Sirijske izbjeglice uzgajaju kanabis

„Svaki posao u Libanu donosi 700 dolara mjesečno, ali rad sa drogom može donijeti 10.000 dolara dnevno“
79 pregleda 8 komentar(a)
Ažurirano: 27.12.2015. 08:09h

U garaži u libanskoj dolini Beka, punoj zelene prašine i hrpa kanabisa, stoji žena i 13-godišnji dječak, preturajući po grančicama i pupoljcima nedavne žetve.

Oni su muslimanske izbjeglice iz provincije Raka, de fakto prijestonice boraca Islamske države u Siriji - i dio porodice od oko 25 članova koji su tokom prošlih nekoliko godina pobjegli da bi živjeli u šatorima u relativnom bezbjednom libanskom selu.

U reportaži agencije Rojters se navoda da je ova 29-godišnja žena, koji je odbila da se predstavi iz bezbjednosnih razloga, otišla je prije dva mjeseca sa najmlađim sinom (5) da bi se pridružila porodici.

Žene i njihovi rođaci rade na poljima biljaka zelenog šiljastog lišća. To je posao koji migrantski radnici iz susjedne Sirije obavljaju godinama, provodeći par mjeseci godišnje u toj oblasti prije nego što se vrate kući.

Zbog uspona Islamske države, to je zadatak koji bi njih i njihove porodice u Siriji mogao dovesti u opasnost, i smrtnu, zato što rade, približavaju se ili konzumiraju drogu i alkohol, što se u islamu smatra grijehom, kažu izbjeglice.

Hind, koja posjeduje zemlju u Libanu, priča o dugotrajnim vezama između Rake i Beke, prostrane i plodne doline u centru Libana.

„Farmeri iz Rake posljednjih osam godina dolaze da rade na našim poljima tokom sezone žetve“, kazala je. Međutim, od uspona ID, Hind kaže da libanski seljani sa sumnjom gledaju na Sirijce.

Ova Sirijka kaže da je uzgajala pamuk na deset ari zemlje u Raki i dodaje da često nailazi na rasizam od strane lokalnih žitelja Beke.

„Libanski seljani nas često zovu Daeš“, što je pogrdno ime za ID.

Uzgajanje kanabisa može biti unosan biznis za zemljoposjednike, iako je ilegalno u Libanu.

„Svaki posao u Libanu donosi 700 dolara mjesečno, ali rad sa drogom može donijeti 10.000 dolara dnevno,“ kaže Šarif, zemljoposjednik i uzgajivač kanabisa.

Žena zarađuje 16 dolara dnevno za obrađivanje biljke u novav šalje porodice koja je i dalje u Raki.

Kaže da je život u Libanu njoj i drugim ženama izbjeglicama donio određenu slobodu koju nisu uživale u Siriji.

„U Raki moram da budem pokrivena od glave do pete, ne smiju ni oči da mi se vide. Ako bi izašla odjevena kao sada, dobila bih nekoliko udaraca bičem od pristalica ID,“ kazala je.

Dok žanje i obrađuje kanabis, stalno misli na porodicu koja je još u Siriji, ispričala je Rojtersu. Namjerava da muža i drugog sina izvuče i Sirije da joj se pridruže.

„Bilo je baš teško pobjeći iz Rake,“ rekla je, odvijajući da govori detaljno o tome kako se iskrala iz zemlje. Putovanje je trajalo oko pet dana, većinom pješice. „Sve što trenutno želim je da ovdje dovedem supruga i sina.“

Galerija

Bonus video: