Iza zatvorenih vrata bolnice "Braće dobročinitelja" u Rimu 1943. godine, nalazio se odjeljenje puno pacijenata koji su bolovali od sindroma "K". Ova, do tada nepoznata bolest, odbijala je je čak i nacističke vojnike u svojim racijama, u kojima su tražili Jevreje i antifašiste.
Bojeći se zaraze i infekcije, nacistički vojnici nisu nikad ušli u to odjeljenje.
"Time" magazin donosi priču o odjeljenju bolnice na kojem je izbila zaraza "K" sindromom u oktobru 1943. godine.
Nešto ranije, Nacisti su deportovali preko 1.200 Jevreja iz rimskog geta, kako bi ih poslali u logore. Od te brojke rat je preživjelo samo 15 ljudi.
Nakon ove deportacije doktori bolnice "Braće dobročinitelja" primili su veliki broj ljudi pod svojim krovom. Bilo je tu Jevreja, antifašista, komunista, ali i drugih izbjeglica. Svi su bili zatvoreni na jednom odjeljenju, i upravo tu je nastao sindrom "K".
Izmišljena bolest, ali sa tako jakim simptomima, opasnim po život, koja se rapidno širila. Dovoljno da naci vojnike preusmjeri na neke druge lokacije.
Sam sindrom je osmislio Đovani Boromeo, glavni doktor bolnice, zajedno sa svojim asisentima.
Rođen 1898. godine, Boromeo se deklarisao kao antifašista. Prije nego što je preuzeo funkciju glavnog doktora u bolnici "Braće dobročinitelja", bile su mu ponuđene pozicije u divje elitnije bolnice, ali je odbio jer je jedan od uslova bio članstvo u Fašističkoj partiji.
Prihvatio je "Braću dobročinitelje", bolnicu koju su vodli katolički fratri, zbog sporazuma između katoličke crkve i fašističkog režima, koji je katoličke bolnice smatrao kao privatne, pa tako doktori nisu morali da budu članovi partije, što je na drugim mjestima bila obaveza.
U samoj bolnici, Boromeo je zaposlio brojne doktore koji nisu bili pogodni za režim iz brojnih razloga. Među njima je bio i Vitorio Emanuele Saćerdoti, italijanski Jevrej, koji je nakon što su nacisti deportovali Jevreje iz rimskog geta, uspio da spasi nekoliko njih tako što ih je poveo u bolnicu.
Tako je bolnica postala svojevrstan pokret otpora.
Boromeo je uspio u bolnici da instalira i radio stanicu, preko koje su komunicirali sa partizanskim odredima, i da im pomognu oko organizacije borbe.
Kada su Boromeo i fratri shvatili da su nacisti na tragu njihove radio stanice, kompletnu opremu su bacili u Tiber.
Kako su saznali da im se spremaju nenajavljene racije, Boromeo je sve hospitalizovane Jevreje ( i druge politički nepodobne pacijente) prebacio na jedno odjeljenje, i tu je nastao "K" sindrom.
Samo ime je svojevrstan vic jer su Boromeu inspiracija za bolest bili Albert Keselring i Herbert Kapler. Keserling je bio nacistički komandant zadužen za jug, koji je dao naredbu Kepleru koji je bio šef nacističke policije u Rimu da izvrši masakr kod Ardeatanskih pećina gdje je stradalo 335 ljudi (obojica su poslije rata osuđeni za ratne zločine).
"K" Sindrom je uskoro postala šifra za narod sakriven u bolnici.
Adriano Osićini (koji je kasnije 90-ih bio i ministar zdravlja u Italiji) je bio jedan od "zaraženih" u bolnici. Bolnica je primala izbjeglice sve do dana kada su saveznici osloblodili Rim.
Pietro Boromeo, Đovanijev sin, je otkrio da kada bi u bolnicu došla nacistička racija, njegov otac ih je šetao oko bolnice i opisivao "užasne stvari koje sindrom radi bolesnicima, koji pate u agoniji i mole da što prije umru". Potom bi ih ljubazno pozvao da uđu u odjeljenje i izvrše pretragu, ali vojnici bi bili toliko isprepadani da bi odbijali poziv.
Pietro je kasnije tvrdio da je cijela priča oko sindroma "K" dobro organizovana i planirana akcija, dok su Osićini i Saćerdoti tvrdili da je u pitanju bio ipak blef glavnog doktora, i njegova uvjerljiva gluma i improvizacija, koja je odbijala naciste.
Bilo kako bilo Boromeo je spasio na stotine života svojim djelovanjem.
Sindrom "K" je kao izmišljena bolest držala naciste, policiju i fašiste podalje od bolnice.
Boromeova hrabrost je priznata i u Italiji i internacionalno.
Doktor je preminuo 1961. godine, a 2004. je u njegovu čast Memorijalna ustanova za žrtve i heroje holokausta iz Izreaela Jad Vašem ga je posthumno odlikovala kao heroja koji je žrtvovao svoj život kako bi spasio Jevreje.
Priča o ovoj bolnici pokazuje i ambivalentnost katoličke crkve, koja je sa jedne strane bila slijepa na fašističke zločine, ali je sa druge strane pomagala borbu protiv tiranije.
Nacisti nikada nisu bili svjesni, tokom rata da je cijela bolest izmišljena.
Bonus video:
