Robot bibliotekar i pozorište koje „diše”: Čarobni svijet kulture u Taičungu

Kompleks Nacionalne biblioteke u Taičungu raspolaže fondom od preko milion knjiga i časopisa, a zaposleni su posebno ponosni na zavidnu digitalnu bazu naslova
1894 pregleda 0 komentar(a)
Opera i pozorište imaju svoju publiku i kad nema predstava, Foto: Vanja Kosović
Opera i pozorište imaju svoju publiku i kad nema predstava, Foto: Vanja Kosović
Ažurirano: 23.06.2019. 20:11h

Nacionalna biblioteka u Taičungu, drugom po veličini gradu na Tajvanu, otvara se svakog jutra, pa i nedjeljom, u devet časova.

Tog ponedjeljka, 8. juna, u 9.40 časova u biblioteci je bilo tačno 700 ljudi, mahom tinejdžera i roditelja sa djecom.

Iako bi se očekivalo da je kao u košnici, sve je tiho. Hol miriše na knjige, a osvjetljava ga neobična instalacija - luster sačinjen od niza sajlica sa kojeg vise znakovi (slova) mandarinskog jezika i brojevi binarnog sistema.

“Prvi čitaoci su tu upravo da pročitaju dnevnu štampu”, pojašnjava petočlanoj delegaciji “Vijesti” Cai Čia Hsien, savjetnik u biblioteci.

Već na ulazu, čitaoce čeka neobičan asistent - robot poslednje generacije.

On je tu da pomogne sa odabirom literature - nakon skeniranja lica i očiju, procijeniće koliko čitalac ima godina i preporučiti mu adekvatnu literaturu.

Svijet posvećen djeci, aplikacije na svakom koraku

Kompleks Nacionalne biblioteke rekonstruisan je 2012. godine. Raspolaže fondom od preko milion knjiga i časopisa, a zaposleni su posebno ponosni na zavidnu digitalnu bazu naslova.

“Bazi se može pristupiti iz bilo kojeg dijela svijeta. Bitno je samo da ste član biblioteke”, kaže Hsien.

A članovi biblioteke ne plaćaju članarinu, jer biblioteka dobija godišnji budžet od Vlade Tajvana.

Prvi sprat je posvećen dječjoj literaturi. Iako je u biblioteci stotinjak zaposlenih, ovo je jedan od dva sprata petospratnice koji ima bibliotekara. Na ostala tri sprata, čitaoci se koriste aparatima sa aplikacijama.

Nijesu samo naslovi na prvom spratu posvećeni djeci. Cio prostor je podređen svijetu mašte - i namještaj i oslikani zidovi i boje. Ne čudi što je tog jutra mnogo mališana bilo u svom kutku čarolije.

I “Petrovići” dio milionskog bibliotečkog fonda

Već na drugom spratu, čitaoce čeka žena - virtuelni vodič (hologram). Na mandarinskom i engleskom poželi dobrodošlicu, nakon čega objašnjava gdje se nalaze određene vrste literature.

Drugi sprat je posvećen upravo digitalnom segmentu biblioteke. Svaki član ima pravo da koristi jedan od kompjutera, četiri sata dnevno. Naravno, na ovom spratu je i najviše mladih.

Najviše naslova je na poslednja dva sprata. Tu se nalazi i sektor za mlade, koji je, takođe, veoma posjećen.

“A najčitaniji su stripovi”, kaže Hsien.

Na sektoru sa literaturom na Brajevom pismu, sve je posvećeno osobama sa invaliditetom - lako stižu do knjiga, ali i do kompjutera.

Tu su i britanski, američki i francuski kutak, a jedan od najnovijih naslova, među milion iz cijelog svijeta, je i verzija na engleskom jeziku knjige “Petrovići, vladari i ratnici”, u izdanju ND “Vijesti”.

Na svakom spratu su i zvučno izolirane kabine, u kojima se telefonira.

Svaka knjiga ili časopis, prije povratka na policu, steriliše se u posebnom sterilizatoru.

Nacionalno pozorište i opera - zgrada bez oštre ivice

Tajčung, istog dana, 10.55 časova. Više desetina posjetilaca strpljivo čeka da se u 11.30 otvore vrata najneobičnije zgrade pozorišta i opere. Nema predstave, posjetioci žele da se dive enterijeru i eksterijeru zdanja koje nema nijednu oštru ivicu. Svakim minutom, ljudi je sve više.

Zgradu je projektovao poznati japanski arhitekta Tojo Ito, čiji je moto da arhitektura mora biti u saglasju sa prirodom. Ovaj arhitekta je 2013. nagrađen prestižnom Prikerovom nagradom.

Ovo jedinstveno zdanje dizajnirano je u obliku flaše za vino. Građeno je skoro 10 godina, pa je tako svaki centimetar kvadratni ugodan oku posmatrača.

Arhitektura počiva na 58 pojedinačnih, zaobljenih zidova. Dio su posebne konstrukcije koja koja koristi čeličnu potporu i tako stvara 3D efekat.

Vazduh i svjetlost kroz “pore” na zidovima

Zgrada “diše”. Na svakom zidu su brojne, kružne šupljine, pa tako i vazduh i svjetlost prodiru kroz svojevrsne “pore” objekta površine skoro 60.000 metara kvadratnih.

Na više pozornica, uključujući i vanjski (ljetnji) amfiteatar izvodi se na stotine predstava godišnje.

Zdanje je i energetski efikasno, zahvaljujući jedinstvenom sistemu grijanja i hlađenja, a koji se kreće od poda prema plafonu. Tokom noći, koristi se prirodni sistem ventilacije.

Ovakvo zdanje valjalo je adekvatno i zaštititi, posebno od požara. Tako je napravljen i specifični sistem, koji je prožet kroz zidove Nacionalnog pozorišta. Automatski detektuje dim i plamenove i raznim pravcima raspršuje vodu. Tako, kažu u pozorištu, štite i zdanje i posjetioce.

Bonus video: