Seksualni kanibalizam: Sklonost od koje obuzima jeza - Vijesti.me
Posebne potrebe

Seksualni kanibalizam: Sklonost od koje obuzima jeza

Mada je seksualni kanibalizam uobičajen kod pojedinih životinjskih vrsta, kod ljudi je izuzetno rijedak

Jedan 57-godišnji medicinski tehničar sklon seksualnom kanibalizmu osuđen je da je namamio 14-godišnju djevojčicu kako bi je ubio i pojeo. Dejl Bolinger je rekao policiji da ga je ideja kanibalizma zanimala od djetinstva, a sjekiru je kupio dan prije nego što je planirao da se sretne sa djevojčicom. Redovno je posjećivao internet forum Dark Fetish Network kako bi razgovarao o otkidanju glava i jedenju žena i djevojčica zbog seksualnog zadovoljenja.

Mada je seksualni kanibalizam prilično uobičajen kod pojedinih životinjskih vrsta, kod ljudi je izuzetno rijedak.

Šta je seksualni kanibalizam?

U osnovi, ljudski seksualni kanibalizam se obično smatra psihoseksualnim poremećajem i podrazumijeva da pojedinac na seksualan način doživljava konzumiranje tijela drugog ljudskog bića. Većina kriminologa i psihologa tvrde da su takvi ljudi sociopate (da su impulsivni, sebični i da nemaju grižu savjesti). Kod ljudi postoji nekoliko različitih podvrsta seksualnog kanibalizma i one ne moraju da isključuju jedna drugu.

Različite vrste seksualnog kanibalizma

Vjerovatno se najviše zna o „erotofonofiliji“ (često nazivanoj „ubistvo iz požude“, seksualnoj parafiliji u kojoj pojedinci imaju ekstremno nasilne fantazije i često ubijaju svoje žrtve tokom seksualnog odnosa i/ili kasape njihove seksualne organe). U pojedinim slučajevima, erotofonofili će pojesti pojedine djelove tijela njihovih žrtava (obično poslije smrti).

Poznate ubice kanibali

Smatra se da veliki broj ubica iz požude - uključujući Džeka Trbosjeka - ima i kanibalističke namjere, oni uzimaju dio tijela žrtve kako bi ga kasnije pojeli. Drugi primjeri ubica koji su pojeli svoje žrtve (ili djelove žrtava) radi seksualnog zadovoljstva su Albert Fiš, Isei Sagava, Andrej Čikatilo i Ed Gein. Po mišljenju mnogih, najpoznatiji seksualni kanibal je serijski ubica Džefri Damer, koji je ubio 17 muškaraca i dječaka i koji je imao i kanibalističke i nekrofilske navike sa svojim žrtvama u periodu između 1978. i 1991.

Druge vrste seksualnog kanibalizma

Još jedna vrsta seksualnog kanibalizma o kojoj se sve više piše u naučnoj literaturi u posljednjih deset godina je „vorarefilija“. To je seksualna parafilija u kojoj osobu seksualno uzbuđuje ideja da je pojeden, da jede drugu osobu i/ili da taj proces posmatra. Međutim, većina ponašanja vorarefila ostaje u domenu fantazije, mada je bilo i slučajeva i realnosti poput Armina Majvesa, takozvanog Kanibala iz Rotenburga.

Majves, kompjuterski tehničar, postao je poznat širom svijeta zbog toga što je ubio i pojeo Njemca Bernda Jirgina Brandea. Majves je navodno fantazirao o kanibalizmu od djetinstva i posjećivao je Internet sajtove sa kanibalskim sadržajem i objavio je oko 60 oglasa tražeći nekoga ko bi htio da ga on pojede. Majves je tvrdio da se oko 200 muškaraca javilo na njegov oglas ali da je samo jedan pristao da se sretne sa njim. U martu 2002. godine, Bernd Jirgin Brande javio se na Majvesov oglas na Internetu. Prilikom njihovog prvog i jedinog susreta u Majvesovoj kući, prvi kanibalistički čin je bio kada je Majves odgrizao Brandeov penis, a zatim ga skuvao i pojeo. Brande je potom popio ogromne količine alkohola, sirupa za kašalj i pilula za spavanje nakon čega ga je Majves izbo na smrt u njegovoj kadi (i to snimio). Tijelo je potom skladištio i tokom vremena Majves je pojeo veliku količinu (oko 20 kilograma). Aspekat koji je šokirao većinu ljudi nije činjenica da je Majves pojeo većinu Brandeovog tijela, već to što je Brande po svoj prilici pristao da bude pojeden.

Još jedna vrsta kanibalističkog ponašanja je „ginofagija“ seksualni fetiš koji podrazumijeva fantazije o kuvanju i konzumiranju žena (ginofagija bukvalno znači jedenje žena). Postoji podvrsta ginofagije pod nazivom „partenofagija“. To znači jedenje djevojčica ili djevica. Poznato je da je nekoliko ubica iz požude konzumiralo tijelo mladih djevica, a najpoznatiji je Albert Fiš. Bolinger takođe pripada ovoj podvrsti.

Konačno, „seksualna autofagija“ se odnosi na konzumiranje sopstvenog tijela radi seksualnog zadovoljstva. Studija slučaja koju je objavio njemački psihijatar Rohard von Kraft Ebing u knjizi „Psihopatija seksualis“ uključuje i primjer čovjeka koji je zaljubljen u mladu djevojku. On nije želio seksualnu odanost, ali je govorio o potrebi da odgrize dio njenog tijela i da ga pojede. I mada je uhodio žene, on bi, umjesto da ih povrijedi, uvijek otkinuo dio svoje kože i pojeo ga.

Zbog čega ljudi imaju ovakve potrebe?

Motivaciona sila koja pokreće seksualni kanibalizam na neki način je slična onoj koja podstiče na sadomazohizam iz perspektive potčinjavanja i dominacije. Konzumiranje nekoga može biti smatrano krajnjim činom dominacije od strane predatora i potčinjavanja od strane plijena.

Ne zna se tačno koliko su ove vrste seksualnog kanibalizma prisutne mada je Armin Majves tvrdio, na osnovu njegove internetske aktivnosti, da je najmanje 800 Njemaca dijelilo njegovu strast prema tome da pojedu neku osobu. Broj onih koji žele da budu pojedeni i koji su spremni da to sprovedu u djelo je vjerovatno mnogo manji. Međutim, Majves je uz pomoć Interneta uspio da pronađe voljnu žrtvu.

Prevela: Nada Bogetić