Teroristička organizacija Islamska država rođena je u jednom zatvoru u Iraku, i to ispred nosa američkih bezbjednosnih službi, priča jedan visoki komandant te grupe za britanski "Gardijan". Ovaj nekad mladi džihadista, sa ratnim nadimkom Abu Ahmed, dospio je prije deset godina u Kamp Buka, zatvor na jugu Iraka, a danas je visoki zvaničnik Islamske države.
On se prisjeća da je, kao i drugi zatvorenici, u kamp došao sa velikim strahom, ali da su ubrzo svi shvatili da američki zatvor zapravo pruža izuzetnu priliku.
"Nikad ne bismo mogli ovako da se okupimo svi u Bagdadu ili negdje drugo. To bi bilo opasno. Ovdje, ne samo da je bilo bezbjedno, već smo bili samo par stotina metara udaljeni od rukovodstva Al Kaide," priča on.
Upravo je u Kamp Buki upoznao Abu Bakr al Bagdadija, sadašnjeg vođu Islamske države, za koga se tvrdi da je najopasniji teroristički lider na svijetu. Američka okupacija koja je, kako su on i njemu slični vjerovali, pokšavala da nametne promjenu vlasti u Iraku u korist većinske šiitske populacije, a na štetu vladajućih sunita, zapravo je podstakla militantno djelovanje Abu Ahmeda i njemu sličnih.
Njegova rana uloga u onome što će kasnije postati Islamska država obezbijedila mu je sada visoku poziciju u "probuđenoj pobuni" koja se prelila van granica i stigla do Sirije.
Pristao je da priča za "Gardijan" tek poslije dvije godine ubjeđivanja i pošto je i sam počeo da sumnja u ispravnost ideologije ISIL-a. Naime, brutalnost ISIL-a počela je da se kosi sa njegovim stavovima koji su vremenom omekšali.
Al Bagdadi, kako priča sagovornik "Gardijana", u početku je bio na distanci od drugih zatvorenika koji su ga smatrali tajanstvenim, dok su čuvari imali utisak da je on imao umirujući uticaj na okruženje i obraćali mu se sa molbom da pomogne u rješavanju sukoba među zatvorenicima.
Al Bagdadija su američke snage uhapsile u Faludži u februaru 2004. godine kada je već vodio jednu militantnu grupu. Većina zatvorenika - njih 24.000 podijeljenih u 24 kampa - uopšte nisu znali ko je Al Bagdadi.
Zatvorom se upravljalo po strogim hijerarhijskim linijama gdje je boja uniforma održavala status zatvorenika. Zelenu su nosili osuđeni na duge kazne, crvenu oni koji su počinili zločine u zatvoru, dok su žuta i narandžasta bila za obične zatvorenike.
Mala militantna grupa koju je Al Bagdadi predvodio prije dolaska u zatvor, bila je jedna od mnogih nastalih na talasima pobune sunita od kojih su mnogi potom stali pod zastavi Al Kaide u Iraku, a zatim i Islamske države u toj zemlji.
"Al Bagdadi je bio tih i harizmatičan. Imali ste utisak da je neka važna osoba. Ali bilo je drugih mnogo važnijih, iskreno, nisam mislio da će dogurati tako daleko. Za sve to vrijeme, nova strategija izgradnje Islamske države koju je vodio, izrastala je pred nosem Amerikanaca. Da nije bilo američkog zatvora u Iraku, ne bi bilo ni Islamske države danas. Kamp Buka je bio fabrika koja nas je sve stvorila, izgradila našu ideologiju," priča Abu Ahmed.
Kako je vrijeme prolazilo, Al Bagdadi se sve češće nalazio u središtu svakog problema u zatvoru odakle je pušten u decembru 2004. Američke snage su ga veoma poštovale i za razliku od drugih zatvorenika, Al Bagdadi je mogao da odlazi u druge kampove i da posjećuje ljude.
Zatvori su postali leglo radikalizacije i svi lideri su se tu redovno sastajali. Najvažnije figure u Buki bili su oni bliski nekadašnjem lideru Al Kaide Abu Musab al-Zarkaviju koji je 2004. priznat kao vođa džihada. Uprkos rezervama, do 2006. Abu Ahmed je, kako kaže, već postao dio "ubilačke mašine" koja je u naredne dvije godine radila punom parom. Iračani su, priča on, najvažniji ljudi u sastavu sadašnje Islamske države zbog toga što su se godinama pripremali za to.
"Potcijenio sam Al Bagdadija. I Amerika je potcijenila ulogu koju je imala u tome što je od njega stvorila ono što je danas," kaže on.
Abu Ahmed je i dalje član ISIL, aktivan je u operacijama grupe u Iraku i Siriji. I mada je u razgovoru za "Gardijan" priznao da nevoljno ostaje u njoj ipak ne želi da rizikuje da je napusti. Život u okviru Islamske države znači moć, novac, žene i status - sve privlačne draži za ove mladiće opsjednute time - ali znači i ubijanje i dominaciju jednog pogleda na svijet u koji više Abu Ahmed ne vjeruje tako vatreno.
"Najveću grešku sam napravio kada sam im se priključio. Nije da ja ne vjerujem u džihad. Vjerujem. Ali koje opcije imam? Ako odem, mrtav sam, kao i moja porodica," kaže on.
Njegov životni put sličan je mnogim drugim pripadnicima ISIL-a: u početku borba protiv okupacione vojske, zatim sukob sa starim sektaškim neprijateljem, a sada rat.
"Ima i drugih koji nisu ideolozi. Ljudi koji su počeli u Buki kao ja. Posle je sve postalo mnogo veće od nas i to ne može da se zaustavi. To je van kontrole bilo kog pojedinca, i Al Bagdadija, i bilo koga u njegovom okruženju," zaključuje Abu Ahmed.
Bonus video:
