Zašto sumnja u plagijat nikad nije stigla iz akademske zajednice?

Iako su proteklih godina imena više univerzitetskih profesora dovođena u vezu sa plagijatom, na sudu je za sada jedino utvrđeno da je funkcioner DPS-a Milan Babović plagirao magistarski rad. Ni ta odluka, međutim, još nije pravosnažna
6956 pregleda 7 komentar(a)
Ažurirano: 28.09.2019. 19:50h

Bivša ministarka nauke Sanja Vlahović, bivši dekan Pravnog fakulteta Velimir Rakočević, član Glavnog odbora DPS-a Milan Babović, prvi su na listi imena čiji su naučni, doktorski i magistarski radovi posljednjih godina dovođeni u vezu sa plagijatom. Za sada je na sudu, iako ne pravosnažno, utvrđeno samo da je Babović plagirao magistarski rad.

Slučaj Vlahović, Tužilaštvo je proglasilo zastarjelim, a ona je napredovala do mjesta ambasadora. Nešto kasnije Komisija Pravnog fakulteta utvrdila je da njihov tadašnji dekan Velimir Rakočević nije plagirao rad.

"U svakom od tih slučajeva institucije su negdje pokazale nemoć da stanu iza svog mišljenja, pa čak i matični fakulteti i komisije", ističe novinarka ND "Vijesti", Tina Popović.

Komisije su, čini, se ornije po pitanju novih slučajeva koji ukazuju na plagijat. Na Ekonomskom fakultetu još utvrđuju da li je magistarski rad prepisao lider Demokrata Aleksa Bečić.

Njihove kolege na Pravnom već su ustanovile da je vanredna profesorica Bojana Lakićević Đuranović za svoj naučni rad neovlašćeno preuzela čak 98 odsto specijalističkog rada svog studenta Đorđija Drinčića.

Tužilaštvo je pokrenulo optužni prijedlog ka Osnovnom sudu. Javnost su u svim dosadašnjim slučajevima alarmirali nevladini aktivisti i mediji. Ipak, oni smatraju da odgovornost treba da bude i na akademskoj zajednici.

"To je neka vrsta nezdrave solidarnosti koja postoji ne samo u toj nego u mnogim drugim sektorima i koja učvršćuje problem", kazala je izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje (CGO), Daliborka Uljarević.

Softver na Univerzitetu postoji od 2017. i on bi trebalo da bude prvo oruđe koje se koristi u borbi protiv plagijata. Na ovu adresu (UCG) Televizija Vijesti poslala je pitanja koliko radova studenata, koliko predstavnika akademske zajednice je provučeno kroz uređaj i za koliko je utvrđeno da je plagijat. Kratko su odgovorili.

"Plagijat se ne utvrđuje, već se radi na prevenciji plagijata. Izvršeno je oko 300 provjera svih MR i DR, kao i publikacija koje su bile na UCG od dana stupanja Odluke o korištenju softvera. Licenca softvera traje do kraja ove godine, nakon čega ćemo je produžiti", stoji u odgovoru UCG.

Profesorica na PMF-u Mara Šćepanović potvrdila je za TV Vijesti da se svaki magistarski i doktorski rad koji se kod njih preda provjerava preko softvera koji prepoznaje samo maternji jezik.

"Mi nemamo suštinski problem sa trenutnim stanjem na Univerzitetu, jer svi dobro znaju šta ih čeka, mislim da je problem kada se pročešljaju stariji doktorati i starije magistrature", ističe Šćepanović.

A, da li su za utvrđivanje plagijata dovoljni softver i mišljenje komisije?

"Mi, kada je riječ o zakonodavnom institucionalnom okviru, imamo sve što je potrebno da se istraže, preveniraju, procesuiraju i sankcionišu plagijatori. Ono što mi nemamo je volja onih koji su u tom sistemu da se ozbiljno, odgovorno i profesionalno tim pitanjima bave. Mi se razlogom možemo da se pitamo koliko je onih unutar samog sistema koji se plaše da bi oni mogli doći pod lupu javnosti upravo zbog onoga što može biti kvalitet autentičnost ili neautentičnost njihovih radova", ističe Uljarević.

"Treba sve radove da češljamo, jer kao društvo nijesmo sazreli da konačno shvatimo da je i to jedan vid krađe", navodi Popović.

No, i da bude i kada se prašina digne, brzo se slegne, a sankcije izostanu, zaključuju sagovornici TV Vijesti.

"Ništa se ne dešava, zato što vama kriminolog da bi napredovao u više zvanje potpiše na radu supruge, koja se bavi pedijatrijom i to mu ovakav Univerzitet i ovakav Senat prihvati kao vodeće autorstvo. Ništa se ne dešava kada dobitnik Trinaestojulske nagrade potpuno nelegalno bude izabran u više zvanje falsifikuje potpis žene koja nije bila član te komisije koja je to prijavila, pa je to zataškano, i onda on dobije Trinaestojulsku nagradu. Ništa se ne dešava. Samo je bitno čiji ste da li ste pripadnik klijentelističke grupe ili niste", napominje Šćepanović.

Ostane li tako, neće nam pomoći ni desetine softvera, ni najstručnije komisije, ali to je pitanje koje se ne tiče samo Univerziteta čija se autonomija u praksi već decenijama ne pokazuje, kao ni medija ili civilnog sektora. To je problem društva i sistema koji na ovaj način ohrabruje podobne neznalice i kradljivce, a najbolje tjera daleko odavde

Bonus video: