Janukovič - čovjek koji je jednom obećao da će se okrutno boriti protiv korupcije

Satelitske fotografije pokazuju ogromno imanje sa gostinskom kućom, bazenom, jahting klubom i velikom vikendicom
5 komentar(a)
Ažurirano: 18.05.2012. 20:39h

Kada je ukrajinski lider Viktor Janukovič preuzeo funkciju šefa države, obećao je da će se izboriti sa korupcijom. Ukrajinci sumnjaju da on zloupotrebljava položaj kako bi, zajedno sa porodicom i prijateljima, ostvario korist. Oni vode mrežu uspješnih firmi, dok su okolnosti kupovine njegove luksuzne rezidencije obavijene velom tajne.

Još u danima kada su Janukoviča mnogi u Njemačkoj smatrali simbolom nade a Julija Timošenko još bila na slobodi, predsjednik Ukrajine imao je ljepše mišljenje o Berlinu nego danas, piše njemački nedjeljnik „Špigl“.

Krajem avgusta 2010, Janukovič je otputovao u Berlin – samo šest mjeseci nakon izborne pobjede kojom je okončan mandat heroja „narandžaste revolucije”.

U to vrijeme, postojala je nada da će političar koji je 2004. pomoću izborne krađe pokušao da preuzme vlast okončati haos koji je zavađani narandžasti tabor izazvao u zemlji. Očekivalo se da će sprovesti reforme i privući investitore.

"Mežgorje"

Prilikom obraćanja poslovnim liderima u Berlinu, Janukovič je uputio kompliment na račun brenda „Made in Germany“. Opisao je svoje iskustvo sa njemačkim majstorima tokom građevinskih radova. „Mogu da kažem da su oni inteligencija među radnicima“, pohvalio je radnike Janukovič. Zatim je dugo pričao o drvenariji u jednoj vikendici u Ukrajini nazvanoj „Mežgorje“.

Ova nekretnina je, kasnije, privatizovana zaobilaznim putem i uključivala je kompanije u Beču i Londonu koje su vodile do Viktora Janukoviča, čovjeka koji je jednom obećao „ne samo da ću se žestoko boriti protiv korupcije, već okrutno“.

Janukovič je 2010. u Berlinu sarkastično naglasio kako prethodna „narandžasta” vlada „nije donijela nikakve odluke za njenu zemlju“. Ekonomija „nije bila u stanju da funkcioniše sistematično“, požalio se. Dvije godine kasnije, jasno je da su Janukovičeve odluke sistematski poboljšale njegove izglede – ili njegovih bliskih prijatelja ili porodice.

Aleksander Janukovič (38) je jedan od vodećih ukrajinskih biznismena. Predsjednikov najstariji sin, stomatolog po profesiji, gradi zgrade i hotele u istočnom gradu Donjeck. Njegov posao cvjeta. Prema informacijama ukrajinskih medija, njegova Sveukrajinska razvojna banka uvećala je 20 puta prihode u posljednja tri kvartala 2011.

U Ukrajini, pojam „familija“ se povezuje sa korupcijskom mrežom porodice i bliskih prijatelja koji su 1990-ih okruživali ruskog predsjednika Borisa Jeljcina.

Janukovičeva pobjeda nad Timošenkovom u drugom krugu izbora početkom 2010. je, takođe, pobjeda za oligarhe sa istoka zemlje koji su podržavali njegovu Partiju regiona.

Od tada, ova grupa je proširila svoj uticaj daleko izvan granica istoka zemlje. Biznismeni u Kijevu pomenuti fenomen nazvali su „talas iz Donjecka“, navodi „Špigl”.

„Ubiti novinara“

Kada pogledate Sergeja Leščenka (31), ne biste pomislili da bi to mogao biti čovjek koji govori o najmoćnijim ljudima u zemlji. List „Ukrajinska pravda“ je u jednom stanu otvorio ad hoc kancelariju. Bokserske rukavice okačene su na zidu. „Zadržite borbeni duh“, ispisano je pokraj njih.

Novinari tog lista, njih 20, vode opasnu borbu za istinu. Glavnog urednika lista Georgija Gongadzea 2000. su ubili, kako se pretpostavlja, ljudi bliski tadašnjem predsjedniku Leonidu Kučmi.

Dvanaest godina kasnije, Sergej Leščenko i dalje dobija prijetnje smrću. Provladin list „Izvestija“ je čak objavio kolumnu u kojoj Leščenka optužuju da „pokušava da destabilizuje Janukovičevo predsjedništvo“. Kolumna je nazvana „Ubiti novinara“.

Leščenko je stekao neprijatelje kritikujući poslovnu praksu Janukovičevog klana. Fokusirao se na privatizaciju Janukovičeve omiljene rezidencije – Mežgorje.

Satelitske fotografije pokazuju ogromno imanje sa gostinskom kućom, bazenom, jahting klubom i velikom vikendicom u kojoj su nekada radili njemački majstori kojima se Janukovič divio.

Preko Austrije do Britanije

Dokumenta do kojih je došla „Ukrajinska pravda“ pokazuju da Mežgorje nije odmah prodato. Umjesto toga, država je prebacila imanje na jednu kompaniju u Donjecku i, u zamjenu, dobila dvije oronule kuće u Kijevu.

Sergej Laščeno i njegove kolege ne sumnjaju da je Janukovič vlasnik Mežgorja

Novi vlasnik je ubrzo imanje prebacio na jednu drugu kompaniju u Donjecku pod nazivom Tantalit. Uprkos prodaji luksuznog imanja, kompanija je ubrzo proglasila bankrot.

Od Donjecka trag vodi do Austrije. „Ukrajinska pravda“ ističe da nekih 99 odsto „Tantalita“ pripada bečkoj kompaniji „Euro East Beteiligungs GmbH“. Austrian Euro Invest Bank ima 65 odsto akcija u firmi a preostalih 35 odsto londonski „Blythe Europe Ltd“.

Ljudi u Ukrajini se pitaju zbog čega pomenute kompanije imaju tako kompleksne vlasničke strukture. Ko je iz Austrije pomogao Ukrajincima da osmisle jednu tako komplikovanu korporativnu mrežu? I da li je njen cilj da se prikrije pravi vlasnik firme?

Sergej Laščeno i njegove kolege ne sumnjaju da je Janukovič vlasnik Mežgorja.

Bonus video: