Debate su značajan dio predizborne kampanje - Vijesti.me
Tanak led za kandida

Debate su značajan dio predizborne kampanje

Bez obzira na to da li utiču na izbornu trku ili ne, predsjedničke debate u SAD su važan dio šire priče o svakom kandidatu koju će birači ocjenjivati kada uđu u glasačke kabine

Barak Obama Mit Romni
Barak Obama Mit Romni (Foto: Reuters)

Komentatori obično prave veliku stvar od predsjedničkih debata u Sjedinjenim Državama. Međutim, podaci stalno pokazuju da je veoma malo predsjedničkih debata koje donesu velike promjene u dinamici kampanje – osim nekoliko izuzetaka kada je razlika između kandidata bila tijesna, kao 1960. i 2000, te je nastup kandidata imao nekog uticaja.

Bez obzira na to da li utiču na izbornu trku ili ne, predsjedničke debate su ipak važan dio šire priče o svakom kandidatu koju će birači ocjenjivati kada uđu u glasačke kabine u novembru.

Od dobrog nastupa jedino je važnije izbjeći greške. Naročito u današnjoj eri Jutjuba i ponoćnih tok šou emisija, svaka omaška može postati materijal za vijesti. Posljednja stvar koju jedan kandidat želi je da inspiriše scenariste humorističke emisije "Subotom uveče uživo" koji pripremaju sljedeću epizodu.

Brojne su greške koje su predsjednički kandidati pravili godinama. Loš govor tijela predstavlja uobičajenu grešku.

Džon Kenedi i Ričard Nikson

Koliko god se kandidati usredsrede na to da do savršenstva dovedu suštinu onoga što govore pred kamerama, ogroman broj Amerikanaca je, u stvari, najviše zainteresovan da vidi kako će oni to reći.

Znoj na obrvama Ričarda Niksona tokom debate 1960, njegovo blijedo lice i lutajući pogled odavali su utisak političara kome se nije moglo u potpunosti vjerovati.

To što je predsjednik Džordž Buš Stariji 1992. gledao na sat dok su mu postavljali pitanja tokom sučeljavanja sa Bilom Klintonom stvorilo je sliku da ima malo interesovanja i strpljenja za Amerikance koji su prolazili kroz recesiju.

Izgled jeste bitan, ali je bitno i ono što se kaže. Način na koji kandidati formulišu svoje ideje može dosta da znači. Iako kandidati uvijek dolaze u iskušenje da dokažu da znaju o čemu govore, ponekad previše priče može biti kobno.

Predsjednik Džimi Karter je 1980. dao dugačak i opširan odgovor na pitanje o zdravstvenom osiguranju. Ronald Regan se samo okrenuo prema njemu i rekao: „Evo ga opet!“

Džim Karter i Ronald Regan

Regan je upotrebio samo tih par riječi da potegne pitanje da li Karter, uz sve svoje znanje, stvarno zna o čemu priča i da li mu se može vjerovati.

Reganov rasplinuti odgovor na jedno pitanje tokom debate 1984, kada se činilo da ima problema da sabere misli i uobliči odgovor, izazvao je dilemu da li je možda prestar da bude predsjednik.

Međutim, on se na sljedećem sučeljavanju povratio prebacivši loptu protivniku Valteru Mondejlu kada je rekao: „Želim da znate da pitanje godina neću razmatrati kao temu ove kampanje. Ne želim da u političke svrhe koristim mladost i neiskustvo svog protivnika.“

Verbalni gafovi takođe mogu od debate da naprave glavnu glavobolju kampanje. Prije debate protiv Kartera 1976, predsjednik Džerald Ford se žustro pripremao da odgovori na kritike i ljevičara i desničara da njegovo primirje sa Sovjetskim Savezom znači da je on, u suštini, prihvatio da je komunizam neuništiv.

Čak i u vremenu kada se u politici sve priprema do sitnih detalja, televizijska debata je i dalje događaj rezervisan za pravljenje dosta grešaka
Kada je Ford na pitanje odgovorio rekavši da „u istočnoj Evropi nema sovjetske dominacije i da je u Fordovoj administraciji nikada neće ni biti“, mislio je da kaže da ne prihvata njen legitimitet, ni to da ljudi žive pod komunističkom vlašću.

Kada mu je preneraženi voditelj ponovio pitanje, Ford je samo ponovio ovu izjavu. Karter ju je momentalno iskoristio da ga napadne i potegne pitanje da li je Ford u stanju da se iznese sa predsjedničkim dužnostima.

Predsjedničke debate sadrže dosta „tankog leda“ za kandidate. Čak i u vremenu kada se u politici sve priprema do sitnih detalja, televizijska debata je i dalje događaj rezervisan za pravljenje dosta grešaka.

Kada se televizijske kamere fokusiraju na sve što rade kandidati i kad su politički analitičari spremni da se obruše na svaku riječ i pokret, aktuelni predsjednik SAD Barak Obama i Mit Romni moraju voditi računa (naročito jer ankete pokazuju tijesnu razliku u podršci) da budu oprezni i svjesni koliko je njihovih prethodnika posrnulo u ovoj areni.

Obama će morati da prenese utisak snažnog vođe, što kritičari tvrde da mu nedostaje, a neopredijeljeni još pokušavaju da procijene. Romni će, opet, morati da izbjegava gafove, kakvi su ga više puta doveli u nezgodnu situaciju, i da pokaže da nije samo kreatura koja predstavlja 1% Amerikanaca.

Prevela i priredila Danka Vraneš Redžić