Robert Miler, ili kako se Trampu osionost vratila kao bumerang

Od ulaska u Bijelu kuću, Tramp se ponašao kao da je naslijedio kraljevski presto – i sve do sada, u toj ulozi i iluziji je bio “ušuškan” zahvaljujući većinom poslušnoj Republikanskoj stranci
2 komentar(a)
Robert Miler, Foto: Reuters
Robert Miler, Foto: Reuters
Ažurirano: 18.05.2017. 21:09h

Imenovanjem Roberta Milera za specijalnog savjetnika, budućnost Donalda Trampa na mjestu predsjednika je postala značajno nesigurnija.

Od ulaska u Bijelu kuću, Tramp se ponašao kao da je naslijedio kraljevski presto – i sve do sada, u toj ulozi i iluziji je bio “ušuškan” zahvaljujući većinom poslušnoj Republikanskoj stranci. Međutim, ono što razlikuje predsjednika SAD od monarha, čak i u ovim uslovima, jesu trajne institucije, sačinjene o državnih službenika, tužilaca i advokata.

Tramp ih je pokušao izvrgnuti ruglu kao “močvaru” u kojoj je svako od njih zamjenjiv, ali sada ta “močvara” uzvraća udarac. Tramp je zakomplikovao otpuštanje šefa FBI Džejmsa Komija pokušajem kaljanja njegove reputacije, ubjeđujući javnost da je šef biroa izgubio povjerenje u svojim redovima. To je uvrijedilo čitave redove istražitelja sa ogromnim iskustvom i sposobnostima – ne baš grupu sa kojom želite da se “kačite”.

Stvari je učinio još gorim kada je pokušao okriviti novoizabranog zamjenika sekretara za pravosuđe, Roda Rozenstajna, kao osobu koja je “pogurala” Komijevo otpuštanje. Sada je upravo Rozenstajn taj koji je zaposlio Milera da istraži moguću umiješanost Moskve u predsjedničke izbore.

Ukratko, Trampova osionost mu se vratila kao bumerang i sada ima itekako razloga za brigu, kako na političkom, tako i ličnom planu. Kada govorimo institucionalno, specijalnog tužioca je teže otpustiti nego li regularno izabranog advokata. Njega može otpustiti samo osoba koja ga je tu postavila, a to je Rozenstajn. (glavni sekretar Džef Sešns je tražio izuzeće iz istrage o Rusiji). S obzirom da je već jednom umalo iskorišćen, Rozenstajn će se teško pomilovati volji Bijele kuće i drugi put.

Specifičnost Milerovog opisa posla mu dozvoljava da istražuje sve od Komijevog otpuštanja do „bilo čega što se može otkriti u toku istrage.“ To mu omogućuje da razmotri i podatak Njujork tajmsa da je Tramp znao kako je Majkl Flin pod istragom prije nego je zaposlen kao predsjednički savjetnik za državnu bezbjednost. Miler ima nadležnost da obuhvati i pitanje opstrukcije pravde u Trampovim pokušajima da natjera Komija da odustane od Flinovog slučaja, kao i navodne snimke razgovora između Komija i Trampa.

Lični faktor sa kojim se Tramp sada suočava je sam Miler, koji je visoko cijenjen uprkos partijskim podjelama u Vašingtonu. Za razliku od Komija, njegov ugled nije narušen umiješanošću u sve manje razjašnjene protekle predsjedničke izbore.

Iskusni pravnici su odmah pohvalili postavljanje Milera na mjesto specijalnog savjetnika. Dejvid Kris, bivši javni prvobranilac za nacionalnu bezbjednost, na Lawfare blogu je napisao: „Miler je iskusan, ima znanje i sposoban je. Čovjek je nepotkupljiv. Ne možete ga zastražiti. Nakon toliko godina u poslu, nikome ne mora da se dokazuje, da povraća ugled ili ubjeđuje ljude u bilo šta.“

Takva reputacija ne čini samo Trampovo otpuštanje Milera gotovo nemogućim. Sada je, bez ikakve sumnje, jasno da je istraga ozbiljna i nikako sporedna. Čak je i izvjesno da će pomoći još uvijek lokalnim, ali i uzrujanim Republikancima da shvate kako bi se uskoro mogli naći na pogrešnoj strani istorije.

Bonus video: