Autokratama je uvijek neko drugi kriv

Erdogan, koji dominira turskom politikom više od petnaest godina, prvo kao premijer, a onda od 2014. kao predsjednik, tvrdi da su drastičan pad vrijednosti turske lire izazvali „ekonomski teroristi na društvenim mrežama“ i „podmukla politička zavjera“ Sjedinjenih Država (inače NATO saveznica Turske)
61 pregleda 15 komentar(a)
Ažurirano: 19.08.2018. 07:15h

Turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan gotovo da ima monopol nad vlašću u svojoj zemlji, uz čvrstu kontrolu nad ekonomijom, medijima i vojskom. Ipak, ovaj autoritarni lider krivi strane „zavjere“ i domaće sabotere za krizu valute i ekonomske nedaće u zemlji, piše Radio Slobodna Evropa.

Erdogan, koji dominira turskom politikom više od petnaest godina, prvo kao premijer, a onda od 2014. kao predsjednik, tvrdi da su drastičan pad vrijednosti turske lire izazvali „ekonomski teroristi na društvenim mrežama“ i „podmukla politička zavjera“ Sjedinjenih Država (inače NATO saveznica Turske).

Erdoganovi provokativni komentari izazivaju zabrinutost, ali ovaj ratoborni lider često pribjegava krivljenju drugih kada je pritjeran uza zid.

Za neuspjeli puč 2016. okrivio je sveštenika iz Amerike Fetulaha Gulena, mada to nije potkrijepio dokazima. Onda je sproveo masovnu čistku desetina hiljada navodnih Gulenovih pristalica u Turskoj, što su borci za ljudska prava ocijenili kao izgovor za gušenje neistomišljenika.

Međutim, Erdogan nije jedini autokrata koji krivi domaće i strane neprijatelje kako bi skrenuo pažnju sa sopstvenih neuspjeha.

Iranski vrhovni vođa, ajatolah Ali Hamnei i ruski predsjednik Vladimir Putin takođe krive „zapadne zavjere“, petokolonaše i „strane agente“ za ekonomski i politički položaj svojih zemalja.

„Autokratama su naročito potrebni žrtveni jarci,“ kaže Garet Dženkins, politički analitičar iz Istanbula. „Bilo da je to neka strana zemlja, nacionalna ili vjerska manjina, oni uvijek nađu nekog žrtvenog jarca kako bi objasnili zašto su stvari krenule naopako. To je u njihovoj prirodi, jer imaju svu vlast u svojim rukama.“

Usljed strahovanja da bi Turska mogla upasti u ekonomsku krizu, nacionalna valuta je u odnosu na dolar pala na rekordno nizak nivo - gotovo 45% ove godine. Pogoršani odnosi sa Vašingtonom ubrzali su pad vrijednosti lire.

Vašington je uveo sankcije dvojici turskih ministara zbog hapšenja američkog sveštenika kojeg Ankara optužuje za terorizam. SAD su prošle nedjelje povećale carinsku stopu na uvoz metala iz Turske.

Kao odgovor na ovaj pritisak, Erdogan je kazao da se Turska nalazi na meti „ekonomskog rata“ i pozvao građane da prodaju dolare i eure i kupe lire, u očajničkom pokušaju da podupre nacionalnu valutu.

„Ne bi bilo racionalno objašnjavati pad i nepostojanost lire jednim napadom,“ kaže za RFE/RL Kan Slečuki, turski ekonomista i član istanbulskog Centra za ekonomske i spoljnopolitičke studije. „Pad lire izazvan je stvarnim ekonomskim razlozima. Dodajte tome ove tenzije sa Sjedinjenim Državama i dobićete recept za izraženu nepostojanost valute.“

Ekonimisti kažu da bi Ankara morala podići kamatne stope kako bi ublažila rastuću inflaciju, ali je Erdogan takav potez nazvao „neislamskim“. On tvrdi da visoke kamate izazivaju visoku inflaciju, sa čim se mnogi ekonomisti ne slažu.

„Dešava se erozija institucija jer je sve koncentrisano u Erdoganovim rukama,“ kaže Dženkins. „Imamo i eroziju profesionalizma jer se Erdogan okružio ljudima koji mu povlađuju, a drugi problem je to što on ima neke sopstvene ekonomske ideje koje diktiraju ekonomsku politiku Turske.“

Cionisti i satanističke SAD

Erdoganova taktika oslikava slične strategije koje koriste Iran i Rusija, regionalne sile na čelu sa autokratama koje mnogi optužuju za sistemsku korupciju i pogrešno vođenje ekonomske politike.

Hamnei, koji Iranom vlada od 1989. i čija je riječ zadnja kada se radi o svim važnim državnim pitanjima, krivi spoljne „neprijatelje“ za ekonomsku krizu u zemlji, pad nacionalne valute i široko rasprostranjene proteste protiv vlasti zbog ekonomskih nedaća.

Naročito kritikuje Izrael - „cioniste“ - i „satanističke“ Sjedinjene Države.

Međutim, ekonomisti tvrde da je Teheran sam izazvao ekonomsko posrnuće, iako su američke sankcije pogoršale probleme.

Iransku ekonomiju mahom kontroliše država. Zavisna je od nafte i gasa i opterećena kontrolom cijena i subvencijama.

„Iranska vlada nije uspjela da sprovede neku vrstu strukturnih reformi za slobodno tržište i liberalizaciju koje su potrebne za ekonomski rast,“ kaže za RFE/RL Stiv Hanke, ekonomista sa baltimorskog Univerziteta Džon Hopkins. „Vodi se potpuno pogrešna ekonomska politika još od Islamske revolucije (1979.). Ako bi se sprovele sveobuhvatne reforme, desio bi se veliki ekonomski bum i bio bi zabilježen veoma brz rast.“

Zapad podriva Rusiju

Poput Ankare, i Moskva za svoje nevolje krivi spoljne faktore.

Ruska ekonomija koja zavisi od izvoza zapala je u recesiju 2014. kada je došlo do pada cijene nafte na svjetskom tržištu, a zapadne zemlje uvele sankcije Moskvi zbog oružane aneksije ukrajinskog poluostrva Krim i učešća u ratu u istočnoj Ukrajini.

Međutim, Putin za povremene promjene vrijednosti rublje i ekonomsku stagnaciju posljednjih godina krivi pokušaje Zapada da „kontroliše i oslabi Rusiju“, potpuno ignorišući ono što mnogi analitičari opisuju kao dugogodišnje pogrešno vođenje ekonomske politike i neuspjeh Moskve da smanji ogromnu zavisnost zemlje od izvoza nafte i gasa.

Galerija

Bonus video: