Nekad zabranio Tviter sad na njemu citira Tupaka: Nove političke ambicije Ahmadinedžada - Vijesti.me

Nekad zabranio Tviter sad na njemu citira Tupaka: Nove političke ambicije Ahmadinedžada

Prošlog mjeseca, Ahmadinedžad je izazvao manju medijsku oluju tvitom o siromaštvu i nejednakosti u SAD u kojem je citirao stihove američkog repera Tupaka Šakura

Mahmud Ahmadinedžad
Mahmud Ahmadinedžad (Foto: Twitter)

Kontroverzni bivši iranski predsjednik, Mahmud Ahmadinedžad, ima svojih pet minuta na Tviteru.

Tokom njegbovog burnog osmogodišnjeg mandata on je punio naslovnice govoreći da je holokaust „mit”, poričući postojanje homoseksualaca u Iranu - i nadgledajući sprovođenje zabrane Tvitera.

Međutim, sada se vratio i komunicira sa korisnicima širom svijeta preko naloga na engleskom jeziku koji koristi da bi komentarisao razne teme - od američkog fudbala i latinoameričke politike do odjeće Serene Vilijams i sopstvenih rođendanskih zabava, navodi BBC.

Od kako je otvorio nalog na Tviteru u januaru 2017. godine, @Ahmadinejad1956 ima više od 76 000 pratilaca.

On, sa druge strane, prati mali broj ljudi. Među njima su argentinski fudbaler Dijego Maradona, košarkaška zvijezda Lebron Džejms, venecuelanski predsjednik Nikolas Maduro i Dejvid Djuk, bivši lider Kju kluks klana.

Prošlog mjeseca, Ahmadinedžad je izazvao manju medijsku oluju tvitom o siromaštvu i nejednakosti u SAD u kojem je citirao stihove američkog repera Tupaka Šakura.

Dakle, nameće se pitanje kako to da se čovjek, koji je nekada smatran tipičnim iranskim tvrdolinijašem, a koji je napustio dužnost 2013, sada obraća novoj generaciji politički aktivnih, globalnih korisnika društvenih mreža.

Ključ za razumijevanje Ahmadinedžadovih tvitova je u njegovim obnovljenim političkim ambicijama, navodi britanski servis.

Bivši predsjednik je bio krajnje razdorna ličnost u Iranu od 2009, kada je njegov osporavani reizbor izazvao najveće proteste u zemlji od Islamske revolucije 1979. Milioni ljudi su zahtijevali ponavljanje izbora, ali je vrhovni lider ajatolah Ali Hamnei insistirao da je rezultat važeći i naredio veliku ofanzivu protiv neistomišljenika u kojoj su desetine pristalica opozicije stradale, a hiljade su zatvorene.

Prošle godine Ahmadinedžad je pokušao da se kandiduje za predsjednika protiv umjerenjaka Hasana Rohanija, uprkos tome što ga je ajatolah Hamnei upozorio da taj potez „nije u njegovom ni u interesu zemlje”. Na kraju, kandidaturu mu je zabranio Savjet čuvara.

Nalog @Ahmadinejad1956 je očigledno namijenjen međunarodnoj publici, ali Ahmadinedžad ima i naloge na persijskom na Tviteru i mreži Telegram, za koju se vjeruje da je koristi oko 40 miliona Iranaca - skoro polovina populacije.

Na maternjem jeziku on izražava otvorenije političke stavove, često kritikujući rivale kod kuće.

Prošlog mjeseca objavio je pismo koje je poslao ajatolahu Hamneiju u kojem napada dvojicu pripadnika uticajne političke porodice koja je u srcu konzervativnog establišmenta.

Za pojedine Irance, tako otvoreni napadi na vladajuću elitu su upravo ono što su čekali. Za druge, to je licimjerje čovjeka koji je upravljao ofanzivom protiv neistomišljenika nakon masovnih protesta 2009.

Hoće li Ahmadinedžad uspjeti da onlajn popularnost potkrijepi uspjesima u političkoj sferi, ostaje da se vidi. 

Međutim, u vrijeme neizvjesnosti kod kuće i u inostranstvu, njegova jednostavna poruka o potrebi da se ustane za prava običnih ljudi ima svoju privlačnost. U eri populističke politike, Ahmadinedžadov nepredvidivi i direktni stil „čovjeka iz naroda” sve više plijeni, zaključuje BBC.

Trampove odluke otvorile vrata Ahmadinedžadu 

Odluka predsjednika SAD Donalda Trampa da se povuče iz istorijskog nuklearnog sporazuma i uvede nove sankcije Iranu izgleda da su otvorile novu priliku za Ahmadinedžada.

Predstavljajući se kao „suprug, otac, đed, univerzitetski profesor, predsjednik i ponosni Iranac”, on pokušava da se vrati na globalnu političku scenu.

Budući da ne govori engleski jezik, jasno je da Ahmadinedžad tvitove na engleskom ne piše sam. Međutim, to su njegovi stavovi, navodi BBC.

Tokom predsjedničkog mandata prihvatio je veoma specifičnu ličnu filozofiju - odustajući od vjerske ideologije u korist svoje jedinstvene mješavine iranskog nacionalizma, antiimeprijalizma i misticizma.

To je stav koji ga je približio ljevičarskoj politici i oslobodilačkim pokretima u drugim zemljama i liderima poput Uga Čavesa iz Venecuele i Eva Moralesa iz Bolivije - često protivno željama tradicionalnijih tvrdolinijaša u iranskom establišmentu.