Nakon nekoliko mjeseci suzdržanosti i ćutnje, pokreće se briselska mašina, i počinje veliki evropski pritisak na Mađarsku.
Posljednjih mjeseci i sedmica, pogled na tu zemlju otkriva radikalne ustavne promjene donesene bez pravog konsensusa, pravi državni teror nad medijima, ugroženu nezavisnost sudstva, ugroženu samostalnost centralne banke, kult hrišćanske države, kontroverzan izborni zakon, postrojavanje filofašističkih jobikovaca usred Budimpešte, antisemitizam kao prihvatljiv način komunikacije i uočljivu diskriminaciju Roma.
Vijesti iz Mađarske su u toj mjeri uznemirujuće, da se postavljalo pitanje može li EU izbaciti tu zemlju? Odgovor je - jako teško, a i nepotrebno je. Najprije, EU nije centralni komitet Informbiroa da donosi takve odluke.
Zemlje koje uđu u EU, ulaze svojevoljno i prihvaćene su. Mađarska postoji i prije Viktora Orbana, štaviše, krajem osamdesetih, prva je, uz Poljsku, počela tranziciju.
Samouništenje Mađarske
Bila je najbolji đak u razredu, kako joj se tepalo za vrijeme približavanja Evropskoj uniji. U dvije riječi, Mađarska se uništila iznutra, izjela ju je strahovita razjedinjenost partija na političkom spektru.
Mnogi misle da je uzrok u tome što prije dvadesetak godina nije sprovedena lustracija, nego su stari partijski kadrovi nastavili da vode glavnu riječ, dok su se mnogi na desnici radikalizovali.
Postalo je norma da opozicione partije sabotiraju rad partije na vlasti u parlamentu. Iako sadašnja vlada nije za sve kriva, to što se sada tamo vidi, od promašenih ekonomskih poteza do marševa jobikovaca, je slika Fidesove Mađarske.
Najkontroverznije su se pokazale Orbanove odluke oko gušenja slobode medija i oko poteza koji se, kad je donesen, svidio mnogim Mađarima. Naime, kako veliki broj građana ima kredit u švajcarskim francima, Orban je, mimo Centralne banke, smanjio kurs i olakšao otplatu.
Ali, cijelo međunarodno tržište koje trguje s Mađarima je poludjelo zbog takvog volontarizma. Kome vjerovati? Šta sad?
Teret na leđima Austrije i Italije
Kao reakcija, rejting agencije zaprijetile su Mađarskoj dodatnim smanjenjem boniteta spoljnog duga i to na oznaku „bezvrijedno“. Da bi to izbjegla, Mađarska se mora dogovoriti sa MMF-om. Ali, MMF od Orbanove vlade traži da poništi zakone koje su nedavno donijeli a kojima se ugrožava samostalnost Centralne banke, a traži i da EU da jasnu podršku Mađarskoj.
Ako se to ne ispuni, MMF ne da kredite i Mađarska će potonuti dublje. Kako nisu u eurozoni, posljedice ne bi bile tako tragične kao u slučaju Grčke, ali svejedno bi, smatraju ekonomisti, to predstavljalo sistemski rizik za EU.
Naime, kako su sve mađarske banke, osim jedne, u vlasništvu austrijskih i poneke italijanske banke, ako se rejting Mađarske označi kao „bezvrijedan“, taj teret će pasti na leđa austrijskih i italijanskih banaka - i, jer će austrijske i italijanske banke biti izložene - i na leđa njihovih vlada.
To niko u eurozoni ne želi i zato se mašina okreće na Orbana i počinje ga tjerati, baš kao što je, potjerala Berluskonija ili Papandreua, s time da cilj ne mora nužno biti njegov pad.
Orban ne voli da sarađuje previše
Orban bi mogao to izbjeći ako postane jako kooperativan, ali to nije mentalitet tog vrlo talentovanog, ali kontroverznog političara. Njegova vlada moraće da poklekne pod zahtjevima jer neće moći bez MMF-og kredita izdržati poskupljenje svog duga na međunarodnom tržištu. No, Orban je specijalno tvrdoglav, pa ako popusti oko Centralne banke neće drugdje, procjenjuju mađarske kolege novinari u Briselu.
Oni predviđaju još veći pritisak na medije, od kojih su javni svi pod potpunom kontrolom Orbanove partije Fides (Fidesz), baš kao i sve druge državne institucije, od pozorišta i opere do šefova univerziteta.
Uz ovo, Evropska komisija pokrenula je „analizu“ novog mađarskog Ustava i promjene zakonodavstva, u sklopu koje će ocijeniti i situaciju u medijima. (Privatni mediji izloženi su raznim pritiscima, ali nužno ne moraju pjevati u istom horu sa javnim i mogu kritikovati Orbana).
Kao da ta sramota nije dovoljna za zemlju koja je prije Poljske predsjedavala Evropskom unijom, u Evropskom parlamentu, u komitetu Libe, istom koji se bavi, na primjer, vizama za zapadni Balkan, juče se raspravljalo o tome da li „Mađarska još uvijek zastupa set vrijednosti do kojih drži EU“.
Slika fašizma iz 20. vijeka
Debata je bila vrlo neugodna za Orbanovu vladu. Bivši belgijski ministar spoljnih poslova Luj Mišel pozvao je EU da započne sa primjenom paragrafa člana 7 Lisabonskog sporazuma koji podrazumijeva suspenziju prava glasa neke članice. Odbor Evropskog parlamenta ipak je odlučio da sačeka analizu Evropske komisije prije nego se izjasni o situaciji u toj zemlji.
Paralelno, jača i pritisak evropske javnosti. Francuski „Nuvel observater” poziva evropske vlade da „prestanu sa trivijalnim odnosom prema totalitarizmu“, upozoravaju na „otrovan mađarski nacionalizam“ i traže od Mađarske da bude zemlja dostojna članstva u EU.
Vodeći francuski intelektualac, Klod Levi Stros, napisao je sličan tekst u kojem je izjavio da mu slike iz Mađarske bude neželjena poređenja na fašizam dvadesetog vijeka.
Međutim, ovo dešavanje ima i drugu stranu. Mađarska je suverena zemlja, u kojoj su građani na slobodnim izborima izabrali opciju koja im se dopadala. Niko sa strane, EU ili ne, ne bi trebalo, niti mogao da ruši legitimno izabranog šefa države ili vlade. U stvari, u EU su toga toliko svjesni, da to neće niti pokušati.
Pritisak je usmjeren na to da Orban ne nanese sistemsku štetu u finansijama, ali i da se koriguje u politici. Ono na što se zapravo računa, je da je demokratija u Mađarskoj dovoljno jaka da sama iznese ovu situaciju i da ne dozvoli dalje demokratsko propadanje.
Bonus video:
