Stručnjaci procjenjuju da je oko 64 miliona stanova u Kini prazno.Oni upozoravaju da bi moglo doći do slične situacije kao u Sjedinjenim Američkim Državama prije nego što je pukao "balon nekretnina" 2007. godine
„Balon nekretnina“ je u ekonomskim listovima jedan od najpopularnijih izraza posljednjih godina, naročito u vezi sa krizom u SAD, Španiji i Irskoj. U posljednje vrijeme se ovaj izraz sve češće pominje i u vezi sa Kinom.
Ekonomista i dobar poznavalac Kine Markusa Taube kaže, kako prenosi "Dojče vele", da spekulativni balon nastaje kada „su troškovi nabavke nekretnina vrlo visoki i prevazilaze zaradu od stanarine koja se kratkoročno može dobiti“.
To je bez sumnje upravo slučaj sa gradovima kao što su Hangdžou, Šangaj, Šendžen i Peking. Cijena kvadratnog metra u ovim gradovima se između 2008. i 2010. više nego udvostručila.
Nagli rast cijena
I u ostalim djelovima zemlje cijene su naglo skočile. Prema analizama Dojče banke, cijene kuća su 2009. u prosjeku porasle za 25 odsto, a 2010. za 18 odsto.
Da bi ublažila posljedice finansijske krize, kineska vlada je 2009. godine stavila na raspolaganje 460 milijardi eura.
Veliki dio ovih sredstava otišao je u sektor nekretnina.To je opet podstaklo građevinarstvo.Koliko je ovaj sektor postao važan za kinesku nacionalnu privredu vidi se po tome što 15 do 20 odsto zaposlenih radi upravo u građevinskom sektoru.
Ali, ni centralna vlada ne miruje. U naredne četiri godine planirala je izgradnju 36 miliona stanova.
Markus Taube sa univerziteta u Duizburgu kaže da se situacija u Kini i SAD ne može porediti: „U SAD je do krize na tržištu nekretnina došlo u sasvim drugačijim uslovima. Tamo su zaista krediti za nekretnine davani maltene svakom prolazniku, ko god ih zatraži. Kinesko tržište nekretnina je zdravije“, tvrdi Taube
Za razliku od Amerikanaca, Kinezi daju vrlo visoke kamate za štednju. Kupovina kuće se uglavnom finansira vlastitim kapitalom, a ne kreditom, piše stručnjak Štefen Dik u analizi Dojče banke.
Što znači da u slučaju pucanja balona nekretnina, krediti bez pokrića ne bi imali toliki efekat u bankovnom sektoru. Daleko bi gore bili pogođeni građevinska industrija i privatna potrošnja.
Štefen Dik pominje još jedan važan element: „Mnoge lokalne vlade veliki dio prihoda dobijaju prodajom zemlje agencijama za nekretnine. U nekim provincijama to predstavlja 40 odsto prihoda.“
Ali, ni centralna vlada ne miruje. U naredne četiri godine planirala je izgradnju 36 miliona stanova
Bonus video:
