Unutrašnjost petogodišnje škole u pljevaljskom selu Mijakovići, koja radi kao istureno odjeljenje Osnovne škole “Mile Peruničić” iz Maoča, više liči na ruševinu nego na ozbiljnu obrazovnu ustanovu u kojoj se izvodi nastava.
Oljušteni zidovi i plafon, dotrajali polutruli podovi - prizor je koji svakodnevno dočekuje osmogodišnju učenicu trećeg razreda Mariju Bujišić i njenu učiteljicu Natašu Terzić.
Škola je odavno zrela za renoviranje ali niko do sada ništa nije uradio da bi upristojio unutrašnjost škole.
Slavenka Bujišić, majka osmogodišnje Marije, jedine učenice škole, kaže da taj problem traje godinama.
”Svi naši zahtjevi da se nešto uradi i škola uredi, kako bi se obezbijedili dostojni uslovi za boravak učenika i učitelja nisu do sada urodili plodom. Obraćali smo se bivšem direktoru, ali ništa nije urađeno, samo su nove klupe donijete i pregrađena velika učionica, kako bi se lakše zagrijavala”, rekla je Bujišić.
Traži od nadležnih u Ministarstvu i Opštini da pomognu kako bi se njenoj kćerki stvorili bolji uslovi za učenje.
”Nismo za to da se zatvori škola, jer nam to ne odgovara. Tražimo da se nešto uradi kako bi se unutrašnjost škole upristojila, a moje dijete i njena učiteljica imali bolje uslove za rad. Ovo kako izgleda, škola je sramota za sve one koji su se bavili i bave obrazovanjem u Crnoj Gori. Nije mi jasno ako bivša vlast ništa nije uradila, zašto nova nešto ne preduzme i popravi školsku zgradu”, rekla je Bujišićeva, majka sedmoro djece.
Kaže da je šestoro njene djece pohađalo ovu školu i da su svi svoje petogodišnje školovanje u Mijakovićima proveli u ovakvim uslovima.
”Troje djece mi je završilo školovanje, dvoje je u srednjoj školi, jedno dijete ide u matičnu školu u Maoče, a kćerka nastavu pohađa u Mijakovićima. Svako od moje djece ovdje je učilo do petog razreda. Sin je od ove školske godine, šesti razred nastavio da pohađa u matičnoj školi u Maoču. Do prošle školske godine i on je ovdje nastavu pohađao, a od ove samo kćerka, koja ide u treći razred”, istakla je Bujišićeva.
Njen suprug radi kao domar u školi u Mijakovićima.
Razmišljali su, kaže, da kćerku prepišu udrugu školu, ali su od toga odustali, jer bi svakodnevno morala da pješači po sedam kilometara u oba pravca, s obzirom na to da školski kombi ne dolazi do njihove kuće.
”Kćerka je mala da bi toliko mogla da pješači svaki dan, a problem je što bi u školi morala da čeka da se završi šesti čas i tek onda sa ostalom djecom da se vrati kući”, istakla je Bujišićeva.
Kaže da niko ne brine o seoskoj djeci i uslovima u kojima se školuju.
”Popravljaju se gradske škole, a o seoskim niko ne vodi računa. Ova škola 22 godine radi zahvaljujući mojoj djeci. Zato očekujemo od nadležnih da pomognu i da se mom djetetu i njenoj učiteljici stvore uslovi za bezbjedan boravak u školi. Možda i nekoga bude sramota kad vidi ove slike i uslove u kojima uči moje djete”, kazala je Bujišić.
Vršiteljka dužnosti direktora škole Svetlana Bujišić koja je prije izbora na ovu dužnost u avgustu, pet godina radila kao učiteljica u školi u Mijakovićima, kaže da je upoznala Ministarstvo i očekuje da se krene u rješavanje problema.
Kazala je da škola ne zadovoljava uslove za bezbjedno odvijanje nastave.
”Još 2016. kao učiteljica sam napisala izvještaj o stanju u školi, ali niko ništa nije preduzeo kako bi se stanje popravilo. Ministarstvu sam dostavila podatke šta treba urgentno da se uradi u školi i očekujem da će uskoro i taj problem riješiti”, rekla je Bujišić.
Bonus video:
