I beskućnici koriste Fejsbuk i ostale društvene mreže, jer im to daje osjećaj da su prihvaćeni i jednaki s drugim ljudima, bez obzira na njihov socijalni status.
Istraživanje Univeriteta u Dajtonu pokazala je kako ljudi na Fejsbuk gledaju kao na entitet od bilion dolara koji nudi dionice i prodaje gomilu reklama.
Ali na Fejsbuk, beskućnici imaju jednak pristup svim Fejsbukovim sadržajima te tako dobijaju osjećaj pripadnosti, a to je nešto što je jače od materijalnog posjedovanja, utvrdio je sociolog i kriminolog Art Jipson u studiji koju je objavilo Američko sociološko društvo.
Kroz intervjue s ispitanicima, Jipson je otkrio da se beskućnici koriste društvenim mrežama ne samo da bi izgradili mreže potpore već da bi riješili svakodnevne probleme poput pitanja gdje jesti, pronaći mjesto za spavanje te gdje se nalaze različite socijalne službe.
'Zašto ne bih i ja bio na Fejsbuku?', upitao je jedan od ispitanika u studiji. 'Imam jednaka prava kao i svi drugi. Samo zato što sam beskućnik ne znači da mi do ovih stvari nije stalo. Moja porodica, prijatelji i ljudi za koje brinem su na Fejsbuku.'
"Niko na netu me ne gnjavi što se nisam istuširao"
Jipson je otkrio da nekim članovima zajednice beskućnika, društvene mreže predstavljaju utočište i mjesto za interakciju gdje neće biti osuđivani.
"Niko na netu me ne gnjavi što se nisam istuširao. Ne osuđuju me i osjećam se prihvaćeno", riječi su drugog ispitanika u istraživanju.
Jipson smatra zanimljivim otkriće da na stranicama društvenih mreža, od kojih neke zarađuju na oglašavanju baziranim na "lajkovima", klikovima, komentarima, statusima, čak i oni najmanje komercijalno atraktivni korisnici postaju jednaki onim najbogatijim što pokazuje da duštvene mreže svima donose jednake usluge i korist.
I na Tviteru
"Naši "postovi" postaju vlasništvo oglasnih firmi koje čine sve kako bi ostvarile dobit u obliku vrijednosti za kompaniju i dioničare radije nego za korisnike, utvrdio je Jipson.
"Ali za siromašne korisnike društvenih mreža, koji su rastuća populacija, vrijednost je u samoj online zajednici koja je egalitarna", pojasnio je.
Jipsonova inspiracija za projekt dogodila se slučajno kada je kao istraživač sociologije muzike imao nedeljni šou na univerzitetu.
Kada je jednog koji se javio pitao za ime i lokaciju, iznenadio se jer je saznao da se radi o beskućniku koji ima mobilni telefon.
Kasnije je kontaktirao tog čovjeka i utvrdio da koristi telefon za društvene mreže – provjeravanje i pisanje poruka na Fejsbuku i Tviteru.
Organizovao je intervju s čovjekom koji se javio i to je dovelo do intervjua s 13 drugih beskućnika iz te zajednice.
Prema Jipsonu, većina od njih imala je više od 100 Fejsbuk prijatelja.
Bonus video:
