Samo bi novi dokazi otpečatili istragu

Kriminolog Velimir Rakočević i nekadašnji vrhovni državni tužilac Božidar Vukčević za “Vijesti” o suđenju za ubistvo Radovana Kovačevića, za koje je optužbi oslobođen Branislav Mićunović
33155 pregleda 55 komentar(a)
Sudija Mandić ga dva puta oslobodio: Mićunović, Foto: Luka Zeković
Sudija Mandić ga dva puta oslobodio: Mićunović, Foto: Luka Zeković

Pravosnažna presuda kojom je Branislav Brano Mićunović oslobođen optužbi za ubistvo Nikšićanina Radovana Raca Kovačevića (20) može se dovesti u pitanje jedino ako se pojavi neki novi, izuzetno jak dokaz.

To je “Vijestima” rekao kriminolog Velimir Rakočević, bivši dekan Pravnog fakulteta, ističući da su ne samo u tom, nego u svim slučajevima i tužilaštvo i policija obavezni da postupaju dok se slučaj ne rasvijetli do kraja.

Kovačević je teško ranjen u noći između 6. i 7. oktobra 2000. u oružanom obračunu u kazinu hotela “Podgorica”, odakle je prevezen do Kliničkog centra. Ubica je uspio da u trenutku dok su ga iznosili iz kola priđe i naočigled medicinskog osoblja u njega ispali hitac.

Nedugo zatim, Mićunović je optužen da je na ulazu u Urgentni blok, iz bezobzirne osvete, ubio Kovačevića, a u novembru 2007. pravosnažno je oslobođen optužbi.

Iz odgovora koji su 1. oktobra dostavljeni “Vijestima” iz Višeg državnog tužilaštva proizlazi da više ne istražuju ko je prije gotovo dvije decenije ubio Kovačevića. Umjesto odgovora da li i što čine da taj slučaj dovedu do kraja, novinara su uputili da odgovore potraži u pravosnažnoj presudi kojom je Mićunović oslobođen optužbi.

Do danas nijesu odgovorili na dodatno pitanje da li, nakon što je Mićunović osobođen, uopšte postupaju u tom predmetu ili je za njih ubistva Kovačevića zatvoren slučaj.

Vršilac dužnosti vrhovnog državnog tužioca Ivica Stanković nije juče odgovorio “Vijestima” da li će tražiti provjeru postupanja u tom predmetu, ali ni kako komentariše odgovor Višeg državnog tužilaštva, ni da li će naložiti postupanje u predmetu formiranom nakon ubistva Kovačevića.

Nekadašnji vrhovni državni tužilac Božidar Bobo Vukčević “Vijestima” je objasnio što su tužioci radili u tom predmetu dok je on bio na čelu crnogorskog tužilaštva.

“Tokom mog mandata podignuta je optužnica kod nadležnog suda. Nakon sprovedenog suđenja donijeta je oslobađajuća presuda. U zakonom ostavljenom roku izjavljena je žalba protiv oslobađajuće presude, koju je Vrhovni sud Crne Gore odbio kao neosnovanu. To je ono što je meni poznato jer sam ubrzo nakon toga otišao u starosnu penziju. Takođe, nije mi poznato da li je i šta dalje tužilaštvo radilo u ovom predmetu”, rekao je Vukčević.

On nije želio da ogovori na pitanja da li tužilaštvo obavezno da i dalje postupa u tom predmetu, ili je njihovo postupanje završeno pravosnažnom presudom kojom je optuženi oslobođen zbog nedostatka dokaza i ukoliko je tako, znači li to da porodica žrtve, pa i sama žrtva, nemaju pravo na pravdu.

“U odnosu na dva preostala pitanja ne bih želio da se izjašnjavam, jer nisam više aktivan u tužilačkoj organizaciji”, odgovorio je Vukčević.

Specifičan slučaj

Kriminolog Rakočević kazao je da je slučaj ubistva Kovačevića specifičan:

“Sud je rekao ono što je imao da kaže, tužilaštvo takođe i to se vodi kao presuđena stvar... Koliko se sjećam, neka lica su osuđena u tom predmetu, ostalo što je tužilaštvo teretilo očigledno nije bilo dokaza. Ne mogu sada da se sjetim svega, ali očigledno da su sud i tužilaštvo rekli svoje. Teško ja tu mogu bilo što da kažem, jer je država u tom slučaju odreagovala na način kako je odragovala i sud je na kraju presudio tako kako je presudio.” Rakočević je kazao da se ono što sud utvrdi smatra činjenicama koje najviše odgovaraju objektivnoj istini:

Velimir Rakočević
Ono što sud utvrdi, teško bilo ko može da dovodi u pitanje: Rakočević(Foto: Boris Pejović)

“Vrlo teško bilo ko može to da ospori, jer je sud tako utvrdio...Ipak, ako postoji indicija da je još neko učestvovao u tom ubistvu ili da bilo što nije rasvijetljeno do kraja, obaveza je ne samo tužilaštva nego i policije i svih državnih organa da postupaju dok se ne rasvijetli slučaj do kraja”, kazao je on.

Komentarišući da li je dopustivo da Više državno tužilaštvo ne postupa u predmetu ubistva, koje nije zastarjelo, rekao je da “vjerovatno nijesu mogli da utvrde bilo koju novu činjenicu”.

“Jer ako nemaju novih dokaza, ni tužilaštvo ni bilo ko ne može da uradi nešto van pravnog procesa”, kazao je on.

Sudija nije suočio svjedoke

Mićunoviću je dva puta suđeno za ubistvo sugrađanina i oba puta oslobođen optužbi jer tokom suđenja nije dokazano da je nakon obračuna u hotelu prišao “audiju A-6” (BD 68-87), kojim je do KC-a prevezen ranjeni Kovačević, a potom, dok su Dragoljub Mrvaljević i Dragoslav Vojičić iznosili Kovačevića iz automobila, u njega iz pištolja ispalio tri hica.

Prvom presudom, izrečenom 12. juna 2001. osim njega Cetinjanin Veselin Perović oslobođen je optužbi da je izazvao opštu opasnost, a Sava Vujović iz Bileće optužbi da je pomogao počiniocu nakon krivičnog djela.

Istom presudom Kovačevićev prijatelj, sada pokojni Zdravko M. Lopušina, bio je osuđen na dvije godine zatvora zbog ubistva Pešukića u prekoračenju nužne odbrane. Suđeno mu je jer je u Hotelu “Podgorica” nakon što je Pešukić ispalio tri hica u Kovačevića, prišao tom Cetinjaninu sa leđa, udario ga pesnicom, oteo mu pištolj i u njega ispalio više hitaca.

Vijeće Vrhovnog suda u maju 2004. godine predmet je vratilo na ponovno suđenje i naložilo Višem sudu da u ponovljenom postupku svestranije analizira iskaz svjedoka - sanitetskih radnika Krsmanovića i Vojičića.

Vojičić je tvrdio da je vidio ruku i pištolj kada je pucano na Kovačevića, ali ne i osobu koja je ispalila smrtonosne hice.

Vrhovni sud je tražio da se svjedočenja dvojice saniteta dodatno analiziraju i zbog toga što je policajac Dragoljub Mrvaljević, koji je ispred UB-a pomagao bolničarima da iznesu ranjenog Kovačevića, primijetio da dolazi Mićunović i da je neko glasno vikao:

“Nije on pucao, Brano”.

Zatim je čuo tri jake detonacije. Mrvaljević je ispričao da je vidio Mićunovića koji je, kako je tvrdio u sudnici, pitao: “Ko je još pucao”.

Vrhovni sud je zaključio da treba suočiti svjedoka Vojičića i Mrvaljevića, ali vijeće kojim je ponovo predsjedavao sudija Radovan Mandić to nije učinilo u ponovljenom postupku.

Rakočević: Porodica žrtve ima pravo na pravdu

Rakočević je objasnio da jednoj osobi ne može dva puta biti suđeno za isto krivično djelo, ali da porodica ubijenog Kovačevića ima pravo na pravdu koja ni nakon gotovo dvije decenije nije zadovoljena:

“Oni imaju pravo da ostvare pravdu, to niko ne može da dovede u pitanje, ali ono što sud utvrdi teško bilo ko može da dovodi u pitanje, jer je presuđeno na osnovu činjenica i dokaza koji su utvrđeni”.

Mićunović može nekažnjeno da ubija jer je blizak Đukanovićima

Lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević kazao je juče “Vijestima” da je Mićunović oslobođen optužbi za ubistvo zbog bliskih veza sa crnogorskim predsjednikom Milom Đukanovićem i njegovim bratom Acom.

“Zadnju pravosnažnu odluku da Brano Mićunović nije kriv donijelo je vijeće Apelacionog suda u kojem je učestvovao Milivoje Katnić. Odgovor zašto je to urađeno treba da da to vijeće, koje je imalo uvid u spise predmeta, dokaze i presude i to je činjenica koja je promakla crnogorskoj javnosti”, rekao je Medojević.

Dodao je da tek nakon odgovora članova vijeća koje je potvrdilo pravosnažnu presudu ostali mogu pričati o tome:

“Što se mene tiče, nemam nikakve dileme da je Branislav Mićunović institucija u ovoj Crnoj Gori, koja je iznad svih tužilačkih i pravosudnih institucija i njegova moć u Crnoj Gori se direktno veže za njegov odnos sa Milom i Acom Đukanovićem. Ljudi koji su u direktnoj vezi sa braćom Đukanović mogu da rade šta god hoće - da ubijaju, da švercuju...oni neće biti procesuirani. A oni koji su meta braće Đukanović kao ja, oni mogu da budu procesuirani za bilo koje drugo krivično djelo koje neko drugi uradi. To je pitanje odnosa države Crne Gore, braće Đukanović i Branislava Mićunovića”.

Bonus video: