Lideri zaraćenih strana u Libiji ostvarili su određeni napredak ali nijesu se dogovorili o bezuslovnom primirju na minisamitu u Moskvi, organizovanom na inicijativu Rusije i Turske koje su preuzele ključnu ulogu u naftom bogatoj zemlji u kojoj vlada haos nakon zbacivanja Muamera Gadafija 2011. godine.
U pregovorima koji su trajali oko osam sati, posrednici iz Rusije i Turske pozvali su rivale da potpišu obavezujuće primirje za okončanje devetomjesečnog rata.
Fajez al-Saradž šef međunarodno priznate Vlade nacionalnog jedinstva (GNA), potpisao je sporazum o primirju, kazao je ruski šef diplomatije Sergej Lavrov.
Međutim, turski ministar Mevlut Čavušoglu je kazao da je Kalifa Haftar, komandant istočne Libijske nacionalne armije (LNA) koja pokušava da osvoji prijestonicu Tripoli, tražio još vremena kako bi razmislio o primirju.
„Danas možemo reći da je postignut određeni napredak”, kazao je Lavrov novinarima u elegantnoj rezidenciji u Moskvi gdje su održani pregovori. Čavušoglu je kazao da je Haftar kazao da želi da razmisli i da će vjerovatno danas saopštiti odluku.
Haftar i Saradž se nijesu direktno sastali već su ruske i turske diplomate posredovale između dvije delegacije.
Libijski lideri su se zadnji put sastali u Abu Dabiju u februaru prošle godine prije nego što su propali pregovori o podjeli vlasti a u aprilu Haftar krenuo u ofanzivu na Tripoli. Pregovori u Moskvi uslijedili su nakon što je u nedjelju stupio na snagu privremeni prekid vatre, čijem su postizanju posredovale Rusija i Turska.
Rusija i Turska, koje podržavaju suprotne strane u Libiji, postale su važni igrači u toj zemlji, pridruživši se arapskim zemljama poput Egipta i Ujedinjenih Arapskih Emirata, koje su popunile prazninu koju su od 2011. ostavile zapadne sile.
Rusija je međutim, kako navodi portal „Politiko” održavala kontakte sa obje zaraćene strane, ali je vlada u Tripoliju nedavno optužila ruske plaćenike da se bore na strani Haftara.
Na pitanje novinara o prisustvu pripadnika privatnih ruskih bezbjednosnih kompanija u libiji, Vladimir Putin je kazao da „ukoliko tamo ima ruskih državljana, oni ne predstavljaju interese ruske države i ne primaju novac od ruske države”.
Haftarove trupe nijesu uspjele da probiju odbranu Tripolija, ali su proteklih nedjelja uspjele da ostvare manji napredak zahvaljujući pomoći ruskih plaćenika, navodi Rojters. Usljed toga, Turska, koja ima poslovne interese u toj zemlji, rasporedila je vojnike u Libiji kako bi pomogli vladi u Tripoliju.
Saradž je prije odlaska u Moskvu, bio u Istanbulu gdje je razgovarao sa turskim liderom Tajipom Erdoganom.
Diplomatsko manevrisanje između Evrope, Turske i Rusije u Libiji je značajno pošto će zemlja kojoj budu pripisane zasluge za postizanje mira u Libiji imati koristi u smislu diplomatskog prestiža i budućih poslovnih ugovora, navodi „Gardijan”.
Mada se situacije u Libiji i Siriji značajno razlikuju, postoje određene sličnosti u načinu na koji je nestabilni savez Turske, Rusije i Irana preuzeo kontrolu nad političkim pregovorima, oduzevši inicijativu Sjedinjenim Državama, Evropi i Ujedinjenim nacijama.
Rusija i Turska su na sličan način postigle dogovor o koordinisanju aktivnosti u Siriji, gdje Moskva podržava vladu predsjednika Bašara Asada, a Ankara njegove protivnike.
Nejasno je da li Putin pokušava da izgura Evropu iz mirovnog procesa, ili je voljan da sarađuje sa evropskim državama. On se tokom vikenda u Moskvi sastao sa njemačkom kancelarkom Angelom Merkel, a Berlin je saopštio da će 19. januara biti domaćin dugo odlagane konferencije na kojoj će učestvovati predstavnici sukobljenih strana u Libiji i niza drugih spoljašnjih aktera.
U nedjelju Putin je takođe razgovarao preko telefona sa francuskim liderom Emanuelom Makronom i italijanskim premijerom Đuzepeom Konteom. Kremlj je saopštio da su oni naglasili potrebu da se poštuje prekid vatre koji je stupio na snagu u nedjelju i da su podržali planove za samit u Berlinu.
Erdogan je juče na konferenciji za novinare sa Konteom kazao da se nada da će sastanak u Moskvi biti dobra podloga za susret u Berlinu.
Italija, koja je nekada imala izuzetno veliki uticaj u Libiji, pokušava da povrati izgubljeni status predlažući trilateralni mirovni proces sa Rusijom i Turskom.
Rast uticaja Putina i Erdogana u Libiji je djelimično rezultat haotične spoljne politike predsjednika SAD Donalda Trampa, navodi „Politiko”.
Sa druge strane nova Evropska komisija pokušava da zauzme aktivniju ulogu u Libiji. Predsjednik Evropskog savjeta, Šarl Mišel, u nedjelju je u Kairu razgovarao sa egipatskim predsjednikom Abdelom Fatahom el Sisijem, jednim od najvećih pristalica Haftara. Evropska komisija, uznemirena zbog povlačenja SAD na Bliskom istoku, ne želi da Turska i Rusija popune prazninu koju za sobom ostavlja Vašington.
Bonus video:
