"Ako ostane ova vlast i dalje, ne očekujem ništa": Crna Gora još nema zakon o rehabilitaciji političkih zatvorenika - Vijesti.me
nesuočavanje sa greškama iz prošlosti

"Ako ostane ova vlast i dalje, ne očekujem ništa": Crna Gora još nema zakon o rehabilitaciji političkih zatvorenika

Na Golom otoku bilo je zatvoreno u različitim periodima oko 13 hiljada ljudi. U odnosu na broj stanovnika, procentualno najviše iz Crne Gore, 21 odsto, ili skoro 3.400

Goli otok
Goli otok

Pakao Golog otoka preživio je Branislav Ljumović. Zbog odnosa prema Tršćanskoj krizi i kasnije prema Đilasu, osuđen je za neprijateljsku propagandu protiv naroda i države. Vojni sud osudio ga je na pet godina strogog zatvora i četiti godine gubitka građanskih prava. Uhapšen je 1956, na Golom otoku je bio do 1961. godine. I dan danas traži donošenje zakona o rehabilitaciji političkih zatvorenika.

"Kada bi riješila Crna Gora to pitanje, to bi bio znak da Crna Gora ulazi u proces jednog društva koje vrši popravku nevaljale prošlosti, jer na Goli otok došli u nevini ljudi, nevini, bilo ih je puno", kaže Ljumović.

Na Golom otoku bilo je zatvoreno u različitim periodima  oko 13 hiljada ljudi. U odnosu na broj stanovnika, procentualno najviše iz Crne Gore, 21 odsto, ili  skoro 3.400. Branislav je jedan od, kako procjenjuje, najviše 20 živih golootočana u Crnoj Gori. Akcija za ljudska prava u septembru je podnijela inicijativu kojom je zatraženo da se rehabilituju svi politički zatvorenici u periodu od 1946. do 2006. godine.

"Da se što prije, hitno, organizuje radna grupa, u koju bi bili uključeni kako preživjeli i ljudi iz Udruženja Goli otok, tako i predstavnici civilnog sektora, koji bi zajedno sa predstavnicima Vlade sačinili zaista dobar tekst zakona koji bi na pravi način riješio ovu situaciju", kaže Stefan Šljukić iz NVO Akcija za ljudska prava.

Iz Ministarstva pravde nisu odgovorili na naše pitanje da li će početi izrada toliko čekanog zakona. Ljumović podsjeća da su Golootočani Nacrt zakona pripremili  jos 2006. godine. Podsjeća i na 2012. godinu i riječi tadašnjeg ministra pravde Duška Markovića u Skupštini, da će u 4. kvartalu te godine to pitanje staviti na dnevni red. Nakon svega, nije optimista, jer smatra da za to nema  političke volje, iako su golootočki zatvorenici zakonski rehabilitovani u Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji.

"Milo Đukanović da rehabilituje i da obešteti komuniste, on je Zapadu, kapitalizmu i tome poslušnik, u njegovim rukama je taj ključ, dok on ne kaže "može", nikada nećemo imati to... Ako ostane ova vlast i dalje, ne očekujem ništa", poručuje Ljumović.

U korijenu svega je naša tradicionalna boljka da se ne suočavamo sa greškama  iz prošlosti. Na to ukazuje i Rifat  Rastoder, bivši potpredsjednik Skupštine, koji je aktivno radio na rasvjetljavanju zločina 90-ih.

"Iz straha, strah, gdje može stići, kako može stići, strah od istine, koji i danas traje".

Slično razmišlja i istoričar mlađe generacije.

"Očigledno kod nas vlada svijest da se otvaranjem loših pitanja će se vratiti neke loše uspomene i moguće stvoriti novi problemi, što apsolutno nije tačno, mnogo veće posljedice mogu biti ukoliko mi na čistac ne iznosimo sve. Drugi razlog u kojem vidim da ukoliko dođe do donošenja odluke o Golom otoku, onda mora da dođe, biće određenih političkih posljedica, prije svega ukoliko vi priznate to, mora neko i da snosi posljedice, to bi moglo biti mali uvod ka donošenju zakona o lustraciji...", kaže istoričar Miloš Vukanović.

Jednako kao što crnogorsko društvo očigledno još nije spremno da se suoči sa posljedicama  zločina na Golom otoku, nije se  suočilo ni sa zločinima i greškama iz 90-ih godina. Vlasti, ali i svi mi svakako bi morali biti svjesni da je ćutanje o zločinu takođe zločin.


Vidi sve komentare