Za pojedine stručnjake, Evroazijska ekonomska unija je samo mrtvo slovo na papiru. Istovremeno, ima i onih koju EEU smatraju nužnom. Projekat Vladimira Putina prolazi kroz teška vremena, odnosi među partnerima su napeti.
U skladu sa dosadašnjim planovima, 1. januara 2015. počinje da funkcioniše Evroazijska ekonomska unija (EEU).
Za razliku od carinske unije bivših sovjetskih republika čiji je EEU "nasljednik", nova zajednica ne sastoji se od samo tri, već od pet zemalja.
Osim Rusije, Bjelorusije i Kazahstana članice Unije su i Jermenija i Kirgistan. U maju 2011. Rusija, Bjelorusija i Kazahstan su postigli dogovor o utemeljenju privrednog saveza, a već tokom te godine počelo je da se radi na ugovoru o osnivanju Evroazijske unije.
EEU se "rađa" u teškim vremenima. Rusija se bori s velikim ekonomskim problemima, a ima i trzavica među članicama Unije.
Nedavno su bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko i njegov kazahstanski kolega Nursultan Nazarbajev posjetili Kijev. Tamo su se sastali s ukrajinskim predsjednikom Petrom Porošenkom. Stručnjaci u tom potezu vide loš signal za Moskvu - i budućnost Evroazijske unije.
Teško partnerstvo
"Situacija nije ohrabrujuća. U ovoj fazi integracije moralo bi biti pozitivnih vijesti. A sve je potpuno suprotno. U posljednje vrijeme uočavamo komplikacije u odnosima Rusije i njenih partnera. Sa Bjelorusijom je u toku sukob oko tranzita robe, a sa Kazahstanom zbog isporuke struje i uglja u Rusiju", kaže za Dojče vele Aleksej Portanski, profesor trgovinske politike na Moskovskom ekonomskom fakultetu.
I nakon ulaska Kirgistana i Jermenije u uniju, oko 80 odsto bruto domaćeg proizvoda te organizacije i dalje će poticati iz Rusije, i ta zemlja će morati i da ponese glavni teret integracije.
"To se vidi već sad, na primjer, što se tiče finansijske pomoći Bjelorusiji. Uslijediće i ustupci zbog Kirgistana i Jermenije. Svaka nova zemlja koja pristupi EEU, za Moskvu znači trošak", tvrdi Portanski.
"Izmišljotina"
"Moskvi je potrebna nadnacionalna organizacija da bi se osjećala velikom i moćnom", smatra ruski politikolog Andrej Pjontkovski.
"Ruski susjedi su proteklih godina samo iskoristili "Moskvine imperijalne komplekse", dodaje on.
Lukašenko je za učestvovanje u integracijskim projektima od Kremlja dobijao novac, a Nazarbajev garancije da se kazahstanske državne granice neće mijenjati. "Nazarbajev je naslijedio slabu zemlju na čijem sjevernom dijelu živi jako puno Rusa", pojašnjava Pjontkovski.
Ali sad su i Lukašensko i Nazarbajev otkrili Putinove slabosti. I oni analiziraju zapadne sankcije protiv Rusije i vide koliko je ranjiva ruska privreda. Uprkos napetostima EEU 1. januara počinje sa radom, doduše, samo formalno.
"Biće to mrtvorođenče, izmišljotina poput Zajednice nezavisnih država (ZND)", smatra politolog Pjontkovski.
Geopolitički interesi
Vladimir Šarihin iz moskovskog ZND-instituta u razgovoru za Dojče vele napominje da se EEU ne smije mjeriti samo u ekonomskom kontekstu.
"Ako pogledamo isključivo ekonomske prednosti i nedostatke po Rusiju, onda su tu samo gubici. Ali ako Uniju promatramo u geopolitičkom i strateškom kontekstu, onda itekako vidimo i prednosti. Primjer za to je prisustvo ruske protivvazdušne odbrane u Bjelorusiji. Ne smije se razdvajati ekonomija i geopolitika kada se radi o EEU", kaže Šarihin.
On je uvjeren da će nova Unija vremenom postati "konkurent Zapadu, koji je siromašan u pogledu energije
Ipak, EEU neće postati zaista konkurentan blok onomo brzinom koja je planirana, smatra Aleksej Portanski.
Moskovski profesor ekonomije smatra da uspjeh Unije zavisi najviše od toga koliko brzo će Rusija savladati aktuelnu krizu. Što duže ruski geopolitički interesi budu imali prioritet u odnosu na privredu, to će duže trajati i "konstrukcija" Unije.
"Danas preovlađuje politička komponenta. Ali integracija bi u prvom redu trebalo da se dogodi u oblasti trgovine i privrede", zaključuje Portanski.
Galerija
Bonus video:
