Za vlade u Evropi koje su se našle u najgoroj krizi koja je pogodila EU postaje sve teže da usklade pakete mjera štednje koje je nametnula međunarodna zajednica sa građanskom tolerancijom prema kresanju potrošnje, ostajanju bez posla i sasječenim budžetima, ocjenjuje britanski „Gardijan“.
Bilo da koriste euro ili ne, vlade od Baltika do Balkana se bore da ostanu na vlasti dok implementiraju nemilosrdne programe štednje koje diktiraju tehnokrate iz Brisela, Vašingtona i Frankfurta.
Kod dužnika pada vlast
Pad rumunske vlade nakon nedjelja nemira na ulicama Bukurešta je samo najnoviji primjer.
U Grčkoj bi se mogla raspasti još jedna klimava koalicija dok oklijeva da ispuni oštre uslove „trojke“, koju čini Evropska komisija, Evropska centralna banka (ECB) i Međunarodni monetarni fond (MMF), ukoliko želi da na vrijeme osigura drugu tranšu paketa pomoći vrijednog 130 milijardi eura kako bi otplatila dio duga narednog mjeseca.
Atina će danas ponovo ključati od bijesa pošto su dva najveća sindikata pozvala na 24-satni štrajk. Francuska i Nemačka su postigle saglasnost da Grčka treba da svoje državne prihode stavlja na račune jednog posebnog fonda iz kojeg bi se servisirao njen ogromni dug, a fond bi bio blokiran kako bi se osigurala njegova raspoloživost za tu namjenu.
Uhvaćeni u zamku između zahtjeva biračkog tijela i onoga što diktiraju međunarodni kreditori, vlade i politički lideri širom Evrope ostaju bez opcija.
Prema ocjeni „Gardijana”, problem pogoršava to što građani u nekoliko pogođenih zemalja imaju utisak da je politička klasa slična mafiji – političari u sprezi sa bankarima i građevinskim preduzimačima ili biznismenima koji su zemlju opljačkali do tačke bankrota, a onda ostavili građane da popravljaju situaciju – kroz smanjenja zarada, gubitke radnih mjesta, povećanje poreza, desetkovano zdravstvo, školstvo i penzioni sistem, koje kontrolišu bezlične tehnokrate koje dolijeću iz Brisela i Vašingtona.
Na takvu percepciju građana naišla je vlada premijera Emila Boka u Rumuniji, a slično je bilo u Grčkoj i Irskoj.
Otkako je izbila kriza prije dvije godine, vlade u sve tri zemlje koje su EU i MMF morali izbavljati paketima pomoći – Irskoj, Portugalu i Grčkoj - pale su što je bila direktna posljedica krize.
Ni kreditorima ne cvjetaju ruže
Kriza je takođe zbacila navodno nesavladivog Silvija Berluskonija u Italiji, te Hoze Luisa Zapatera u Španiji. Međutim, politički bol se nije osjetio samo na dužničkoj strani jednačine za izbavljenje.
Među kreditorima, pribjegavanje korištenja novca poreskih obveznika za spasavanje rasipnika više je nego nepopularno, što je doprinijelo promjeni vlasti u Finskoj, seriji poraza demohrišćana kancelarke Angele Merkel na izborima u njemačkim saveznim državama i oštrijem, euroskeptičnijem raspoloženju u Holandiji.
U susjednoj Mađarskoj, kontroverzni premijer Viktor Orban, mora da se pokunjeno povuče u potpunom zaokretu što se ekonomske politike tiče
Kriza sada igra veću ulogu i u ključnoj evropskoj izbornoj kampanji ove godine u Francuskoj gdje je za vrijeme mandata predsjednika Nikole Sarkozija zemlja izgubila paritet sa Njemačkom u pogledu kreditnog rejtinga i gdje ljevičarski kandidat Fransoa Oland obećava da će ublažiti mjere štednje, kao i da će ponovo pregovarati o najnovijem evropskom sporazumu o budžetskoj disciplini u slučaju pobjede na izborima.
„Kad Njemačka potpiše sporazum, kad Francuska potpiše sporazum, oni obavezuju njemački i francuski narod, a ne Njemce (ili Francuze) ljevice ili desnice“, rekao je Sarkozi povodom Olandove najave.
I u zemljama EU koje nisu članice eurozone dužnička kriza uzima svoj danak, kao što je pokazala sudbina rumunske vlade.
U susjednoj Mađarskoj, kontroverzni premijer Viktor Orban, mora da se pokunjeno povuče u potpunom zaokretu što se ekonomske politike tiče u odnosu na prethodno prezrivo odbacivanje strane pomoći da bi obezbjedio neophodnih 20 milijardi eura od EU i MMF-a.
Bonus video:
