Ispovjest iz zatvora: Umjesto slatkiša dijelim so kad mi se rodi sin - Vijesti.me
15 GODINA U ZAROBLJENIŠTVU

Ispovjest iz zatvora: Umjesto slatkiša dijelim so kad mi se rodi sin

Decenije iskustva su dokazale da izraelski nehumani sistem kolonijalne i vojne okupacije ima za cilj da slomi duh zatvorenika i nacije kojoj pripadaju, nanoseći im fizički bol, odvajajući ih od njihovih porodica i zajednica, koristeći ponižavajuće mjere da bi prisilili na podčinjavanje. Uprkos ovakvom tretmanu, mi se nećemo predati

Marvan BArguti
Marvan BArguti

Marvan Barguti, člana palestinskog Parlamenta i Centralnog Komiteta Fataha, koji je u izraelskom zatvoreništvu 15 godina, napisao je autorski tekst povodom štrajka glađu palestinskih zatvorenika koji je započet u ponedeljak.

Članak koji je objavio Njujork Tajms prenosimo u cjelosti:

HADARIM ZATVOR, Izrael – Provevši posljednjih 15 godina u izraelskom zatvoru, bio sam i svjedok i žrtva izraelskog ilegalnog sistema masovnih nasumičnih hapšenja i zlostavljanja palestinkih zatvorenika. Nakon što sam iscrpio sve druge opcije, odlučio sam da nemam drugog izbora osim da se protiv ovog zlostavljanja  borim štrajkom glađu.

Nekih 1.000 palestinskih zatvorenika je odlučilo da učestvuje u ovom štrajku glađu, koji počinje danas, na dan koji ovdje obilježavamo kao Dan zatvorenika. Štrajk glađu je najmirnija moguća forma protesta. On nanosi bol isključivo onima koji u njemu učestvuju i njihovim voljenim, u nadi da će njihovi prazni stomaci i njihova žrtva pomoći da se poruka proširi izvan granica njihovih tamnih zatvorskih ćelija. 

Decenije iskustva su dokazale da izraelski nehumani sistem kolonijalne i vojne okupacije ima za cilj da slomi duh zatvorenika i nacije kojoj pripadaju, nanoseći im fizički bol, odvajajući ih od njihovih porodica i zajednica, koristeći ponižavajuće mjere da bi prisilili na podčinjavanje. Uprkos ovakvom tretmanu, mi se nećemo predati.

Izrael, okupatorska sila, krši međunarodno pravo na različite načine već skoro 70 godina, a ipak je oslobođen odgovornosti za svoja nedjela. Izrael je najgrublje kršio Ženevsku konvenciju protiv palestinskog naroda; zatvorenici, uključujući muškarce, žene i djecu, nisu izuzetak u ovome. 
Imao sam samo 15 godina kada sam prvi put zatvoren. Imao sam jedva 18 godina kada me je izraelski istražitelj natjerao da raširim noge u sobi za ispitivanje, prije nego me je udario u genitalije. Onesvijestio sam se od bola, i kao rezultat pada imam trajni ožiljak na čelu. Istražitelj mi se rugao nakon toga, govoreći da nikad neću imati potomstvo jer ljudi kao ja stvaraju samo teroriste i ubice. 

Nekoliko godina kasnije, opet sam bio u izraelskom zatvoru, vodeći štrajk glađu u vrijeme kada mi se rodio prvi sin. Umjesto slatkiša koje obično dijelimo kada saopštavamo takve vijesti, davao sam so drugim zatvorenicima. Kada je imao tek 18 godina, i on je uhapšen i proveo je četiri godine u izraelskim zatvorima. 

Najstariji od moje četvoro djece je sada čovjek od 31 godinu. A ipak ja sam još uvijek tu, vodeći ovu borbu za slobodu zajedno sa hiljadama zatvorenika, milionima Palestinaca i podrškom iz svih krajeva svijeta. Šta je to u aroganciji okupatora i opresora i njihovih podržavalaca što ih čini gluvim za tako prostu istinu: Naši lanci će se prije slomiti od nas, jer je u ljudskoj prirodi borba za slobodu bez obzira na cijenu.

Izrael je izgradio skoro sve svoje zatvore unutar Izraela, a ne na okupiranoj teritoriji. Čineći to, nezakonito i nasilno je premjestio palestinske civile u zarobljeništvo i iskorištava situaciju da ograniči porodične posjete i da muči zatvorenike dugim transportom u okrutnim uslovima. Pretvorio je osnovna ljudska prava koja su zagarantovana međunarodnim pravom – uključujući i neka teško izborena prethodnim štrajkovima glađu – u privilegije za koje zatvorska služba odlučuje da li da nam ih da ili oduzme. 

Palestinski zatvorenici i pritvorenici pate zbog mučenja, nehumanog i ponižavajućeg tretmana, i medicinske nebrige. Neki su i ubijeni u toku pritvora. Prema posljednjem brojanju Palestinskog kluba zatvorenika, oko 200 palestinskih zatvorenika je umrlo od 1967. zbog ovakvog postupanja. Palestinski zatvorenici i njihove porodice su takođe primarna meta izraelske politike kolektivnog kažnjavanja.

Kroz naš štrajk glađu, mi tražimo prekid ovog zlostavljanja.

U toku prethodnih pet decenija, prema podacima organizacije za ljudska prava Addameer, više od 800.000 Palestinaca je bilo pritvarano ili zatvarano od strane Izraela – što predstavlja oko 40% muške populacije na teritoriji Palestine. Danas, oko 6.500 nas je još uvijek u zatvoru, među njima i neki koji imaju nesreću da drže svjetske rekorde za broj dana provedenih u zatvoru kao politički zatvorenici. Jedva da postoji ijedna porodica u Palestini koja nije patila zbog zatvaranja jednog ili nekoliko njenih članova. 

Kako se postaviti prema ovom nevjerovatnom stanju stvari?

Izrael je uspostavio dvojni pravni sistem, jednu vrstu sudskog aparthejda, koji obezbjeđuje skoro potpunu zaštitu svim Izraelcima koji počine zločin prema Palestincima, dok u isto vrijeme kriminalizuje Palestinsko prisustvo i otpor. Izraelski sudovi su šarada pravde, očigledno instrumenti kolonijalne i vojne okupacije. Prema podacima američke vlade, stopa osuđivanja Palestinaca u izraelskim vojnim sudovima je skoro 90 procenata. 

Među stotinama hiljada Palestinaca koje je Izrael zatvarao ima i djece, žena, parlamentaraca, aktivista, novinara, boraca za ljudska prava, akademika, političkih figura, militanata, slučajnih prolaznika, članova porodice zatvorenika. I sve to sa jednim ciljem: da se sahrane legitimne aspiracije jednog čitavog naroda. 

Umjesto toga, izraelski zatvori su postali kolijevka trajnog pokreta za palestinsko pravo na samoopredjeljenje. Ovaj novi štrajk glađu će još jednom pokazati da su pokreti zatvorenika kompas koji vodi našu borbu, borbu za Slobodu i Dostojanstvo, ime koje smo odabrali za ovaj novi korak u našoj dugoj šetnji ka slobodi.

Izrael je pokušao da nas sve brendira kao teroriste kako bi legitimizovao svoja nedjela, uključujući masovna nasumična hapšenja, mučenja, mjere kažnjavanja i okrutne restrikcije. Kao dio izraelskih napora da umanje palestinsku borbu za slobodu, izraelski sud me je osudio na pet doživotnih robija i 40 godina u zatvoru na suđenju koje je više bilo politički šou i od kojeg su se ogradili međunarodni posmatrači. 

Izrael nije prva okupatorska i kolonijalna sila koja se koristi ovim sredstvima. Svaki pokret nacionalnog oslobođenja u istoriji se može prisjetiti slične prakse. Iz tog razloga toliko ljudi koji su se borili protiv opresije, kolonijalizma i aparthejda stoji uz nas i podržava nas. Međunarodna kampanja za oslobođenje Marvana Bargutija i svih palestinskih zatvorenika koju su pokrenuli ikona anti-aparthejda Ahmed Katrada i moja žena 2013. godine iz bivše ćelije Nelsona Mendele na ostrvu Roben, dobila je podršku osam dobitinika Nobelove nagrade, 120 vlada i stotina lidera, parlamentaraca, umjetnika i akademika širom svijeta.

Njihova solidarnost otkriva lažni izraelski moral i politički neuspjeh. Prava se ne dobijaju od strane opresora. Sloboda i dostojanstvo su univerzalna prava koja su nerazdvojiva od čovječaanstva, koja trebaju uživati svi narodi i sva živa bića. Palestinci neće biti izuzetak. Jedino kraj okupacije će zaustaviti ovu nepravdu i označiti rađanje mira.