Na jednom sastanku održanom ove jeseni, kada su se ruski predsjednik i ministar finansija pogledali kao gladijatori preko stola u, najinteresantniju grimasu je napravila treća osoba.
Vladislav Surkov, prvi zamjenik šefa kabineta ruskog predsjednika, sjedio je između njih.
Dok se predsjednik Dmitrij Medvedev pripremao da smijeni ministra finansija Alekseja Kudrina, koji je uveliko smatran nezamjenjivim, osmijeh je zaigrao na Surkovljevom licu - nije bilo jasno je li u pitanju iznenađenje ili odobravanje.
Uslijedio je neutralni izraz lica, kao da se zavjesa spustila, i Surkov se ponovo stopio sa grupom aparatčika u tamnim odijelima.
Međutim, svi koji su obratili pažnju uočili su osmijeh istinskog pobjednika.
Fascinira i plaši
Surkova (47) često rangiraju kao trećeg najmoćnijeg političara u Rusiji, nakon premijera Vladimira Putina i Medvedeva.
Više od deset godina, on pomaže da se uobliči ideološka poruka lidera Rusije
Važi za „sivu eminenciju“, operativca iza scene koji izaziva fascinaciju i strah.
Više od deset godina, on pomaže da se uobliči ideološka poruka lidera Rusije, njene vladajuće stranke Jedinstvena Rusija, opozcionih stranaka, njenih omladinskih pokret, i bukvalno svega što se uveliko objavljuje u državi.
Ta pozicija je dobila na značaju u sezoni žestokih političkih obračuna.
U septembru je milijarder Mihail Prohorov pozvao na Surkovljevu smjenu, kritikujući ga kao marionetu koja sprečava rast prave demokratije.
Prohorovljev napad je izbačen iz udarnih vijesti i nestao kao varnica koju je progutao talas. Sada, dok su u toku dvije izborne kampanje, Surkov je bitniji Kremlju više nego ikad.
Boemske tendencije
Ovaj polu-Čečen je radio kao direktor pozorišta a postao je poznat u svojim dvadesetim godinama kao stručnjak za marketing, rekavši u jednom intervjuu da mu je želja bila da bude moćan kao lik koji tumači Ričard Gir u filmu „Zgodna žena“.
U kabinetu drži uokvirene fotografije Džona Lenona, Če Gevare, Baraka Obame i repera Tupaka Šakura
Nakon 12 godina u vladi, Surkov i dalje pokazuje boemske tendencije.
U kabinetu drži uokvirene fotografije Džona Lenona, Če Gevare, Baraka Obame i repera Tupaka Šakura.
Napisao je neke pjesme za rok grupu „Agata Kristi“ i vjeruje se da je on autor romana „Skoro nula“, objavljenog pod pseudonimom.
Glavni lik, „zaluđenik knjigama“, čija pozadine je slična Surkoveljevoj, „u stanju je da prozre površnost svog doba, ali ne može da ima nikakva stvarna osjećanja prema bilo kome ili bilo čemu,“ napisao je Peter Pomerancev u eseju kojim je Surkovljev rad sažet kao „spoj despotizma i postmodernizma“.
Surkovljev posao je da nadgleda odnos izvršne vlasti sa ruskim parlamentom, regionalnim liderima, političkim strankama i masovnim medijima, iako to nije baš kao da se kaže da je pjevanje posao Lejdi Gage.
Njegov stil je aktivno učešće, navedeno je u američkim diplomatskim depešama koje je objavio sajt Vikiliks.
Uređuje medije
U depešama se kaže da Surkov rutinski kontaktira urednike medija i ponekad učestvuje u „detaljnoj analizi teksta”. On je jednom nazvao redakciju lista „Nezavisimaja Gazeta“ da bi negodovao zbog korištenja fraze „liberalno otapanje“ kao aluziju na Medvedevljevu vladavinu.
Surkov je izjavio da konstrukcija „implicira da je potrebna promjena a ne nastavak Putinovog kursa“.
Surkov daje intervjue toliko rijetko da se svaki smatra ekskluzivom. Međutim, prošle godine je „Vedomosti“, ugledni dnevni list, izjavio da je centralizovanje moći u Kremlju pitanje opstanka.
Surkov daje intervjue toliko rijetko da se svaki smatra ekskluzivom
„Sistem nije odvojen od naroda, kao što neki misle“, rekao je. „On je duboko ukorijenjen u društvenom tkivu. Oni koji žele da ga unište su društveno opasni. Održavanje političke stabilnosti je od ključnog značaja.
Stabilnost ne znači stagnaciju. Ona je instrument razvoja. Modernizacija se ne može stvoriti iz haosa".
Takođe je izjavio da je „kapacitet centralizacije ograničen“ i da se mora uvesti konkurentnost. Malo je, pak, znakova da se to dešava, dijelom zato što se politički projekti ugase čim se pojavi prijetnja da će se oteti kontroli.
„On je upregao sve snage, uključujući organe za nametanje zakona, kako bi zamrzao postojeći sistem"
Aleksej Venediktov, glavni i odgovorni urednik radija Eho Moskve, kaže da Surkov za sebe vidi kao nekog ko njeguje multipartijski sistem u atmosferi kažnjivosti, isto kao što se „ mora napraviti staklenik da bi povrće raslo ovdje jer je u dvorištu previše hladno.“
Na pitanje koliko će staklena bašta trajati, Venediktov je zastao za trenutak i rekao: „Dok smo ja i on živi“.
„On je upregao sve snage, uključujući organe za nametanje zakona, kako bi zamrzao postojeći sistem", rekao je Venediktov.
Čuvar granica sistema
TV i radijski voditelj Sergej Dorenko, koji se družio sa Surkovim sredinom 1990-tih, rekao je da je „apsolutni paradoks“ vidjeti njega - kreativnog, ironičnog tipa - u ulozi nekoga ko zavodi disciplinu. Međutim, na kraju krajeva, ograničene zone slobode su od suštinskog značaja za državu čije je stvaranje pomogao.
Kremlj je dao Prohorovu zadatak da osnuje stranku naklonjenu biznisu, ali kada je prekršio pravila i upotrijebio nacionalističku retoriku, Surkovljev posao je bio da ga zaustavi
„Surkov ima striktne kriterijume“, kaže Dorenko. „On štiti granice. Unutar granica može biti haos. On je arhitekta i zaštitnik granica sistema. Međutim, ne prelazite te granice“.
Ocijenio je da je prekoračenje granica rezultiralo ististiskivanjem Prohorova sa političke scene.
Kremlj je dao Prohorovu zadatak da osnuje stranku naklonjenu biznisu, ali kada je prekršio pravila i upotrijebio nacionalističku retoriku, Surkovljev posao je bio da ga zaustavi.
„Surkov besprekorno guta uvrede, smijeh, zato što se uvijek slaže sa odlukom predsjednika i premijera”, rekao je Dorenko.
Zaista, manje od dvije nedjelje nakon toga, Putin je odlikovao Surkova medaljom za služenje Rusiji.
Prevela: Angelina Šofranac
Galerija
Bonus video:
