Možemo li učiti od istorije ako je nismo živjeli

Neke od snaga koje su prijetile miru i demokratiji prije jednog vijeka, ponovo su oživjele. Kako blijedi sjećanje koje povezuje čitav kontinent, postavlja se pitanje može li evropski liberalni poredak preživjeti
65 pregleda 6 komentar(a)
Grobovi, prvi svjetski rat, Foto: Reuters
Grobovi, prvi svjetski rat, Foto: Reuters
Ažurirano: 11.11.2018. 07:16h

Desetine svjetskih lidera će se danas okupiti u Parizu da obilježe vijek od primirja kojim je okončan Prvi svjetski rat. Godišnjica dolazi u atmosferi mraka i nesigurnosti zbog starih demona šovinizma i etničkih podjela koji se šire Evropom. I dok sjećanje postaje istorija, postavlja se pitanje možemo li učiti od istorije ako je nismo živjeli, piše „Njujork tajms“.

Nakon kataklizmičnog rata, Evropljani su se udružili riješeni da poraze sile nacionalizma i etničke mržnje, sa vizijom Evropske unije.

Međutim, mlađe generacije se ne sjećaju krvoprolića i njihovu svijest oblikuje desetogodišnja finansijska kriza, priliv migranata iz Afrike i sa Bliskog istoka, i osjećaj da se obećanje o ujedinjenoj Evropi ne ispunjava, navodi list. Ipak, u Prvom svjetskom ratu je poginulo više od 16 miliona vojnika i civila, i njegova ostavština i dalje oblikuje Evropu.

„Rat koji će okončati sve ratove“ je pripremio teren za još razorniji sukob i varvarstvo genocida. Čerčil je vidio period 1914-45. kao jedan dugotrajni rat.

„Oni koji ne pamte prošlost, osuđeni su na to da je ponove“, rekao je pisac i filozof Džordž Santajana.

Njemačka kancelarka Angela Merkel, čija je odluka da primi više od milion migranata 2015. prvo postala simbol liberalnog evropskog poretka a potom podsticaj za uspon ultradesnice, kazala je da se još ne zna da li će Evropa naučiti lekcije iz prošlosti.

„Živimo u vremenu kada umiru očevici tog užasnog perioda njemačke istorije“, rekla je o Drugom svjetskom ratu. „U ovoj fazi će biti odlučeno da li zaista učimo od istorije.“

„Tamjs“ podsjeća da je posljednji veteran I svjetskog rata umro 2012. i dodaje da se brzo smanjuje broj onih koji su iskusili II svjetski rat i holokaust.

„Političari su skloni tome da koriste istoriju selektivno kad im to odgovara. Međutim, istorija je u ovom slučaju zloslutna“, piše američki dnevnik.

I sada, kao i tada, evropski politički centar je slab a periferni djelovi se radikalizuju. Nacionalizam, prožet etničkom mržnjom, hvata zamah. Populisti sjede u nekoliko evropskih vlada.

U Italiji, osnivačkoj članici Evropske unije, Mateo Salvini, nacionalistički vicepremijer, vratio je brodove sa migrantima i poziva na protjerivanje Roma. Mađarski premijer Viktor Orban govori o tome da će Evropu preplaviti muslimani i bez zazora promoviše svoju verziju „neliberalne demokratije“.

„Godine 1990, Evropa je bila naša budućnost. Sada smo mi budućnost Evrope,“ rekao je ranije ove godine.

„Njujork tajms“ piše da se i politički diskurs pogoršava na poznat način. U Njemačkoj je ultradesnica postala glavni glas opozicije u parlamentu, ismijavajući dominantne medije kaolügenpresse, ili lažnu štampu - što je termin koji su prvi put upotrijebili nacisti 1920-ih prije dolaska na vlast.

Trote Lafrenc, posljednja preživjela iz Bijele ruže, studentske grupe otpora Hitleru 1940-ih, kaže da je podilaze žmarci kada vidi slike Hitlerovog pozdrava na skupovima ultradesnice u njemačkom gradu Kemnic.

„Možda to nije slučajnost. Mi izumiremo i istovremeno se sve ponovo vraća“, rekla je Lafrenc (99) za „Špigl“.

Nakon II svjetskog rata, EU je nastojala da spriječi da se tako nešto ponovi postepenim kreiranjem zajedničkog tržišta, valute, zone bez pasoša i objedinjavanjem suvereniteta u nekoliko oblasti.

Međutim, danas će pored Merkelove i domaćina Emanuela Makrona, ceremoniji prisustvovati nekoliko nacionalističkih lidera koji žele da rasture EU - između ostalih Donald Tramp,Vladimir Putin i Redžep Tajip Erdogan.

Istoričari upozoravaju da se ne povlače direktne paralele između krhkog perioda nakon I svjetskog rata i sadašnjosti, ukazujući na neke značajne razlike.

Prije rata, Evropa carstava je bila upravo postala Evropa država nacija, nije pokušana i testirana tradicija liberalne demokratije. Ekonomske nevolje su bile na potpuno drugačijem nivou i djeca su umirala od gladi u Berlinu.

Iznad svega, sada ne postoji ta vrsta militarističke kulture koja je tada bila dominantna u Evropi.

„Ono što se danas podriva, podriva se sa puno višeg nivoa od onoga što smo ikad postigli u Evropi u prošlosti“, kaže Timoti Garton Eš, profesor evropske istorije na Oksfordu.

Ipak, on vidi 1918. kao upozorenje da se demokratija i mir nikad ne mogu uzeti zdravo za gotovo.

„To je zaista otrežnjujući podsjetnik da se ono što izgleda kao vječni poredak može vrlo brzo urušiti“, rekao je Garton Eš.

U tom smislu, dodaje se u komentaru američkog dnevnika, ako je moto Evrope nakon II svjetskog rata bio „nikad više“, lekcija I svjetskog rata je „to bi se moglo ponovo desiti“.

Daniel Šenflug, njemački istoričar koji je nedavno objavio knjigu „Svijet na ivici“, ističe da su vjekovima, nakon perioda produženog rata u nasilnoj istoriji Evrope slijedili periodi produženog mira.

„Međutim, kada nestane generacija koja pamti borbu, dolazi sljedeći rat. Istorija nas uči da kada nestane generacija koja je iskusila rat, oprez se smanjuje, a povećava se naivnost ka ratu“, kaže Šenflug.

„To znači da danas moramo biti veoma oprezni.“

Istoričar Entoni Bivor predviđa da će moralne dileme budućnosti uništiti evropsku liberalnu demokratiju. Migraciona kriza 2015. je bila samo nagovještaj onoga što slijedi.

„Budući talasi migracije su neizbježni i Evropa je njihova glavna destinacija“, kaže Bivor, ukazujući na remetilačke faktore siromaštva i klimatskih promjena u zemljama u razvoju kao na glavne razloge.

„Evropski lideri će se suočiti sa izborom da vraćaju izgladnjele izbjeglice ili da daju municiju ultradesnici i podriju tkivo u sopstvenim društvima“, rekao je.

Nil Ferguson sa Huver instituta kaže, međutim, da najveći problem sa kojim je Evropa suočena nije populizam nego nepotpuna oblast jedinstvene valute.

„Najveća prijetnja Evropi trenutni nisu Orban ili Salvini, glavna prijetnja je nestabilnost institucionalnog uređenja EU“, smatra Ferguson. Dodao je da Makron ima ambiciju da to popravi, ali da nema podršku. Kakva god da je budućnost evropskih institucija, jedna velika razlika u odnosu na prije sto godina je u tome što kontinent više nije u središtu geopolitike, ističe „Njujork tajms“.

„Prije vijek, Evropa je bila centar svijeta - čak i ako je to bio mračni tragični centar svijeta“, kaže Dominik Moazi, francuski politikolog. „Danas bismo se mogli vratiti tragediji, ali ne i centralnoj poziciji.“

„Istorija ide negdje drugo“, rekao je Moazi.

Moćna demonstracija jedinstva Makrona i Merkelove

Lideri Francuske i Njemačke su se juče držali za ruke i priljubili glave na ceremoniji u znak sjećanja na potpisivanje primirja.

Emanuel Makron i Angela Merkel su izvršili smotru vojnika iz zajedničke francusko-njemačke brigade prije nego što su otkrili spomen ploču odajući počast pomirenju i obnavljanju prijeteljstva dviju država.

Više od tri miliona francuskih i njemačkih vojnika je bilo među deset miliona, koji su, prema procjenama, poginuli u Velikom ratu.

Njemačka delegacija je potpisala primirje prije zore, 11. novembra 1918, u privatnom vozu komandanta francuskih snaga Ferdianda Foha, parkiranog na šinama koje prolaze kroz šumu Kompijen. Nekoliko sati kasnije, u 11 prije podne, rat je okončan.

U moćnoj demonstraciji jedinstva, Makron i Merkelova su sjedjeli u rekonstruisanom vagonu obloženom tikovinom, gdje su se upisali u knjigu sjećanja.

Makron (40), veliki borac za ujedinjeniju Evropu, ove nedjelje je upozorio na rastuću prijetnju koju oživljeni nacionalizam predstavlja za Evropu.

„Nacionalizam doživljava uspon širom Evrope, nacionalizam koji traži zatvaranje granica, koji propovijeda odbacivanje drugog“, rekao je u intervjuu u utorak. „On igra na kartu straha, svuda. Evropa je sve podjeljenija.“

Bonus video: