Nakon što je krajem januara jedan od vodiča u Postojnskoj jami, u Sloveniji, primijetio jaje čovječje ribice učvršćeno na staklo akvarijuma u tzv. Koncertnoj dvorani pećine, te pošto je ženka izlegla oko 60 jajašaca, stižu i nove vijesti - nekoliko mladih čovječijih ribica ovih dana je počelo i da se pomjera.
Čovječje ribice žive i više od 100 godina, mogu bez hrane i do 10 godina, a razmnožavaju se tek jednom do dva puta u 10 godina. Do sada niko nigdje nije vidio kako to rade u prirodi jer svoje aktivnosti razmnožavanja obavljaju prilično skriveno, piše Tportal. Osim toga, to što su mladi oživjeli je uzbudljivo i jer je ženka ovog vodozemca već jednom snijela jaja u akvarijumu 2013, ali ona tada nisu preživjela.
Opasnost po mladunce još nije prošla, međutim, ovo je prvi put u istoriji da su pred očima stručnjaka dogurali tako daleko.
Slovenački biolozi daju sve od sebe kako bi ih zaštitili od mogućih opasnosti. Uklonili su sve moguće predatore, posebno druge čovječje ribice i račiće, a svakog dana ulaze u akvarijum i uklanjaju jajašca koja su uginula. To nije ni najmanje jednostavno jer je čak i u vještačkom okruženju ženka pronašla prilično nepristupačno mjesto za njihovo polaganje.
Iskustva pokazuju da će se do odrasle forme razviti tek mali procenat embrija, a jedna od opasnosti su i genske mutacije. Na primjer, neke jedinke sa mutiranim genima znaju da izrastu sa ustima koja ne mogu da se otvore.
Osim toga čovječje ribice su vrlo osjetljive na čistoću vode, te na promjene u okolini i u temperaturama vode.
Čovječja ribica (lat. Proteus anguinus) je endemični vodozemac iz porodice Proteidae. Živi u podzemnim kraškim vodama, rijekama i jezerima, od sjevera Italije, preko Slovenije i Hrvatske do BiH i Crne Gore. Voli mirne vode bogate kiseonikom i niske temperature od 6 do 12°C.
Ima izduženo tijelo poput jegulje, a bojom i teksturom podsjeća na kožu bijelih ljudi po čemu je dobila ime.
Rijetki primjerci imaju pigment što pokazuje da su bili izloženi suncu.
Čovječje ribice 1689. prvi spominje slovenačko-austrougarski prirodnjak Johann Weikhard von Valvasor koji piše da ih je lokalno stanovništvo, kada bi ih bujice izbacile na površinu, smatralo mladuncima zmajeva, piše Tportal.hr.
Bonus video:
