Radost je bila pomućena sa tugom, a nada pomiješana sa brigim za budućnost zemlje kada su Libijci u zoru ispunili džamije kako bi proslavili jedan od velikih muslimanskih praznika, Kurban Bajram ili Dan žrtve.
Nigdje nisu emocije i islamski simobli bili toliko izraženi kao u Misrati. Grad je pretrpio velike gubitke opirući se opsadi armije Muamera Gadafija.
Lokalne snage, koje su preuzele zasluge za hvatanja svrgnutog lidera prošlog mjeseca koje je završeno njegovom smrću, traže aktiviju ulogu u novoj Libiji.
Muškraci su otišli sa jutarnje molitve u jednoj džamiji u kvartu Zorugu kako bi se pripremili da podijele meso ovna koji je ubijen u jednom ritualu inspirisanom voljom Abrahama da pred bogom žrtvuje svog sina.
Poseban Kurban Bajram
Govorili su o specijalnom ukusu prvog Kurban Bajrama bez Gadafija na vlasti, o prihvatanju nove demokratije ali i o tugovanju za voljenima koji su ubijeni u ratu.
„Sretni smo“, rekao je agenciji Rojters Mohamed Bašir, 40-godišnji trgovac u bogatom predgrađu Misrate, dok se rukovao sa prijateljima i susjedima koji su bili obučeni u čiste ogrtače. „Međutim, plačemo za djecom koju smo izgubili u ratu“.
Ovo je posebni Kurban Bajram, jer za vrijeme prošlih nije bilo slobode
„Ovaj Kurban Bajram je drugačiji – ubili smo Gadafija“, ispričao je 86-godišnji Ali Šeik na engleskom sa teksaškim naglaskom, koji je prihvatio radeći decenijama za američke firme koje u Libiji crpe naftu.
„Sada svi idemo da ubijemo našu jagnjad“.
„Ovo je posebni Kurban Bajram jer je Gadafi otišao. Zato od Boga tražimo da naša zemlja bude bolja.
Želimo da naredna vlada bude bolja. Ne može biti gora od Gadafijeve“, ocijenio je Ibrahim al-Asavi, 41-godišnji profesor hemije na univerzitetu.
Učitelj Abdelsalem al-Madani, koji je rođen dvije godine nakon što je pukovnik Gadafi preuzeo vlast, jednostavno je rekao: „Ovo je posebni Kurban Bajram, jer za vrijeme prošlih nije bilo slobode“.
Počast borcima
Drugi, 'pak, žale za onima koji su ubijeni u višemjesečnim borbama i bombardovanjima starog lučkog grada, jer su zabrinuti da nova vlada i ustav tek treba da budu ustanovljeni, a rivalske frakcije se ujedinjuju i bore za vlast.
„Nadamo se da će im ljudi odati počast, a mi imati dobru zemlju koja je fer i demokratska"
Mohamed Saleh al-Taher, 33-godišnji trgovac, se poslije molitve uputio na obližnje groblje gdje su sahranjeni njegov mlađi brat i prijatelj, koji su poginuli dok su se borili protiv Gadafijevih snaga za treći po veličini grad u Libiji, piše Rojters.
Pad Gadafija i njegova smrt prošlog mjeseca blizu obale u Sirtu, očito na rukama boraca iz Misrate, predstavlja utjehu za al-Tahera. „To je jedina stvar koja može umiriti moje srce. Da njihova krv nije prosuta uzalud, to je jedina stvar“.
Stojeći usred cementiranih grobova obilježenih jednostavnim nadgrobnim spomenicima, od kojih su pojedini prekriveni novom zastavom „slobodne Libije“, al-Taher je naglasio da bi Libijci trebalo da traže pravdu za one koji su, smatra se, umrli mučeničkom smrću gradeći demokratiju.
„Nadamo se da će im ljudi odati počast, a mi imati dobru zemlju koja je fer i demokratska“, kazao je al-Taher.
„To su bili mladi ljudi, od samo 20 i 23 godine, i oni nisu žrtvovali svoje živote za političare koji samo pričaju i paze na sebe ili za ljude koji i dalje pate“.
Mučeništvo i blagoslov
Moftah Abdelhamid (51) insistira da je Kurban Bajram, kada se završava glavno godišnje hodočašće u Meki, i dalje dan radosti, pošto je mučeništvo samo po sebi blagoslov.
„Mučenici su u našim srcima, u našoj krvi, u našem mesu, u našem duhu. Nikada ih nećemo zaboraviti“, rekao je, ali naglasio: „Mi ne plačemo za mučenicima“.
"Kada kažemo muslimanski zakon, mi podrazumijevamo civilizaciju“
Abdelhamid, član dugo zabranjivane islamske partije Muslimanska braća – ogranka pokreta koji je 20-ih godina prošlog vijeka osnovan u Egiptu, je ubijeđen da se šest miliona Libijaca, koji žive na tlu bogatom rezervama nafte i gasa, mogu nadati boljoj budućnosti bez Gadafija.
Uspon islamista poslije revolucija u susjenom Tunisu i Egiptu razočarala je protivnike koji su doveli u pitanje njihvu volju da dijele vlast ili prihvate jednaka prava za žene.
Međutim, Abdelhamid insistira da bi libijska frakcija Muslimanske braće, čiju je izbornu snagu teško procijeniti, poštovala demokratsku podjelu vlasti i jednakost prava.
Pomenuvši Tursku kao primjer, Abdelhamid je zaključio: „Želimo demokratiju. Islamski zakon ne znači da smo protiv civilizacije... Kada kažemo muslimanski zakon, mi podrazumijevamo civilizaciju“.
Bonus video:
