Postoji pravilo u ratovanju koje je rijetko kada djelovalo istinitije nego u ovom trenutku: malo toga se može postići iz vazduha.
Ukoliko zapadne snage žele da se oslobode Muamera Gadafija, potrebne su im snage ne terenu koje mogu da se suprotstave njegovim bezbjednosnim snagama. Pobunjenici se do sada nijesu pokazali doraslim tom zadatku.
Rojtersovi dopisnici i drugi na terenu u istočnoj Libiji opisuju pobunjenike kao pune entuzijazma ali slabo organizovane, sa slabim rukovodstvom, pogrešnim oružjem i bez obuke.
Međunarodna koalicija koja sprovodi rezoluciju Savjeta bezbjednosti UN nema mandat za sastavljanje pobunjeničke vojske, a zapadni lideri imaju malo političke podrške kod kuće za takav zadatak. Međutim, može se dogoditi da ne budu imali izbora.
Eksperti kažu da je još uvijek rano: potencijal vazdušne sile još nije u potpunosti iskorišten. Ako je koalicija već rasporedila male specijalne jedinice na teren u Libiji, ima još dosta vojnih opcija koje ne znače pružanje direktne vojne pomoći rukovodstvu ili pobunjenicima.
„Daleko smo od scenarija podizanja vojske u stilu Lorensa od Arabije koja bi prešla pustinju i zauzela Tripoli“, kazao je britanski odbrambeni ekspert Tim Ripli, govoreći o britanskom oficiru koji je koji je pomogao da se sastavi arapska vojska u Prvom svjetskom ratu.
Malo je osnovnih informacija
Međutim, kako Gadafijeve snage ulaze u gradove gdje ih je teže gađati iz vazduha, zapadni komandanti možda neće imati izbora osim da pomognu pobunjenicima da postanu kopnena vojska kakva treba da budu kako bi ostvarili svoju misiju.
„Pobunjenici se do sada nijesu pokazali sposobnim da urade ono što je iz vazduha nemoguće“, piše u analizi agencije Stratfor. „Bez toga ne samo da koalicija ostaje bez pravih sredstava da dovrši posao, već Gadafijeva antikolonijalna priča postaje uvjerljivija kako se konflikt nastavlja“.
Prvi zadatak timova specijalnih snaga u Libiji bio bi da poboljšaju kampanju iz vazduha prikupljanjem informacija. Ima dosta osnovnih informacija koje saveznici još nemaju.
„U ovom trenutku je veoma teško razlučiti koga bombardovati“, kazao je Ripli. „Obje strane se voze okolo u identičnim vozilima i iz vazduha je skoro nemoguće razlučiti ko su pobunjenici, a ko Gadafijeva vojska“.
Drugi korak bi bio da specijalne snage služe kao taktični kontrolori, usmjeravajući napade kao što su to odlučno činili u američkoj kampanji za zbacivanje talibana u Kabulu 2001.
Ovo bi bilo teže sakriti, ali bi javnosti moglo biti objašnjeno kao dio zadatka organizovanja kampanje iz vazduha, u okviru UN rezolucije za sprečavanje Gadafijevih snaga da ugrožavaju civile.
Direktna pomoć, savjeti ili usmjeravanje pobunjenika bi značili dodatnu eskalaciju, koja bi vjerovatno prevazilazila rezoluciju UN, i predstavljala bi test snage diplomatskih saveza i političke volje kod kuće.
Potrebno ubijediti arapske zemlje
Jedan od načina da se minimalizuje kontroverza pomaganja pobunjenicima jeste da se ubijede arapske zemlje da preuzmu vođstvo.
„Zapadne zemlje očigledno ne žele da ih previše povezuju sa pobunjenicima, jer bi to produbilo priču o 'uplitanju' Zapada. Stoga ima više smisla da se američki saveznici u regionu – Egipat, Jordan, Saudijska Arabija ili Katar – fokusiraju na podršku pobunjenicima“, kazao je Šadi Hamid, šef istraživačkog odsjeka na Brukings Doha centru.
Međutim, ubjeđivanje arapskih zemalja da preuzmu takvu ulogu može se pokazati teškim, zbog straha od kritika u regionu ili kod kuće. Do sada maleni Katar je jedina arapska zemlja koja je prihvatila vojnu ulogu u kampanji, šaljući svoje avione.
Ukoliko sve ostalo propadne, a zapadni saveznici ipak odluče da moraju sami djelovati kako bi pomogli pobunjenicima, uspjeh nije zagarantovan. Pojedini analitičari tvrde da su pobunjenici jednostavno previše dezorganizovani da im čak ni moderni Lorens od Arabije ne može pomoći.
Bonus video:
