Zašto je Beč i dalje špijunsko leglo? - Vijesti.me

Zašto je Beč i dalje špijunsko leglo?

Špijunaža je međunarodni biznis u koji su svi umiješani. Ona u zemlju dovodi veliki broj ljudi sa puno novca i puno podrške

Sebastijan Kurc, Vladimir Putin
Sebastijan Kurc, Vladimir Putin (Foto: Beta-AP)

Avion iz Njujorka sa deset ruskih špijuna parkirao se u julu 2010. na pisti bečkog aerodroma do ruskog aviona, u kojem su bila još četiri agenta. To je bila najveća razmjena špijuna između Rusije i SAD od Hladnog rata.

Nije bilo iznenađenje što je kao mjesto razmjene izabran Beč, grad sa dugom tradicijom špijunske prijestonice svijeta.

Najnoviji slučaj, u kojem je pukovnik austrijske vojske osumnjičen da je 26 godina špijunirao za Moskvu, je posebno neprijatan za Austriju, moglo bi se reći najbližeg saveznika Rusije u Evropskoj uniji.

Tužioci vjeruju da je penzionisani pukovnik počinio krivična djela, uključujući otkrivanje državnih tajni, od 1992. do kraja septembra ove godine. Austrijski sud je ocijenio da su sumnje vjerodostojne, ali da nema potrebe da bude u pritivoru do suđenja.

Kancelar Sebastijan Kurc je ove nedjelje izjavio da Austrija neće jednostrano protjerivati nijednog ruskog diplomatu u odgovoru na ovaj slučaj. On je naveo tradiciju neutralnosti svoje države kao razlog što nijedan ruski zvaničnik nije protjeran u slučaju Skripalj, iako je Beč veliki diplomatski centar, gdje je postavljeno više od stotinu ruskih diplomata.

Među špijunima koji su razmijenjeni na pisti bečkog aerodroma 2010. bio je i Sergej Skripalj, koji je napadnut nervnim otrovom u Engleskoj ove godine. Skripalj je bio oficir ruske obavještajne službe, koji je radio kao britanski dvostruki agent.

Razmjenom je obuhvaćena i Ana Čepmen, koja je deportovana iz SAD. Nju nakon hapšenja nije proslavio kvalitet špijunaže koliko vatreno-crvena kosa. Rusija je oslobodila četiri špijuna koji su bili u zatvoru zbog kontakata sa Zapadom.

Za reputaciju Beča kao špijunskog centra dijelom je zaslužna geografija.

Između Prvog i Drugog svjetskog rata, Beč je postao evropsko središte špijunskih aktivnosti. Treći rajh je u tom gradu prikupljao veći dio obavještajnih podataka o južnoj i istočnoj Evropi.

Smještena blizu Gvozdene zavjese, neutralna Austrija je bila pogodno mjesto za „slušanje“ u doba komunizma, kaže Zigfrid Ber, istoričar i osnivač austrijskog Centra za studije obavještajne, propagandne i bezbjednosne studije.

Do početka Hladnog rata, Beč je smatran odličnim mjestom za prikupljanje informacija zbog velikog broja izbjeglica koje su se očajnički borile da prežive, čak i ako je to značilo prodaju podataka stranim obavještajnim službama. CIA i KGB su predvodili špijunske aktivnosti.

„Biti stacioniran u Beču tokom Hladnog rata značilo je da su obavještajne službe mogle organizovati sve vrste aktivnosti u Jugoslaviji, Mađarskoj, Čehoslovačkoj, čak i u Poljskoj“, kazao je Ber.

„Austrijskoj vladi je bilo veoma stalo da ostane neutralna. Zato je stvorila atmosferu u kojoj je svakome bilo prilično udobno i profitirali su jedni od drugih. Špijunaža je bila biznis. Ona je to i dalje. Ona u zemlju dovodi veliki broj ljudi sa puno novca i puno podrške“.

Film „Treći čovjek“ sa Orsonom Velsom iz 1949. prikazuje poslijeratni Beč podijeljen u četiri savezničke zone, koje kontrolišu Britanci, Amerikanci, Francuzi i Sovjeti.

Iako je priča više fokusirana na reketiranje na crnom tržištu nego na špijunažu, Zigfrid Ber kaže da je inspirisan austrijskim novinarom Peterom Smolkom, koji je radio za britansku obavještajnu službu i takođe bio sovjetska krtica.

Danas je u Beču smješteno jedno od četiri sjedišta Ujedinjenih nacija i oko 40 važnih međunarodnih organizacija koje imaju delegacije iz cijelog svijeta, uključujući agenciju za atomsku energiju (IAEA), OEBS, OPEC.

To znači da mnoge države nemaju samo ambasadu, nego do još dvije ili više diplomatskih misija pri međunarodnim organizacijama. One obezbjeđuju i diplomatski imunitet i paravan za špijune.

Sa otprilike 320 bilateralnih i multilateralnih diplomatskih predstavništava u Beču, skoro 4.000 diplomata i više od 6.000 međunarodnih zvaničnika, grad vrvi od informacija koje strane obavještajne službe žele da prikupe.

U godišnjem izvještaju austrijske Federalne službe za zaštitu ustavnosti i borbu protiv terorizma (BVT) navodi se da je Austrija „omiljena oblast operacija” za strane špijune i da je broj agenata obavještajnih službi i dalje „visok”.

Šef BVT Peter Gridling nije htio da saopšti tačan broj stranih agenata koji rade u diplomatskim misijama, ali je kazao da se radi o „zajednici od nekoliko stotina ljudi, ali manje od 1000“.

Međutim, rekao je da mu je drago da je Brisel postao veće špijunsko leglo nego Beč.

Gerhard Mangot, profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu Inzbruk, kaže da je opštepoznato da agenti stranih obavještajnih službi često pokušavaju da regrutuju austrijske doušnike.

Njega je iznenadilo to što je austrijska vlada odlučila da javno istupi sa optužbama protiv penzionisanog austrijskog pukovnika, posebno imajući u vidu bliske veze Beča sa Rusijom.

„Tajne službe su veoma aktivne u Austriji na bilateralnoj osnovi, pokušavajući da pridobiju doušnike iz različitih institucija“, rekao je.

Profesor je ispričao da su pokušali da ga vrbuju i Rusi i Britanci.

„Osoba iz ruske tajne službe me je kontaktirala 1990-ih sa predlogom da radim za rusku stranu i moram da kažem da me je i MI6 kontaktirala 1990-ih da se angažujem kao doušnik“.

„Siguran sam da ima još puno Austrijanaca koji rade za strane tajne službe“, kazao je. „Činjenica da je taj politički špijun otkriven ne bi trebalo da čudi austrijsku vladu“.

Zigfrid Ber se slaže. „Političari su do sada morali shvatiti da je špijunaža međunarodni biznis u koji je svako umiješan. Umjesto da optužuju Ruse, Austrijanci bi trebalo da se pozabave svojim uređenjem i zapitaju kako je moguće da su 25 godina imali špijuna u svojim redovima“.

Labavi zakoni o špijuniranju

Bivši šef austrijske obavještajne službe rekao je jednom da više od sedam hiljada špijuna operiše u Beču, gradu od 1,8 miliona stanovnika. „To je lijep grad u kojem špijuni mogu živjeti i dovesti svoje porodice“, dodao je.

Iako postoji veliki broj razloga da Beč posjete i turisti i špijuni, čuvena saher torta i habzburške palate nisu ono zbog čega se obavještajne službe i dalje okupljaju u tom gradu.

Austrijski zakoni o špijuniranju su među najlabavijima u svijetu i nisu mijenjani od pada Austrougarske monarhije. Jedine špijunske aktivnosti koje se smatraju ilegalnim u državi su one koje direktno ciljaju Austriju.