ekonomski smisao, smatra Maraskinova
Italijanski nije krut kao drugi jezici, smatra Maraskio. „Kada se Italija ujedinila u XIX vijeku, italijanskim se pisalo, a govorilo se dijalektom - samo 10% je zaista i govorilo italijanski“, rekla je. „
Od tada se dešava eksplozija književnog jezika, najviše zahvaljujući masovnim medijima, ali se on i dalje brzo razvija, a suočen sa globalizacijom, postaje veoma osjetljiv, naročito zato što nama fali jezičkog ponosa kakav imaju Francuzi“.
Očuvanje tog „slatkog“ jezika koji pomaže u prodaji modnih brendova i hrane širom svijeta, takođe, ima i ekonomski smisao, smatra Maraskinova.
„Kresanje fondova institutucijama kao što je naša možda se nekima dopada, ali je italijanski jezik ključan za nešto što ima veliku ekonomsku vrijednost - kulturno nasljeđe ove zemlje“, kazala je ona za „Gardijan“.
Bonus video:
